Član 14. UWG – Pravo na podnošenje zahtjeva za prestanak radnje
- Član 14. UWG – Pravo na podnošenje zahtjeva za prestanak radnje
- Pretpostavke za zahtjev za prestanak radnje
- Ovlaštenje za tužbu
- Provođenje zahtjeva za prestanak radnje
- Prestanak opasnosti od ponavljanja
- Razgraničenje od zahtjeva za uklanjanje prema članu 15. UWG
- Zastara zahtjeva za prestanak radnje
- Vaše prednosti uz advokatsku podršku
- Često postavljana pitanja – FAQ
Član 14. UWG – Pravo na podnošenje zahtjeva za prestanak radnje
Zahtjev za prestanak radnje prema članu 14. UWG najvažnije je pravno sredstvo za zaustavljanje nepoštenih poslovnih praksi prije nego što nastanu daljnje povrede tržišne konkurencije. On omogućava određenim konkurentima, interesnim grupama i zakonski ovlaštenim organizacijama da poduzmu mjere protiv nezakonitog ponašanja u konkurenciji i da sudskim putem zabrane njegov nastavak. Cilj nije kažnjavanje preduzeća, već sprečavanje daljnjih povreda.
Zahtjev za prestanak radnje prema članu 14. UWG-a daje konkurentima i određenim udruženjima pravo da sudskim putem zaustave nepošteno ponašanje u tržišnoj konkurenciji prije nego što nastanu daljnje štete za učesnike na tržištu.
Peter HarlanderHarlander & Partner Rechtsanwälte „Posebna snaga zahtjeva za prestanak radnje leži u tome što on može intervenisati već kod prijetećih ili ponovljenih povreda tržišne konkurencije.“
Značaj zahtjeva za prestanak radnje u UWG-u
Zahtjev za prestanak radnje prema članu 14. UWG-a spada u najvažnije instrumente austrijskog prava o tržišnoj konkurenciji. Njegov cilj je da što ranije zaustavi nepošteno ponašanje, prije nego što se štete za konkurente, potrošače ili cijelo tržište učvrste.
Za razliku od zahtjeva za naknadu štete, zahtjev za prestanak radnje ne podrazumijeva da je finansijska šteta već nastala. Odlučujuće je, naprotiv, da postoji nezakonito ponašanje ili da ono neposredno prijeti. Time zakon omogućava brzu intervenciju protiv povreda tržišne konkurencije.
Zahtjev za prestanak radnje osigurava da se preduzeća moraju pridržavati istih pravila konkurencije. Time se omogućava fer nadmetanje uslugama, a potrošači donose svoje odluke na osnovu tačnih informacija, umjesto na osnovu nepoštenih metoda.
Pretpostavke za zahtjev za prestanak radnje
Zahtjev za prestanak radnje ne nastaje kod svake povrede tržišne konkurencije. Zakon zahtijeva postojanje određenih pretpostavki kako bi sud mogao zabraniti osporenu radnju.
U pravilu se moraju podudarati sljedeći elementi:
- Obaveza obustave
- Opasnost od prvog počinjenja ili
- Opasnost od ponavljanja
Ako nedostaje jedan od ovih elemenata, ne postoji pravo na zahtjev za prestanak radnje.
Obaveza prestanka radnje proizlazi iz propisa prava o tržišnoj konkurenciji. Ko krši ova pravila ili neposredno priprema kršenje, mora prestati s takvim ponašanjem.
Dodatno, zakon zahtijeva opasnost od budućih povreda prava. Pri tome pravo o tržišnoj konkurenciji razlikuje opasnost od prvog počinjenja i opasnost od ponavljanja. Obje situacije opravdavaju sudski zahtjev za prestanak radnje, iako se značajno razlikuju u svojim pretpostavkama.
Važno je također da zahtjev za prestanak radnje ne podrazumijeva krivicu. Čak i onaj ko iz nehata ili nenamjerno prekrši pravo o tržišnoj konkurenciji, može biti obavezan na prestanak radnje.
Obaveza obustave
Obaveza prestanka radnje čini pravni osnov svakog zahtjeva za prestanak radnje. Ona obavezuje preduzetnika da u budućnosti više ne poduzima određeno ponašanje ili da odustane od neposredno prijetećeg nezakonitog ponašanja.
Čim neko ponašanje prekrši pravila poštene tržišne konkurencije, ono se ne smije nastaviti. Zahtjev za prestanak radnje služi tome da se ova obaveza, po potrebi, provede sudskim putem. Cilj je spriječiti daljnje povrede tržišne konkurencije i osigurati fer konkurenciju.
Za postojanje obaveze prestanka radnje nije bitno da li je odgovorno lice postupalo s namjerom. Odlučujuće je isključivo to da ponašanje krši odredbe prava o tržišnoj konkurenciji ili da takva povreda neposredno predstoji.
Opasnost od prvog počinjenja
Zahtjev za prestanak radnje može nastati čak i prije nego što je uopće došlo do povrede tržišne konkurencije. U tom slučaju govori se o opasnosti od prvog počinjenja.
Opasnost od prvog počinjenja postoji kada konkretne okolnosti ukazuju na to da će se nezakonito ponašanje poduzeti u bliskoj budućnosti. Sama mogućnost povrede nije dovoljna. Naprotiv, moraju postojati razumljive indicije koje daju osnovu za očekivanje predstojeće povrede tržišne konkurencije.
Takve indicije mogu biti, na primjer, pripremne radnje, konkretne najave oglašavanja ili druge mjere koje ukazuju na provođenje nepoštene poslovne prakse. Što su znakovi konkretniji, to je vjerovatnije da može postojati preventivni zahtjev za prestanak radnje.
Budući da se povreda još nije dogodila, tužitelj mora dokazati opasnost od prvog počinjenja u slučaju spora. Sud pri tome ispituje da li prema okolnostima pojedinačnog slučaja zaista postoji opasnost da će u bliskoj budućnosti doći do povrede prava.
Opasnost od ponavljanja
Ako se povreda tržišne konkurencije već dogodila, opasnost od ponavljanja je u centru pravne ocjene. Ona u praksi predstavlja najčešći osnov za zahtjev za prestanak radnje.
Zakon polazi od pretpostavke da će onaj ko je već prekršio pravo o tržišnoj konkurenciji, ponovo poduzeti takvo ponašanje. Iz tog razloga se opasnost od ponavljanja pretpostavlja. Podnosilac zahtjeva stoga ne mora posebno dokazivati da prijeti daljnja povreda.
Za pogođenu stranu to znači znatno olakšanje pri ostvarivanju njenih prava. Umjesto da mora dokazivati opasnost od ponovne povrede prava, ona se može osloniti na zakonsku pretpostavku.
Ovlaštenje za tužbu
Ne može svako podnijeti zahtjev za prestanak radnje prema članu 14. UWG-a. Zakon precizno utvrđuje koja lica i organizacije su ovlaštene da poduzmu mjere protiv povreda tržišne konkurencije. Ova regulativa treba osigurati da se povrede efikasno procesuiraju, ali istovremeno i da se spriječe zloupotrebe tužbi.
Ovlaštenje za tužbu prvenstveno se veže za pitanje ko je pogođen povredom tržišne konkurencije ili čiji su interesi narušeni osporenim ponašanjem. Pored konkurenata, stoga mogu djelovati i određena udruženja i institucije.
Sebastian RiedlmairHarlander & Partner Rechtsanwälte „Ko želi poduzeti mjere protiv nepoštene tržišne konkurencije, mora prvo razjasniti da li mu zakon uopće daje ovlaštenje za tužbu.“
Direktno i indirektno pogođeni konkurenti
Najvažnija grupa ovlaštenih lica su konkurenti. Pod tim zakon podrazumijeva preduzetnike koji nude robu ili usluge iste ili srodne vrste i koji se obraćaju istom ili uporedivom krugu kupaca.
Ovlaštenje za tužbu ne postoji samo za preduzeća koja su povredom tržišne konkurencije direktno oštećena. I konkurenti koji su pogođeni samo indirektno, mogu pod određenim pretpostavkama podnijeti zahtjev za prestanak radnje.
Razlog leži u tome što povrede tržišne konkurencije često ne stavljaju u nepovoljan položaj samo pojedinačna preduzeća. Onaj ko nepoštenim metodama stiče prednosti, često utiče na uslove konkurencije u cijeloj branši. Iz tog razloga je dovoljno da postoji konkurentski odnos između preduzeća. Dovoljno je da njihove aktivnosti imaju dodirne tačke i da se trude oko istog kruga kupaca.
Konkurenti mogu podnijeti zahtjev za prestanak radnje naročito kod sljedećih povreda tržišne konkurencije:
- Nepoštene poslovne prakse (član 1. UWG)
- Agresivne poslovne prakse (član 1a. UWG)
- Zavaravajuće poslovne prakse (član 2. UWG)
- Uporedno oglašavanje (član 2a. UWG)
- Objavljivanje zavaravajućeg navoda u novinama (član 3. UWG)
- Podmićivanje službenika i opunomoćenika (član 10. UWG)
Udruženja i institucije
Poseban značaj pri tome imaju udruženja za unapređenje privrednih interesa preduzetnika. Takva udruženja mogu poduzeti mjere protiv povreda tržišne konkurencije, čak i ako sama nisu direktno pogođena.
Osim toga, zakon daje nekolicini institucija vlastito ovlaštenje za tužbu. Tu, između ostalih, spadaju Privredna komora Austrije, Savezna komora za radnike i namještenike, Konferencija predsjednika poljoprivrednih komora Austrije, Austrijski savez sindikata kao i Savezna uprava za tržišnu konkurenciju.
Oni mogu djelovati kod sljedećih povreda:
- Nepoštene poslovne prakse prema konkurentima (član 1. UWG)
- Agresivne poslovne prakse (član 1a. UWG)
- Zavaravajuće poslovne prakse (član 2. UWG)
- Uporedno oglašavanje (član 2a. UWG)
Kod agresivnih ili zavaravajućih poslovnih praksi dodatno može djelovati Udruženje za informacije potrošačima. Time se želi osigurati da se povrede tržišne konkurencije ne procesuiraju samo od strane pojedinačnih preduzeća, već da se protiv njih može boriti i u interesu funkcionalnog tržišta.
Potrošači
Za pojedinačne potrošače član 14. UWG-a ne predviđa opće ovlaštenje za tužbu. Pravo o tržišnoj konkurenciji doduše služi i zaštiti potrošača, ali provođenje vrše konkurenti, udruženja i zakonom određene institucije.
Zakonodavac time prati cilj centralne i efikasne borbe protiv povreda tržišne konkurencije. Umjesto vođenja brojnih pojedinačnih postupaka, specijalizovana ovlaštena lica trebaju poduzimati mjere protiv nepoštenih poslovnih praksi.
Potrošači ipak nisu bez zaštite. Udruženje za informacije potrošačima (VKI) može podnijeti zahtjeve za prestanak radnje ako su potrošači pogođeni određenim poslovnim praksama. Tu spadaju posebno:
- Agresivne poslovne prakse član 1a. UWG
- Zavaravajuće poslovne prakse član 2. UWG
- Uporedno oglašavanje član 2a. UWG
Provođenje zahtjeva za prestanak radnje
Ko je pogođen povredom tržišne konkurencije, može svoj zahtjev za prestanak radnje provesti vansudski ili sudski. U mnogim slučajevima prvo se upućuje poziv odgovornom licu da prestane s osporenim ponašanjem. Ako ono ne reaguje ili odbije zahtjev, zahtjev se može ostvariti pred sudom.
Provođenje ima za cilj što brže sprečavanje daljnjih povreda tržišne konkurencije. Upravo u pravu o tržišnoj konkurenciji vrijeme često igra odlučujuću ulogu. Što duže nezakonito ponašanje traje, to veći mogu biti ekonomski gubici za konkurente i potrošače.
Tužba za prestanak radnje
Tužba za prestanak radnje je centralni instrument za sudsko provođenje zahtjeva za prestanak radnje. Njome tužitelj zahtijeva da sud tuženom zabrani određeno ponašanje protivno tržišnoj konkurenciji za budućnost.
Pretpostavka za uspješnu tužbu je postojanje obaveze prestanka radnje kao i opasnosti od prvog počinjenja ili ponavljanja. Ove pretpostavke moraju postojati najkasnije do zaključenja rasprave u prvom stepenu.
Ako sud dođe do zaključka da postoji povreda tržišne konkurencije i da se treba bojati daljnjih povreda, on donosi odgovarajući nalog za prestanak radnje. Ako tuženi kasnije prekrši ovu zabranu, mogu uslijediti daljnji pravni koraci sve do izvršenja.
Sudska nagodba o prestanku radnje
Ne završava se svaki spor oko tržišne konkurencije presudom. Često se učesnici dogovore o sudskoj nagodbi o prestanku radnje.
Pri tome se protivnik zahtjeva obavezuje da će u budućnosti prestati s osporenim ponašanjem. Za obje strane nagodba često nudi prednosti. Sudski postupci se mogu izbjeći, troškovi smanjiti, a pravne nesigurnosti brže otkloniti.
Sudska nagodba o prestanku radnje također ima značaj za pitanje opasnosti od ponavljanja. Prema sudskoj praksi, ozbiljno mišljena i dovoljno dalekosežna ponuda nagodbe može biti naznaka da se u budućnosti ne očekuju daljnje povrede.
Međutim, nije dovoljna svaka ponuda nagodbe. Iz nagodbe se mora vidjeti da odgovorno lice zaista želi prestati s osporenim ponašanjem. Ako ostanu sumnje u tu spremnost, opasnost od ponavljanja može i dalje postojati uprkos ponudi nagodbe.
Prestanak opasnosti od ponavljanja
Opasnost od ponavljanja ne traje neograničeno. Pod određenim pretpostavkama ona može prestati i time dovesti do prestanka osnova za zahtjev za prestanak radnje.
Prestanak dolazi u obzir onda kada odgovorno lice nedvosmisleno pokaže da u budućnosti više neće činiti povrede tržišne konkurencije. Za to, međutim, nije dovoljna sama tvrdnja. Naprotiv, moraju postojati objektivne okolnosti koje čine ponavljanje malo vjerovatnim.
Takav prestanak može postojati ako je nezakonito stanje u potpunosti uklonjeno i ako odgovorno lice više ne brani osporeno ponašanje. Također, ozbiljna ponuda za prestanak radnje ili priznanje istaknutog zahtjeva mogu govoriti protiv postojanja opasnosti od ponavljanja.
Da li je opasnost od ponavljanja zaista prestala, uvijek zavisi od okolnosti pojedinačnog slučaja.
Razgraničenje od zahtjeva za uklanjanje prema članu 15. UWG
Zahtjev za prestanak radnje i zahtjev za uklanjanje prate različite ciljeve, iako se u praksi često ističu zajedno.
Zahtjev za prestanak radnje usmjeren je na budućnost. On treba spriječiti da se nezakonito ponašanje ponovo poduzme ili prvi put ostvari.
Zahtjev za uklanjanje prema članu 15. UWG, s druge strane, nadovezuje se na već postojeće nezakonito stanje. Njegov cilj je uklanjanje posljedica povrede tržišne konkurencije i time ponovno uspostavljanje zakonitog stanja.
Oba zahtjeva se međusobno dopunjuju. Dok zahtjev za prestanak radnje treba spriječiti buduće povrede, zahtjev za uklanjanje osigurava da već nastala narušavanja tržišne konkurencije ne opstanu.
Zastara zahtjeva za prestanak radnje
Ni zahtjevi za prestanak radnje ne mogu se isticati neograničeno. UWG za to predviđa posebne rokove zastare.
Subjektivni rok zastare iznosi šest mjeseci. On počinje čim ovlašteno lice sazna za povredu zakona i za ličnost odgovornog lica. Od tog trenutka zahtjev se mora sudski ostvariti u roku od šest mjeseci.
Nezavisno od toga, važi objektivni rok zastare od tri godine od povrede zakona. Nakon isteka ovog roka, zahtjev za prestanak radnje više se ne može sudski provesti, čak i ako je ovlašteno lice tek kasnije saznalo za povredu.
Kratak rok zastare odgovara svrsi prava o tržišnoj konkurenciji. Povrede tržišne konkurencije trebaju se brzo razjasniti, a ne sudski obrađivati tek godinama kasnije.
Pravovremena pravna provjera pomaže u pridržavanju rokova i blagovremenom ostvarivanju postojećih zahtjeva.
Vaše prednosti uz advokatsku podršku
Sporovi u vezi s pravom o tržišnoj konkurenciji često se razvijaju veoma brzo. Već jedna reklamna izjava, nedozvoljena poslovna praksa ili zavaravajuća informacija može dovesti do značajnih pravnih i ekonomskih posljedica. Istovremeno, kod zahtjeva za prestanak radnje važe brojne specifičnosti, na primjer kod opasnosti od ponavljanja, opasnosti od prvog počinjenja ili pravilne formulacije zahtjeva za prestanak radnje.
Advokatska provjera pomaže u ranom prepoznavanju rizika i odabiru odgovarajuće strategije. To važi kako za preduzeća koja žele ostvariti svoja prava, tako i za firme koje su suočene s opomenom ili tužbom.
Vaše prednosti na prvi pogled:
- Pravno sigurna procjena izgleda za uspjeh zahtjeva za prestanak radnje ili odbrane od neosnovanih potraživanja.
- Profesionalna formulacija i provođenje zahtjeva, kako bi se povrede tržišne konkurencije efikasno i trajno okončale.
- Izbjegavanje skupih grešaka, naročito kod rokova, ponuda nagodbe i sudskih postupaka.
Peter HarlanderHarlander & Partner Rechtsanwälte „Pravovremeno pravno savjetovanje stvara jasnoću, smanjuje ekonomske rizike i povećava šanse za brzo i održivo rješenje konflikta. Ko svoju poziciju na vrijeme osigura, često može efikasno suzbiti povrede tržišne konkurencije već u samom početku. “