Poslovna medijacija
Rješavanje sukoba
Poslovna medijacija je efikasna metoda za rješavanje internih ili međukompanijskih sukoba. Poslovna medijacija je primjenjiva, na primjer, kod sukoba
- između uprave preduzeća i zaposlenika,
- između i unutar timova i odjela,
- između dobavljača i klijenata ili
- kod sukoba tokom sukcesije preduzeća ili spajanja
primjenjiva.
Cilj poslovne medijacije je otkriti uzroke sukoba i, uzimajući u obzir interese i potrebe, ali prije svega i operativno znanje svih uključenih strana, razviti održivo rješenje za budućnost.
Poslovna medijacija sprječava gubitak vrijednih zaposlenika, poslovnih partnera i klijenata.
Pregovori pod neutralnim vodstvom
Pojam medijacije dolazi iz engleskog jezika i znači „mirenje“ odnosno „posredovanje“, čime je suština medijacije već vrlo precizno opisana.
Medijacija je pregovaranje između strana u sukobu u prisustvu neutralne treće strane, medijatora, koji vodi, moderira i strukturira razgovore strana u sukobu.
Cilj medijacije
Primarni cilj medijacijskog postupka je rješavanje postojećeg sukoba sklapanjem pravno obavezujućeg i praktičnog sporazuma koji uzima u obzir interese i potrebe svih uključenih strana u sukobu.
Medijacija, dakle, ne teži tvrdoglavom provođenju pravnih zahtjeva, već razvoju praktičnog rješenja sukoba koje je zadovoljavajuće za sve uključene strane.
Prednosti medijacije
Najveća prednost medijacije leži u tome što stranama u sukobu, u okviru medijacije, za razliku od sudskog postupka, nije nametnuto rješenje „odozgo“. U medijaciji, strane u sukobu same razvijaju rješenje koje je prikladno ili barem prihvatljivo za sve pogođene.
Za to se fokus stavlja na interese i potrebe svih pogođenih.
Dok većina drugih metoda rješavanja sporova mukotrpno obrađuje prošlost, pogled u medijacijskom postupku je uvijek usmjeren na sadašnjost i budućnost. U medijaciji se ne radi o pronalaženju „krivca“, već o određivanju šta se mora učiniti da bi se sukob okončao.
Preduslovi za medijaciju
Daleko najvažniji preduslov za medijaciju je dobrovoljna saradnja svih strana u sukobu i iskren interes za pronalaženje rješenja. Za razliku od sudskog postupka, gdje odbijanje saradnje od strane jedne strane u sukobu obično nije problem, odnosno može se prisilno provesti ako je potrebno, postizanje ciljeva medijacije je moguće samo ako sve strane u sukobu sjede za istim stolom.
Medijacija je stoga moguća samo ako sve strane u sukobu imaju interes da zajednički, vansudski i samostalno razviju rješenje orijentirano na budućnost.
Tok medijacije
Medijacija je vrlo efikasan postupak za rješavanje sukoba, koji obično brzo donosi primjetne rezultate. Ipak, za konačno rješavanje sukoba gotovo uvijek je potrebno više sastanaka. Prvi sastanak prvenstveno služi da se medijatoru pruži pregled sukoba i da se sa stranama u sukobu razgovara o predstojećem postupku.
Nakon toga, medijator, koristeći različite tehnike, razrađuje interese i potrebe pojedinih strana u sukobu u okviru dotičnog sukoba, čime se stvara osnova za nove pristupe rješavanju.
Kada se pronađe rješenje koje odgovara svim stranama u sukobu, ono se bilježi u obliku pravno obavezujućeg pismenog sporazuma. Dok se to ne postigne, često se donose privremene odluke za vrijeme trajanja medijacije.
Uloga medijatora
Medijator(i) u okviru medijacije nemaju ni poziciju terapeuta ni sudije. Prijedlozi za sadržajna rješenja nisu u skladu sa položajem i zadacima medijatora u medijaciji. Medijatori nude neutralnu, svestranu podršku.
Medijator zauzima strogo neutralan i nepristrasan stav prema stranama u sukobu. Medijator podržava pronalaženje rješenja od strane strana u sukobu tako što vodi, moderira i strukturira njihove razgovore, čime osigurava fer i uravnotežene uslove.
Podrazumijeva se da su medijatori obavezni na apsolutnu povjerljivost i moraju povjerljivo tretirati sve sadržaje medijacije.
Uloge strana u sukobu
Najvažniji i često istovremeno najteži zadatak strana u sukobu je da se uključe u medijacijski postupak i konstruktivno sarađuju u pronalaženju rješenja. To uključuje poštivanje rokova i spremnost za urednu diskusiju.
Također, strane u sukobu se obavezuju u okviru medijacije na povjerljivost tokom tekućeg postupka, ukoliko razgovori sa trećim stranama nisu neophodni za rješavanje sukoba.
Prepoznavanje alternativa
Što sukobi više eskaliraju, to se više smanjuju mogućnosti rješavanja iz perspektive strana u sukobu. U nekom trenutku, sukob se svodi na dva žestoko osporavana stanovišta: jedno rješenje protiv drugog.
Međutim, iz perspektive medijacije uvijek postoji znatno više mogućnosti:
- jedno rješenje
- drugo rješenje
- oba rješenja („i jedno i drugo“ – to je zaista moguće)
- nijedno od dva rješenja („ni jedno ni drugo“ – dakle, nešto sasvim drugo)
- Kompromis („malo od oba“ – i često dodatno nešto sasvim drugo)
Stoga je najvažniji zadatak medijatora da omogući stranama u sukobu da prepoznaju što više alternativnih rješenja, da ih sveobuhvatno razumiju i da ih stoga mogu procijeniti. Samo onaj ko poznaje svoje opcije može izabrati optimalnu.
Troškovi medijacije
Visina troškova medijacije zavisi od mnogih faktora. Već na prvom sastanku prikupljamo što više informacija kako bismo mogli dati preciznu procjenu očekivanog trajanja postupka i troškova medijacije.
Često osiguranja pravne zaštite pokrivaju troškove medijacijskog postupka ili barem dio njih.
Područja primjene poslovne medijacije
Medijacija je vrlo univerzalno primjenjiva tehnika rješavanja sukoba koja funkcioniše u najrazličitijim oblastima. Budući da smatramo da medijator treba poznavati i razumjeti okvirne uslove u kojima se sukob odvija, ograničavamo svoje djelovanje na nekoliko odabranih područja u kojima smo zaista dobri.
Naš fokus je stoga na područjima poslovne medijacije sa njenim podpodručjima medijacije sukcesije preduzeća i medijacije na radnom mjestu odnosno timske medijacije.
