Namjerno ugrožavanje javne sigurnosti

Prema § 176 StGB, namjerno ugrožavanje javne sigurnosti postoji ako se namjernim djelovanjem izazove opasnost po tijelo ili život većeg broja ljudi ili za tuđu imovinu u velikoj mjeri, bez podmetanja požara, namjernog ugrožavanja nuklearnom energijom ili ionizirajućim zračenjem ili namjernog ugrožavanja eksplozivnim sredstvima. Odlučujuće nije nastupanje štete, već opća opasnost izazvana ponašanjem.

Povećana nepravda proizlazi iz svjesnog stvaranja nekontrolirane opasne situacije. Namjerno ugrožavanje javne sigurnosti stoga nije samo delikt protiv imovine, već teško ugrožavanje sigurnosti.

Objektivni elementi krivičnog djela

Objektivni element krivičnog djela obuhvata isključivo spolja vidljive radnje. Odlučujuće je ono što bi se moglo utvrditi neutralnim posmatranjem, dakle konkretne radnje, postupci, upotrijebljena sredstva i time stvorena opasna situacija. Unutrašnji procesi kao što su namjera, znanje ili motivi su nevažni i ne pripadaju objektivnom elementu krivičnog djela.

Pretpostavlja se da počinitelj, osim podmetanjem požara, namjernim ugrožavanjem nuklearnom energijom ili ionizirajućim zračenjem ili namjernim ugrožavanjem eksplozivnim sredstvima, izaziva opasnost po tijelo ili život većeg broja ljudi ili za tuđu imovinu u velikoj mjeri.

Opća opasnost postoji ako opasnost nije ograničena na pojedinačne osobe, već istovremeno ugrožava neodređen broj ljudi ili opsežnu tuđu imovinu. Odlučujuća je širina djelovanja opasnosti.

Već je dovoljno nastajanje stvarne opasne situacije. Stvarni nastanak štete nije potreban. Odlučujuće je da je događaj pogodan da značajno ugrozi mnoge ljude ili tuđu imovinu.

Nisu obuhvaćeni slučajevi podmetanja požara, namjernog ugrožavanja nuklearnom energijom ili ionizirajućim zračenjem, kao ni namjernog ugrožavanja eksplozivnim sredstvima, jer su ovi elementi samostalno regulisani. § 176 StGB se primjenjuje samo ako ne postoji nijedan od ovih posebnih elemenata.

Kvalifikacijske okolnosti

Ako djelo ima jednu od posljedica navedenih u podmetanju požara sa teškim posljedicama, posebno

• dovede do smrti čovjeka ili
• teške tjelesne povrede većeg broja ljudi ili
• dovođenje mnogih ljudi u nevolju,

tada se primjenjuju tamo predviđene povećane kazne.
Potreban je stvarni nastanak ovih teških posljedica. Puka opasnost od radnje nije dovoljna.

Koraci provjere

Subjekt radnje:

Subjekt radnje može biti svako krivično odgovorno lice. Nisu potrebne nikakve posebne lične karakteristike.

Objekt radnje:

Predmet radnje su tijelo ili život većeg broja ljudi ili tuđa imovina u velikoj mjeri. Odlučujuća je širina i intenzitet ugrožavanja, a ne individualna dodjela.

Radnja:

Radnja se sastoji u izazivanju opće opasnosti aktivnim djelovanjem ili povredom dužnosti propuštanja. Potrebno je ponašanje koje neposredno stvara opću opasnu situaciju.

Uspjeh krivičnog djela:

Uspjeh djela leži u nastanku konkretne opće opasnosti. Nastanak štete nije potreban.

Uzročnost:

Između ponašanja počinitelja i opasne situacije mora postojati uzročna veza. Opasnost mora nastati upravo zbog tog ponašanja.

Objektivno pripisivanje:

Uspjeh se objektivno može pripisati ako se upravo ostvari tipična opća opasnost koju krivično djelo želi spriječiti.

Sada odaberite željeni termin:Besplatne početne konsultacije

Razgraničenje od drugih delikata

Namjerno ugrožavanje javne sigurnosti prema § 176 StGB je dopunski element. Primjenjuje se samo ako nijedno od posebno regulisanih krivičnih djela ugrožavanja javne sigurnosti nije relevantno. Odlučujuća nije vrsta sredstva, već izazivanje opće opasnosti za mnoge ljude ili tuđu imovinu u velikoj mjeri.

• § 171 StGB – Namjerno ugrožavanje nuklearnom energijom ili ionizirajućim zračenjem: Namjerno ugrožavanje nuklearnom energijom ili ionizirajućim zračenjem je poseban element. Obuhvata isključivo opasnosti koje su uzrokovane izvorima zračenja. Namjerno ugrožavanje javne sigurnosti se primjenjuje samo ako opasnost ne potiče od zračenja, već iz drugih izvora. Čim se upotrijebi ili oslobodi ionizirajuće zračenje, isključivo je mjerodavan poseban element.
• § 169 StGB – Podmetanje požara: Podmetanje požara obuhvata slučajeve u kojima se namjernim djelovanjem izaziva požar koji se nekontrolisano širi i predstavlja značajnu opasnost za ljude ili tuđa pravna dobra. Težište nepravde leži u nemogućnosti kontrolisanja vatre tipične za požar. Namjerno ugrožavanje javne sigurnosti je, s druge strane, relevantno ako ne postoji požar, ali se ipak drugim ponašanjem stvara uporediva opća opasnost, na primjer poplavom, manipulacijom tehničkim postrojenjima ili stavljanjem zaštitnih sistema van pogona. Kriterij razgraničenja je isključivo sredstvo izvršenja. Ako postoji požar, primjenjuje se podmetanje požara. Ako postoji druga opća opasnost, primjenjuje se § 176 StGB.

Konkurencije:

Stvarni konkurentski odnos:

Stvarni sticaj postoji ako se uz namjerno ugrožavanje javne sigurnosti dodaju druga samostalna krivična djela, kao što su tjelesne povrede, teške tjelesne povrede, ubistva, oštećenje tuđe stvari ili krivična djela protiv slobode.
Krivična djela stoje jedno pored drugog, jer se povređuju različita pravna dobra.

Nestvarni konkurentski odnos:

Nestvarni sticaj postoji ako drugi element u potpunosti obuhvata cjelokupni sadržaj nepravde namjernog ugrožavanja javne sigurnosti.
To je zamislivo samo u izuzetnim slučajevima. U pravilu, namjerno ugrožavanje javne sigurnosti zadržava svoj samostalni karakter kao krivično djelo ugrožavanja javne sigurnosti.

Višestrukost radnji:

Više djela postoji ako se nekoliko ugrožavanja javne sigurnosti počini nezavisno jedno od drugog, na primjer na različitim mjestima ili u različito vrijeme.
Svaka radnja čini vlastito krivično djelo.

Nastavljeno djelo:

Jedinstveno djelo može postojati ako je nekoliko radnji ugrožavanja neposredno povezano i podržano jedinstvenim planom djelovanja.
Jedinstvo radnje prestaje čim počinitelj više ne preduzima dalje radnje ugrožavanja ili odustane od svoje namjere.

Teret dokazivanja & Ocjena dokaza

Državno tužilaštvo:

Državno tužilaštvo mora dokazati da je osumnjičeni izazvao konkretnu opću opasnost za tijelo ili život mnogih ljudi ili za tuđu imovinu u velikoj mjeri.
Nastanak štete nije potreban, odlučujuća je stvarna opasna situacija.

Posebno treba dokazati da

• nastala opća opasnost,
• mnogi ljudi ili opsežna tuđa imovina bili pogođeni,
• opasnost nije bila samo neznatna ili lokalno ograničena,
• opasna situacija nije bila odmah savladiva,
• opasnost se uzročno može pripisati ponašanju osumnjičenog,
• ne postoji poseban element kao što je podmetanje požara, ugrožavanje nuklearnom energijom ili ionizirajućim zračenjem ili ugrožavanje eksplozivnim sredstvima,
• eventualno su nastupile teške posljedice.

Sud:

Sud cijeni sve dokaze u ukupnom kontekstu i provjerava da li je postojala opća opasnost u pravnom smislu i da li se ta opasnost objektivno može pripisati osumnjičenom.

Posebno se uzimaju u obzir

• vrsta i obim opasne situacije,
• broj ugroženih osoba,
• mogućnost kontrolisanja ili eskalacije,
• tehnički izvještaji i nalazi sa mjesta zločina,
• iskazi svjedoka i zapisnici o intervencijama,
• vremenska povezanost između radnje i opasnosti.

Okrivljena osoba:

Osumnjičena osoba ne snosi teret dokazivanja, ali može ukazati na osnovane sumnje, na primjer

• da nije postojala opća opasnost,
• da je situacija bila savladiva,
• da nije bio pogođen veliki broj ljudi,
• da nije bila ugrožena značajna materijalna vrijednost,
• da se opasnost ne može uzročno pripisati njenom ponašanju,
• da bi bio relevantan poseban element.

Sada odaberite željeni termin:Besplatne početne konsultacije

Primjeri iz prakse

• Manipulacija vodovodne cijevi u stambenom kompleksu: Počinitelj namjerno otvara glavnu vodovodnu cijev u podrumu velikog stambenog kompleksa. U kratkom vremenu izlazna voda poplavi nekoliko spratova, stepenište i tehničke prostorije se pune vodom, ispadaju strujni i liftovski sistemi. Situacija neposredno ugrožava brojne stanare, nekoliko stanova postaje neuseljivo. Odlučujuće je da počinitelj svjesno izaziva nekontrolisanu opasnu situaciju za mnoge ljude i tuđu imovinu u velikoj mjeri.

Ovaj primjer pokazuje da namjerno ugrožavanje javne sigurnosti uvijek postoji kada počinitelj svjesnim djelovanjem stvori opću opasnu situaciju koja nije ograničena na pojedinačne osobe i istovremeno ugrožava mnoge ljude ili tuđu imovinu, a da se ne koriste podmetanje požara, eksplozivna sredstva ili zračenje.

Subjektivni elementi krivičnog djela

Subjektivni element namjernog ugrožavanja javne sigurnosti zahtijeva namjeru u pogledu svih objektivnih obilježja krivičnog djela.
Počinitelj mora znati ili barem ozbiljno smatrati mogućim da svojim ponašanjem izaziva opasnost po tijelo ili život većeg broja ljudi ili za tuđu imovinu u velikoj mjeri.

Namjera se mora odnositi na činjenicu da opasnost ne pogađa samo pojedinačne osobe, već neodređen broj ljudi ili opsežnu tuđu imovinu.
Nije dovoljno da počinitelj računa samo sa individualnim ugrožavanjem. On mora prepoznati ili barem pristati na to da njegovo djelovanje izaziva opću opasnost.

Za namjeru je dovoljno da počinitelj nastanak takve opasne situacije ozbiljno smatra mogućim i da se s tim pomiri.
Eventualna namjera je dovoljna. Počinitelj ne mora sa sigurnošću željeti ugrožavanje, dovoljno je da pristane na širinu djelovanja opasnosti.

Namjera se također mora odnositi na činjenicu da je opasnost značajna, odnosno da ugrožava tijelo, život ili tuđu imovinu u velikoj mjeri. Puka namjera za neznatno ugrožavanje ili za čisto oštećenje stvari nije dovoljna.

U pogledu teških posljedica djela kao što su teške povrede, smrtni slučajevi ili dovođenje mnogih ljudi u nevolju, nije potrebna namjera. Dovoljno je da počinitelj namjerno počini ugrožavanje javne sigurnosti i da mu se teške posljedice nemarno mogu pripisati.

Potrebno je da se ostvari upravo ona opasnost koja se tipično stvara namjernim ponašanjem ugrožavanja i da je nastupanje teške posljedice za počinitelja bilo predvidivo i izbježno uz dužno ponašanje.

Ne postoji subjektivni element krivičnog djela ako počinitelj ozbiljno pretpostavlja da njegovo ponašanje ne izaziva opću opasnost, da situacija ostaje savladiva ili da nije ugrožen veći broj ljudi ili tuđa imovina u velikoj mjeri.
Isto tako, nedostaje namjera ako opasna situacija nastane samo nemarno ili počinitelj ne prepoznaje širinu djelovanja opasnosti i ne pristaje na nju.

Sada odaberite željeni termin:Besplatne početne konsultacije

Krivica & Zablude

Zabludna o zabrani:

Zabluda o zabrani opravdava samo ako je bila neizbježna.
Ko svjesno stvara opasnu situaciju koja ugrožava tijelo ili život mnogih ljudi ili tuđu imovinu u velikoj mjeri, u pravilu se ne može pozivati na to da nije prepoznao nezakonitost.
Svako je dužan da se informiše o pravnim granicama opasnih radnji. Puko neznanje ili lakomislenost ne isključuju krivicu.

Princip krivice:

Kažnjiv je samo onaj ko postupa krivično. Namjerno ugrožavanje javne sigurnosti je krivično djelo sa namjerom.
Počinitelj mora prepoznati ili barem pristati na to da njegovo ponašanje izaziva opću opasnost za mnoge ljude ili tuđu imovinu. Ako ta namjera nedostaje, na primjer zato što počinitelj ozbiljno pretpostavlja da situacija ostaje savladiva ili pogađa samo pojedince, ne postoji namjerno ugrožavanje javne sigurnosti, već eventualno nemarno ponašanje.

Neuračunljivost:

Nema krivice ako u vrijeme izvršenja djela, zbog teškog duševnog poremećaja, duševne bolesti ili značajne nemogućnosti kontrole, nije bio u stanju da uvidi nepravdu ugrožavanja javne sigurnosti ili da postupa u skladu sa tim uvidom. U slučaju odgovarajućih sumnji, pribavlja se psihijatrijski nalaz.

Opravdavajuće stanje nužde:

Može postojati opravdavajuća nužda ako počinitelj djeluje u ekstremnoj prisili kako bi spriječio akutnu opasnost za vlastiti život ili život drugih. Čak i kod namjernog ugrožavanja opće sigurnosti, ponašanje ostaje protupravno, ali može djelovati umanjujuće ili opravdavajuće ako nije postojao drugi izlaz i opasnost se nije mogla drugačije otkloniti.

Putativna nužna obrana:

Ko pogrešno vjeruje da je izazivanjem opasne situacije ovlašten na odbrambenu radnju, postupa bez namjere ako je greška bila ozbiljna i razumljiva.
Takva greška može umanjiti ili isključiti krivicu. Međutim, ako ostane povreda dužnosti pažnje, dolazi u obzir nehajna odgovornost, ali ne i opravdanje.

Ukidanje kazne & Diverzija

Diverzija:

Diverzija, prema Zakonu o krivičnom postupku, obavezno pretpostavlja da za djelo nije zaprijećena kazna zatvora veća od pet godina, da krivica nije teška i da nije došlo do smrtnog slučaja.

Međutim, namjerno ugrožavanje opće sigurnosti prema članu 176. KZ je već u osnovnom obliku zaprijećeno kaznom zatvora od jedne do deset godina. Time diverzija propada već zbog prijetnje kaznom preko pet godina. Diverzija je isključena po zakonu.

Ako, pored posljedica navedenih u paljevini sa teškim posljedicama, dođe i do teških povreda, smrtnih slučajeva ili dovođenja mnogih ljudi u nevolju, diverzija je još više nedopuštena. U tim slučajevima ne postoji neznatna nepravda, već teško ugrožavanje opće sigurnosti, koje se obavezno mora kazniti sudskim putem.

Diverzija kod namjernog ugrožavanja opće sigurnosti stoga ne dolazi u obzir, jer

• je za djelo zaprijećena kazna zatvora do deset godina,
• se krivica redovno ocjenjuje kao teška,
• delikt tipično stvara konkretnu opasnost za mnoge ljude ili tuđu imovinu,
• se opis djela ne može ocijeniti kao neznatan,
• kod teških posljedica postoji zakonska zabrana.

Mjere kao što su novčane naknade, rad za opće dobro, modeli probnog rada ili poravnanje štete u ovim su konstelacijama pravno nedostupne. Obavezno dolazi do formalnog krivičnog postupka.

Isključenje diverzije:

Isključenje diverzije ne proizlazi iz procjene pojedinačnog slučaja, već neposredno iz zakona.
Zakonodavac ocjenjuje namjerno ugrožavanje opće sigurnosti kao teško krivično djelo ugrožavanja opće sigurnosti. Široki učinak opasnosti, nekontrolisanost situacije i potencijalna prijetnja velikom broju ljudi sistematski isključuju diverziono rješenje systematisch aus.

Sada odaberite željeni termin:Besplatne početne konsultacije

Odmjeravanje kazne & Posljedice

Sud odmjerava kaznu kod namjernog ugrožavanja opće sigurnosti prema obimu stvorene opće opasnosti, ali prije svega prema vrsti, intenzitetu i mogućnosti kontrolisanja opasnosti, kao i prema konkretnim posljedicama djela. Odlučujuće je koliko su snažno ugroženi ili povrijeđeni tijelo ili život ljudi i koliki je obim ugrožavanja tuđe imovine postojao. Čista materijalna šteta se znatno povlači u odnosu na komponentu ugrožavanja, ali ostaje relevantna za ukupnu ocjenu.

Posebno je važno da li je počinitelj postupao ciljano, planski ili pripremljeno, da li je opasnost izazvana spontano ili organizovano i koliki je potencijal eskalacije i širenja postojao. Kod teških posljedica djela kao što su teške povrede, smrtni slučajevi ili dovođenje mnogih ljudi u nevolju, te su posljedice centralni faktor za odmjeravanje kazne.

Otežavajuće okolnosti postoje posebno ako

• je opasnost ciljano izazvana,
• je situacija brzo izmakla kontroli,
• su ljudi konkretno ugroženi ili povrijeđeni,
• je tuđa imovina u velikoj mjeri pogođena,
• je postojala visoka mjera bezobzirnosti,
• je počinilac djelovao plansko ili pripremljeno,
• postoje relevantne prethodne osude.

Olakšavajuće okolnosti su, na primjer,

• Neosuđivanost,
• rano, sveobuhvatno priznanje,
• prepoznatljivo kajanje i uvid,
• aktivna nadoknada štete, koliko je to moguće,
• je postojalo podređeno učešće u djelu,
• predugo trajanje postupka.

Zbog visoke zakonske prijetnje kazne, prostor za ublažavanje je ograničen. Uslovna osuda dolazi u obzir samo ako to izrečeni okvir kazne dopušta i postoji pozitivna socijalna prognoza. Kod teških posljedica djela je uslovna osuda redovno isključena.

Okvir kazne

Kod namjernog ugrožavanja opće sigurnosti zakon predviđa jasno visok osnovni okvir kazne, koji se ravna prema širokom učinku opasnosti i prema nastupjelim posljedicama. Odlučujuća nije materijalna šteta, već obim ugrožavanja ljudskih života i tuđe imovine.

Ako se drugačije nego paljevinom, namjernim ugrožavanjem nuklearnom energijom ili jonizirajućim zračenjem ili namjernim ugrožavanjem eksplozivnim sredstvima izazove opasnost za tijelo ili život većeg broja ljudi ili za tuđu imovinu u velikom obimu, okvir kazne iznosi jednu do deset godina zatvora.
Već ovaj osnovni oblik važi kao teško djelo, jer stvorena opasnost može nekontrolisano eskalirati i u svakom trenutku mnogi ljudi mogu biti pogođeni.

Ako djelo ima teške posljedice, posebno teške tjelesne povrede većeg broja ljudi ili dovođenje mnogih ljudi u nevolju, tada važe povećane prijetnje kazne za paljevinu sa teškim posljedicama. U tim slučajevima prijeti kazna zatvora od pet do petnaest godina. Zakonodavac ovdje ocjenjuje konkretno oštećenje i ugrožavanje ljudskih života kao posebno ozbiljno.

Ako usljed namjernog ugrožavanja opće sigurnosti dođe do smrti ljudi, primjenjuju se najviše prijetnje kazne. U tim konstelacijama okvir kazne iznosi deset do dvadeset godina zatvora.
Ovdje više nije u prvom planu ugrožavanje kao takvo, već smrtni ishod opće opasnosti, koji djelo čini jednim od najtežih djela krivičnog prava.

Novčana kazna – sistem dnevnih stopa

Austrijsko krivično pravo izračunava novčane kazne prema sistemu dnevnih novčanih kazni. Broj dnevnih novčanih kazni zavisi od krivice, a iznos po danu od finansijske sposobnosti. Tako se kazna prilagođava ličnim prilikama i ipak ostaje osjetna.

• Raspon: do 720 dnevnih iznosa – najmanje 4 €, najviše 5.000 € po danu.
• Praktična formula: Otprilike 6 mjeseci zatvora odgovara otprilike 360 dnevnih novčanih kazni. Ova preračunavanja služe samo kao orijentacija i nije stroga šema.
• U slučaju neplaćanja: Sud može izreći zamjensku kaznu zatvora. U pravilu važi: 1 dan zamjenske kazne zatvora odgovara 2 dnevne novčane kazne.

Napomena:

Kod namjernog ugrožavanja opće sigurnosti prema članu 176. KZ redovno je predviđena kazna zatvora. Zbog visoke prijetnje kazne od jedne do deset godina, kod teških posljedica djela do dvadeset godina zatvora, čista novčana kazna praktično ne dolazi u obzir.

Kazna zatvora & (djelomično) uslovna osuda

Član 37. KZ: Ako zakonska prijetnja kazne seže do pet godina, sud može umjesto kratke kazne zatvora od najviše jedne godine izreći novčanu kaznu.

Ta mogućnost ne postoji kod namjernog ugrožavanja opće sigurnosti prema članu 176. KZ. Već je osnovni oblik zaprijećen kaznom zatvora od jedne do deset godina. Time je područje primjene člana 37. KZ od početka isključeno. Zamjena kazne zatvora novčanom kaznom pravno ne dolazi u obzir.

Član 43. KZ: Kazna zatvora se može uslovno odgoditi ako ne prelazi dvije godine i postoji pozitivna socijalna prognoza.

Član 43a Krivičnog zakona: Djelomično uslovna osuda dozvoljava kombinaciju bezuslovnog i uslovno odgođenog dijela kazne. Moguća je kod kazni preko šest mjeseci i do dvije godine.

Članovi 50. do 52. KZ: Sud može izreći upute i narediti pomoć pri probnom radu, na primjer

• nadoknadu štete,
• zahtjeve za ponašanje,
• strukturirajuće mjere za sprječavanje povrata.

Kod namjernog ugrožavanja opće sigurnosti te mjere dolaze u obzir samo dopunski i isključivo u okviru (djelimične) uslovne osude. One ne mogu zamijeniti kaznu zatvora, već samo djelovati prateće.

Nadležnost sudova

Stvarna nadležnost

Kod namjernog ugrožavanja opće sigurnosti je isključivo nadležan Okružni sud. Općinski sud ne dolazi u obzir ni u jednoj konstelaciji, jer je član 176. KZ već u osnovnom obliku zaprijećen kaznom zatvora od jedne do deset godina i time leži izvan nadležnosti Općinskog suda.

Okružni sud kao vijeće sudaca

Ta nadležnost postoji ako namjerno ugrožavanje opće sigurnosti

• izaziva opasnost za tijelo ili život većeg broja ljudi ili
• ugrožava tuđu imovinu u velikom obimu,

bez da su već nastupile posebno teške posljedice djela.

U tim slučajevima se radi o osnovnom obliku namjernog ugrožavanja opće sigurnosti, kod kojeg povećana nepravda proizlazi iz širokog učinka opasnosti, bez da su već nastupile teške povrede, smrtni slučajevi ili nevolje mnogih ljudi.

Okružni sud kao porotni sud

Ta nadležnost postoji ako namjerno ugrožavanje opće sigurnosti

• uzrokuje smrt većeg broja ljudi

Ovdje više nije u prvom planu samo ugrožavanje, već posebno teška posljedica djela. Zbog izuzetne težine nepravde je u tim slučajevima predviđena odluka porotnog suda.

Mjesna nadležnost

Mjesno nadležan je u osnovi sud na mjestu djela. Odlučujuće je gdje je izazvana opća opasnost ili gdje se opasnost ispoljila.

Ako se mjesto počinjenja ne može jasno odrediti, nadležnost se određuje prema

• prebivalištu ili boravištu okrivljenog lica,
• mjestu hapšenja ili
• sjedištu nadležnog državnog tužilaštva.

Postupak se vodi tamo gdje je svrsishodno i uredno provođenje najbolje zagarantovano.

Instancijski postupak

Protiv presuda Okružnog suda kao sudskog vijeća ili porotnog suda su dopuštene žalba i kasacija.
Nadležan za odluku o tim pravnim lijekovima je Vrhovni sud.

Građanski zahtjevi u krivičnom postupku

Kod namjernog ugrožavanja opće sigurnosti prema članu 176. KZ oštećena osoba može kao privatni tužitelj svoje građanskopravne zahtjeve ostvariti direktno u krivičnom postupku. Oni se posebno odnose na materijalnu štetu, troškove obnove, umanjenje vrijednosti kao i na posljedičnu štetu, koja je nastala usljed izazvane opasnosti.

Osim toga, mogu se zahtijevati naknade za štete na osobama, na primjer troškovi liječenja, izgubljena zarada, naknada za bol i ostale neposredne posljedice djela, ako su ljudi povrijeđeni ili su se našli u nevolji usljed ugrožavanja opće sigurnosti.

Priključenje privatnog tužitelja zaustavlja zastaru ostvarenih zahtjeva, sve dok je krivični postupak u toku. Nakon pravosnažnog okončanja, zastara se nastavlja samo u onoj mjeri u kojoj zahtjevi nisu dosuđeni.

Dobrovoljna naknada štete može djelovati ublažavajuće na kaznu, pod uslovom da se odvija pravovremeno i ozbiljno. Kod namjernog ugrožavanja opće sigurnosti je to ublažavajuće djelovanje ipak ograničeno, jer je težište nepravde u širokom učinku opasnosti i ugrožavanju mnogih ljudi.

Ako je počinitelj postupao ciljano, planski ili bezobzirno ili je više osoba konkretno ugroženo, naknadna restitucija redovno gubi značajan dio svog značaja za ublažavanje kazne.

Sada odaberite željeni termin:Besplatne početne konsultacije

Pregled krivičnog postupka

Početak istrage

Kazneni postupak pretpostavlja konkretnu sumnju, od koje se osoba smatra okrivljenikom i može koristiti sva prava okrivljenika. Budući da se radi o službenom deliktu, policija i državno odvjetništvo pokreću postupak po službenoj dužnosti čim postoji odgovarajuća sumnja. Posebna izjava oštećenika za to nije potrebna.

Policija i državno tužilaštvo

Tužilaštvo vodi istražni postupak i određuje dalji tok. Kriminalistička policija provodi potrebne istrage, osigurava tragove, uzima izjave svjedoka i dokumentuje štetu. Na kraju, tužilaštvo odlučuje o obustavi, diverziji ili optužnici, ovisno o stepenu krivice, visini štete i dokaznom stanju.

Saslušanje optuženog

Prije svakog saslušanja, osumnjičena osoba dobija potpunu pouku o svojim pravima, posebno o pravu na šutnju i pravu na prisustvo branioca. Ako osumnjičeni zatraži branioca, saslušanje se mora odgoditi. Formalno saslušanje osumnjičenog služi suočavanju sa optužbom za djelo, kao i pružanju mogućnosti za izjašnjenje.

Uvid u spis

Uvid u spise može se izvršiti kod policije, tužilaštva ili suda. Obuhvata i dokazne predmete, ukoliko time nije ugrožena svrha istrage. Priključenje privatnog tužioca se rukovodi općim pravilima Zakona o krivičnom postupku i omogućava oštećenom da direktno u krivičnom postupku ostvari zahtjeve za naknadu štete.

Glavni pretres

Glavna rasprava služi usmenom izvođenju dokaza, pravnoj ocjeni i odlučivanju o eventualnim građanskopravnim zahtjevima. Sud posebno ispituje tok djela, namjeru, visinu štete i vjerodostojnost izjava. Postupak se završava presudom o krivici, oslobađajućom presudom ili diversionim rješenjem.

Prava optuženog

• Informacije i odbrana: Pravo na obavještavanje, pravnu pomoć, slobodan izbor branioca, pomoć prevodioca, dokazne prijedloge.
• Šutnja i advokat: Pravo na šutnju u svako doba; kod angažovanja branioca saslušanje se odgađa.
• Obaveza poučavanja: pravovremena informacija o sumnji/pravima; izuzeci samo radi osiguranja svrhe istrage.
• Praktični uvid u spise: spisi istrage i glavnog pretresa; uvid trećih lica ograničen u korist osumnjičenog.

Sada odaberite željeni termin:Besplatne početne konsultacije

Praksa & Savjeti za ponašanje

1. Zadržati šutnju.
   Kratko objašnjenje je dovoljno: “Koristim svoje pravo na šutnju i prvo ću razgovarati sa svojom odbranom.” Ovo pravo važi već od prvog saslušanja od strane policije ili tužilaštva.
2. Odmah kontaktirati odbranu.
   Bez uvida u istražne spise ne treba davati izjavu. Tek nakon uvida u spise odbrana može procijeniti koja strategija i koje osiguranje dokaza su smisleni.
3. Odmah osigurati dokaze.
   Svu raspoloživu dokumentaciju, poruke, fotografije, video zapise i druge zapise trebali biste osigurati što je ranije moguće i čuvati u kopiji. Digitalni podaci se redovno moraju osigurati i zaštititi od naknadnih izmjena. Zabilježite važne osobe kao moguće svjedoke i zabilježite tok događaja što je prije moguće u memorijalnom protokolu.
4. Ne stupajte u kontakt sa suprotnom stranom.
   Vaše poruke, pozivi ili objave mogu se koristiti kao dokaz protiv Vas. Sva komunikacija treba da se odvija isključivo preko odbrane.
5. Blagovremeno osigurajte video i podatkovne zapise.
   Video snimci nadzora u javnom prevozu, lokalima ili od strane uprava zgrada se često automatski brišu nakon nekoliko dana. Zahtjevi za osiguranje podataka se stoga moraju odmah podnijeti operaterima, policiji ili državnom tužilaštvu.
6. Dokumentujte pretrese i oduzimanja.
   Prilikom pretresa kuće ili oduzimanja trebali biste zatražiti kopiju naloga ili zapisnika. Zabilježite datum, vrijeme, uključene osobe i sve oduzete predmete.
7. U slučaju hapšenja: bez izjava o predmetu.
   Insistirajte na hitnom obavještavanju Vaše odbrane. Istražni zatvor se može odrediti samo u slučaju osnovane sumnje i dodatnog osnova za pritvor. Blaže mjere (npr. obećanje, obaveza prijavljivanja, zabrana kontakta) imaju prioritet.
8. Ciljano pripremiti restituciju.
   Uplate, simbolične usluge, izvinjenja ili ostale ponude za poravnanje trebaju se isključivo odvijati i dokumentovati preko odbrane. Strukturirana restitucija može pozitivno uticati na odmjeravanje kazne.

Vaše prednosti uz advokatsku podršku

Namjerno ugrožavanje opće sigurnosti prema članu 176. KZ je teško krivično djelo ugrožavanja opće sigurnosti. U centru su izazivanje opće opasnosti, pogođenost većeg broja ljudi i ugrožavanje tuđe imovine u velikom obimu. Pravna ocjena snažno zavisi od vrste izvora opasnosti, toka događaja, širokog učinka opasnosti, mogućnosti kontrolisanja situacije, oblika namjere i dokazne situacije. Već male razlike u toku odlučuju da li zaista postoji namjerno ugrožavanje opće sigurnosti ili je potrebno drugačije pravno svrstavanje.

Rano advokatsko praćenje osigurava da se nastanak opasnosti, uzročnost i objektivno pripisivanje precizno provjere, vještačenja kritički preispitaju i olakšavajuće okolnosti iskoristivo obrade.

Naša kancelarija

• provjerava da li su pravno ispunjeni uslovi za ugrožavanje opće sigurnosti ili postoji samo manji činjenični opis,
• analizira dokaznu situaciju o izvoru opasnosti, toku, širenju i ugrožavanju osoba ili tuđe imovine,
• razvija jasnu, realističnu strategiju odbrane uz uključivanje tehničke i stručne ekspertize.

Kao krivičnopravno specijalizovano zastupanje osiguravamo da se optužba za namjerno ugrožavanje opće sigurnosti činjenično, strukturirano i dosljedno provjeri, kako bi se odbile neopravdane ili pretjerane optužbe i efikasno zaštitili Vaši pravni interesi.

Sada odaberite željeni termin:Besplatne početne konsultacije

FAQ – Često postavljana pitanja

Sada odaberite željeni termin:Besplatne početne konsultacije