Teška ucjena

Teška ucjena prema § 145 StGB postoji kada se ucjena izvrši pod posebno otežavajućim okolnostima. Preduslov je da osoba drugu silom ili opasnom prijetnjom prisili na radnju, trpljenje ili propuštanje koja uzrokuje imovinsku štetu, i pri tome postupa s namjerom da nezakonito obogati sebe ili treću osobu. Počinilac ne oduzima stvar sam, već iznuđuje ponašanje žrtve koje šteti imovini.

Nepravda teške ucjene sastoji se u tome što se za vršenje prisile koriste izuzetno drastična sredstva prijetnje ili djelo dostiže povećan intenzitet, trajanje ili opasnost. To posebno uključuje prijetnje smrću, teškim sakaćenjem, otmicom, podmetanjem požara, eksplozivnim sredstvima ili uništenjem ekonomske ili društvene egzistencije. Izjednačeni su slučajevi profesionalne, kontinuirane ucjene ili oni sa ekstremnim posljedicama djela, kao što je pokušaj samoubistva.

Objektivni elementi krivičnog djela

Objektivni element krivičnog djela obuhvata isključivo spolja vidljiv događaj. Relevantne su radnje, upotrijebljena sredstva i nastale posljedice. Unutrašnji procesi kao što su motivi ili namjera ostaju izvan razmatranja.

Teška ucjena pretpostavlja da su prvo ispunjene sve karakteristike jednostavne ucjene. Počinilac djeluje silom ili opasnom prijetnjom na osobu i prisiljava je na radnju, trpljenje ili propuštanje, što uzrokuje imovinsku štetu žrtvi ili trećoj osobi. Počinilac ne poseže sam za stvari, već iznuđuje ponašanje žrtve koje šteti imovini.

Imovinska šteta nastaje jer žrtva popušta prisili. Odlučujuće je da se šteta prouzrokuje posredno putem ponašanja žrtve i da ne dolazi do samovlasnog oduzimanja.

Sila postoji kada se vrši tjelesna prisila ili neposredno cilja na slamanje otpora žrtve. Opasna prijetnja postoji ako se predviđa osjetna šteta koja je pogodna da izazove ozbiljan strah. Uticaj prisile mora biti funkcionalno povezan sa imovinskom štetom.

Objektivni element krivičnog djela je ispunjen čim nastupi imovinska šteta usljed prisilnog ponašanja.

Kvalifikacijske okolnosti

Teška ucjena postoji samo ako je dodatno ostvaren najmanje jedan zakonski kvalifikacioni element.

To je posebno slučaj kod prijetnji smrću, značajnim sakaćenjem ili unakaženjem, otmicom, podmetanjem požara, ugrožavanjem nuklearnom energijom, zračenjem ili eksplozivnim sredstvima ili uništenjem ekonomske egzistencije ili društvenog položaja. Odlučujući je izuzetan intenzitet učinka prisile.

Isto tako je kvalifikovano djelo ako počinilac žrtvu duže vrijeme dovodi u mučno stanje, odnosno kontinuirano stvara strah ili psihičku nevolju trajnim ili ponovljenim vršenjem prisile.

Kvalifikacija postoji i kod profesionalnog izvršenja, kod dužeg nastavljanja protiv iste osobe ili ako djelo uzrokuje samoubistvo ili pokušaj samoubistva prisiljene osobe ili osobe pogođene prijetnjom kauzalno.

Koraci provjere

Subjekt radnje:

Subjekt djela može biti svaka krivično odgovorna osoba. Posebne lične karakteristike nisu potrebne.

Objekt radnje:

Objekat djela je imovina prisiljene osobe ili treće osobe, koja je oštećena iznuđenim ponašanjem.

Radnja:

Radnja djela se sastoji u tome da se osoba silom ili posebno teškom opasnom prijetnjom prisili na radnju, trpljenje ili propuštanje koja uzrokuje imovinsku štetu.

Kod teške ucjene prisila mora dodatno poprimiti posebno teške oblike, na primjer prijetnjama smrću, teškim sakaćenjem, otmicom, podmetanjem požara, uništenjem ekonomske egzistencije, dugotrajnim mučnim prisiljavanjem, profesionalnim postupanjem ili kontinuiranom ucjenom protiv iste osobe.

Uspjeh krivičnog djela:

Uspjeh djela leži u nastupanju imovinske štete, koja se neposredno vraća na iznuđeno ponašanje žrtve.

Uzročnost:

Imovinska šteta mora biti posljedica sile ili prijetnje. Bez vršenja prisile žrtva ne bi poduzela ponašanje koje šteti imovini.

Objektivno pripisivanje:

Uspjeh se objektivno može pripisati ako se upravo ostvaruje rizik koji zakon želi spriječiti, naime da se imovina ošteti putem ponašanja žrtve usljed posebno intenzivne sile ili teške prijetnje.

Sada odaberite željeni termin:Besplatne početne konsultacije

Razgraničenje od drugih delikata

Element krivičnog djela teške ucjene prema § 145 StGB postoji kada se ucjena izvrši pod posebno otežavajućim okolnostima. I ovdje se žrtva silom ili opasnom prijetnjom prisiljava na ponašanje koje šteti imovini.

Karakteristično je da nepravda prelazi jednostavnu ucjenu, jer se dodaju posebno teška sredstva prijetnje, duža mučna situacija prisile ili druge kvalifikujuće okolnosti. Odlučujuće ostaje da žrtva sama djeluje, jer popušta kvalifikovanoj prisili.

• § 105 StGB – Prisila: Prisila obuhvata slučajeve u kojima se neko silom ili opasnom prijetnjom prisiljava na radnju, trpljenje ili propuštanje, bez nastupanja imovinske štete. I kod jednostavne i kod teške ucjene, imovinska šteta je obavezan dio elementa krivičnog djela. Ako nedostaje ova imovinska komponenta, ucjena je isključena. Kvalifikacije teške ucjene uvijek pretpostavljaju da prvo uopšte postoji ucjena koja ispunjava elemente krivičnog djela.
• § 142 StGB – Razbojništvo: Razbojništvo karakteriše činjenica da počinilac sam oduzima ili iznuđuje tuđu pokretnu stvar, uz upotrebu sile protiv osobe ili prijetnjom neposredne opasnosti po tijelo ili život. Kod teške ucjene nedostaje ova neposredna radnja oduzimanja. Počinilac prouzrokuje imovinsku štetu posredno putem ponašanja žrtve, koja djeluje pod posebno teškom prisilom. Odlučujuće stoga i ovdje ostaje ko prouzrokuje prenos imovine: kod razbojništva sam počinilac, kod teške ucjene žrtva pod kvalifikovanom prisilom.

Konkurencije:

Stvarni konkurentski odnos:

Stvarni konkurentski odnos postoji ako se teškoj ucjeni dodaju dalja samostalna krivična djela, kao što su tjelesna povreda, oduzimanje slobode, oštećenje tuđe stvari ili opasna prijetnja, koja nisu već obuhvaćena kvalifikovanim elementom krivičnog djela. U ovim slučajevima krivična djela postoje jedno pored drugog, jer su pogođena različita pravna dobra.

Nestvarni konkurentski odnos:

Nestvarni konkurentski odnos postoji ako drugi element krivičnog djela u potpunosti obuhvata cjelokupni sadržaj nepravde teške ucjene. U takvim konstelacijama, teška ucjena se povlači kao supsidijarni element krivičnog djela, na primjer, ako su vršenje prisile i imovinska šteta u potpunosti obuhvaćeni specijalnijim krivičnim djelom.

Višestrukost radnji:

Postoji višestrukost djela ako se izvrši nekoliko samostalnih radnji teške ucjene, na primjer kod vremenski jasno odvojenih situacija prisile ili nezavisnih imovinskih šteta. Svako djelo čini sopstvenu krivičnopravnu jedinicu, pod uslovom da ne postoji prirodna jedinica radnje.

Nastavljeno djelo:

Jedinstveno djelo se može pretpostaviti ako nekoliko kvalifikovanih radnji prisile i imovinskih šteta stoje u bliskoj vremenskoj i činjeničnoj vezi i nose ih jedinstveni plan djela. Djelo se završava čim ne dođe do daljeg kvalifikovanog vršenja prisile ili počinilac odustane od svoje odluke o djelu.

Teret dokazivanja & Ocjena dokaza

Državno tužilaštvo:

Državno tužilaštvo mora dokazati da je osumnjičeni počinio tešku ucjenu. Polazna tačka je dokaz ucjene, odnosno da je osumnjičeni silom ili opasnom prijetnjom djelovao na osobu i time je naveo na radnju, trpljenje ili propuštanje, što je prouzrokovalo imovinsku štetu.
Dodatno, mora se dokazati da postoji najmanje jedna kvalifikujuća okolnost teške ucjene.

Posebno treba dokazati da

• radnja prisile putem sile ili opasne prijetnje stvarno poduzeta,
• sila ili prijetnja bila usmjerena protiv osobe,
• je žrtva uslijed prisile poduzela radnju, trpljenje ili propuštanje,
• je ovo ponašanje objektivno dovelo do imovinske štete kod žrtve ili treće osobe,
• između prisile i imovinske štete postoji uzročno-posljedična veza,
• da je imovinska šteta upravo posljedica prisile,

i dodatno je ostvarena najmanje jedna karakteristika kvalifikacije teške ucjene, posebno

• prijetnja smrću, značajnim sakaćenjem ili upadljivim unakaženjem,
• prijetnja otmicom, podmetanjem požara ili ugrožavanjem nuklearnom energijom, jonizujućim zračenjem ili eksplozivnim sredstvima,
• prijetnja uništenjem ekonomske egzistencije ili društvenog položaja,
• duže dovođenje prisiljene osobe ili drugog pogođenog lica u mučno stanje,
• profesionalno izvršenje,
• duže nastavljanje djela protiv iste osobe,
• ili da je djelo imalo za posljedicu samoubistvo ili pokušaj samoubistva prisiljene osobe ili drugog pogođenog lica kao posljedicu.

Državno tužilaštvo mora, pored toga, da objasni da li su upotreba sile, sadržaj prijetnje, imovinska šteta i kvalifikacija objektivno utvrdivi, na primjer putem

• kao i indikacija o intenzitetu, trajanju, ponavljanju ili profesionalnosti djela.
• izjava svjedoka,
• dokaza komunikacije kao što su poruke ili e-mailovi,
• video zapisa,
• ljekarskih nalaza,
• tokova plaćanja, ugovora ili transfera,
• kao i indikacija o intenzitetu, trajanju, ponavljanju ili profesionalnosti djela.

Sud:

Sud provjerava sve dokaze u cjelokupnom kontekstu. On procjenjuje da li, prema objektivnim kriterijumima, postoji prisila silom ili opasnom prijetnjom, koja je kauzalno dovela do imovinske štete.
Dodatno, mora se provjeriti da li navodna kvalifikacija teške ucjene zaista postoji i može li se nedvosmisleno utvrditi.

Pri tome, sud posebno uzima u obzir

• Vrsta, intenzitet i tijek primjene sile ili prijetnje,
• vremenska veza između prisile i ponašanja koje uzrokuje imovinsku štetu,
• konkretno ponašanje žrtve i njezina sloboda odlučivanja,
• iskazi svjedoka o tijeku djela i sudjelovanju optuženog,
• sadržaja komunikacije, dokaza o plaćanju ili drugih objektivnih dokaza,
• okolnosti koje upućuju na ozbiljnu situaciju prisile,
• da li bi razuman prosječan čovjek pretpostavio ponašanje izazvano prisilom,
• da li sadržaj prijetnje odgovara kvalifikovanim oblicima prijetnje teške ucjene,
• da li je duže trajno mučno stanje razumljivo dokazano,
• da li postoji profesionalnost ili nastavak djela,
• kao i da li se samoubistvo ili pokušaj samoubistva može kauzalno pripisati kao posljedica djela.

Sud jasno razgraničava puke situacije pritiska bez kvaliteta prisile, čisto verbalne sukobe, društveno uobičajene uticaje, kao i slučajeve u kojima postoji ucjena, ali se kvalifikacija teške ucjene ne može dokazati.

Okrivljena osoba:

Optužena osoba ne snosi teret dokazivanja. Međutim, ona može ukazati na osnovane sumnje, posebno u pogledu

• je li stvarno upotrijebljena sila ili opasna prijetnja,
• je li prisila predstavljala ozbiljnu situaciju prijetnje,
• je li između prisile i imovinske štete postojala uzročna veza,
• je li ponašanje žrtve bilo dobrovoljno,
• je li postojao samo psihički pritisak bez intenziteta koji bi predstavljao element krivičnog djela,
• je li navodna imovinska šteta stvarno nastupila,
• da li je zaista ispunjena karakteristika kvalifikacije teške ucjene,
• da li postoji duže dovođenje u mučno stanje,
• da li se može dokazati profesionalnost ili nastavak,
• da li se samoubistvo ili pokušaj samoubistva može vjerodostojno i kauzalno pripisati djelu,
• kao i kod protivrječnosti ili praznina u optužnici ili kod alternativnih tokova događaja.

Ona, pored toga, može da objasni da su radnje izvršene pogrešno, uslovljeno situacijom ili bez karaktera prisile ili da se tvrdi ucjena, ali nisu ispunjeni uslovi za tešku ucjenu.

Tipična ocjena

U praksi su kod teške ucjene posebno važna sljedeća dokazna sredstva:

• Izjave svjedoka o situaciji prisile, intenzitetu prijetnje i trajanju događaja,
• Poruke, e-mailovi ili drugi dokazi komunikacije o sadržaju prijetnje i ponavljanju,
• Potvrde o plaćanju, prijenosi ili premještanja imovine,
• Video zapisi ili druge objektivne dokumentacije,
• Ljekarski nalazi o povredama ili psihičkim opterećenjima,
• Vremenski tokovi koji dokazuju vezu između prisile, imovinske štete i kvalifikacije,
• Indikacije o profesionalnosti ili nastavljanju djela,
• Dokumentacija o navodnom samoubistvu ili pokušaju samoubistva i njegovoj vezi sa djelom.

Sada odaberite željeni termin:Besplatne početne konsultacije

Primjeri iz prakse

• Iznuđena isplata novca prijetnjom smrću: Počinilac zahtijeva od osobe isplatu značajnog iznosa novca i izričito prijeti smrću ako se isplata ne izvrši. Iz ozbiljnog straha za vlastiti život, žrtva sama prebacuje traženi iznos. Počinilac ne oduzima stvar neposredno, već iznuđuje ponašanje koje šteti imovini. Imovinska šteta nastupa upravo kao posljedica kvalifikovane prijetnje. Zbog prijetnje smrću, postoji teška ucjena.
• Dugotrajno mučno stanje zbog kontinuiranih prijetnji: Počinilac kontinuirano vrši pritisak na osobu tokom dužeg vremenskog perioda opasnim prijetnjama kako bi iznudio kontinuirane novčane isplate. Žrtva živi u stalnom strahu i psihičkoj vanrednoj situaciji i ispunjava zahtjeve kako bi izbjegla daljnje eskalacije. Odlučujuće je da se žrtva, zbog upotrijebljenih sredstava, duže vrijeme dovodi u mučno stanje. I ovdje je ispunjen element teškog iznuđivanja.

Ovi primjeri ilustruju tipične oblike teškog iznuđivanja. Karakteristično je da počinilac ne vrši neposredno oduzimanje, ali je nepravda znatno povećana, jer se ili prijeti posebno ozbiljnim nedostacima ili je žrtva duže vrijeme izložena intenzivnoj prisilnoj situaciji. Težište nepravde stoga leži u izuzetnoj intenzivnosti vršenja prisile, a ne samo u imovinskoj šteti samoj po sebi.

Subjektivni elementi krivičnog djela

Subjektivni element teškog iznuđivanja prema § 145 StGB pretpostavlja namjeru u odnosu na sve karakteristike iznuđivanja. Počinilac mora znati da nasiljem ili opasnom prijetnjom utiče na osobu i time je navodi na radnju, trpljenje ili propuštanje, što uzrokuje imovinsku štetu. Mora shvatiti da ponašanje žrtve nije dobrovoljno, već prisilno.

Za namjeru je dovoljno da počinilac ozbiljno smatra mogućim vršenje prisile i imovinsku štetu i da se s tim pomiri. Eventualna namjera je dovoljna. Namjera s predumišljajem nije potrebna.

Kod teškog iznuđivanja, namjera se dodatno mora odnositi na kvalifikujuću okolnost. Počinilac mora barem pristati na to da prijeti posebno ozbiljnim nedostacima, da žrtvu duže vrijeme dovodi u mučno stanje, da djeluje profesionalno, da kontinuirano čini djelo ili da teške posljedice, poput samoubistva ili pokušaja samoubistva, mogu proizaći iz prisilne situacije.

I kod § 145 StGB je potrebna namjera sticanja koristi. Počinilac mora barem pristati na to da sebi ili trećem licu pribavi nezakonitu imovinsku korist.

Nema subjektivnog elementa ako počinilac ozbiljno polazi od ovlaštenja, žrtva postupa dobrovoljno ili počinilac nema namjeru u pogledu kvalifikujućih okolnosti.

Sada odaberite željeni termin:Besplatne početne konsultacije

Krivica & Zablude

Zabludna o zabrani:

Zabluda o zabrani opravdava samo ako je bila neizbežna. Ko postavlja ponašanje koje prepoznatljivo zadire u prava drugih ne može se pozvati na to da nije prepoznao protivpravnost. Svako je obavezan da se informiše o pravnim granicama svojeg delovanja. Obično neznanje ili lako strada zabluda ne oslobađa od odgovornosti.

Princip krivice:

Kažnjiv je samo ko postupa krivo. Namerna dela zahtevaju da učinilac prepozna bitno dešavanje i barem ga odobravajuće prima u obzir. Ako ta namera nedostaje, na primer jer učinilac pogrešno pretpostavlja da je njegovo ponašanje dozvoljeno ili da se dobrovoljno podržava, postoji najviše nehat. On kod namernih dela nije dovoljan.

Neuračunljivost:

Bez krivice je neko ko u vreme dela zbog teškog duševnog poremećaja, patološkog mentalnog oštećenja ili značajne nesposobnosti upravljanja nije bio u stanju da uvidi nepravdu svojeg delovanja ili da postupa prema toj spoznaji. Pri odgovarajućim sumnjama pribavlja se psihijatrijsko veštačenje.

Opravdavajuće stanje nužde:

Opravdavajuće stanje nužde može postojati kada počinilac djeluje u ekstremnoj prinudnoj situaciji kako bi otklonio akutnu opasnost po vlastiti život ili život drugih. Ponašanje ostaje protivpravno, ali može djelovati olakšavajuće za krivicu ili opravdavajuće ako nije postojao drugi izlaz.

Putativna nužna obrana:

Ko greškom vjeruje da je ovlašten na obrambenu radnju, djeluje bez namjere ako je greška bila ozbiljna i razumljiva. Takva greška može umanjiti ili isključiti krivicu. Međutim, ako ostaje povrijeđena dužna pažnja, dolazi u obzir nehajan ili kaznu umanjujući sud, ali ne i opravdanje.

Ukidanje kazne & Diverzija

Diverzija:

Diverzija je redovno isključena kod teškog iznuđivanja. Element ne pretpostavlja samo prisilu nasiljem ili opasnom prijetnjom, već dodatno i kvalifikujuće okolnosti, poput posebno ozbiljnih prijetnji, dugotrajne mučne prisilne situacije, profesionalnog ili kontinuiranog postupanja ili posebno teških posljedica djela. Time teško iznuđivanje redovno pokazuje izuzetno visok stepen prisile i imovinske nepravde. Ova povećana nepravda djela u pravilu isključuje diverzioni postupak.

U slučajevima u kojima se, uprkos postojanju teškog iznuđivanja, krivica čini sasvim izuzetno malom, a kvalifikujuće okolnosti su realizovane samo marginalno, diverzija se može teoretski razmotriti. Međutim, s povećanjem intenziteta prijetnje, dugotrajnim vršenjem prisile, profesionalnim ili kontinuiranim postupanjem, ova mogućnost praktično pada na nulu.

Preusmjeravanje se može provjeriti ako

• krivica je ukupno izuzetno mala,
• nije upotrijebljeno značajno nasilje,
• kvalifikujuća prijetnja je samo vrlo malog intenziteta,
• imovinska šteta je mala i u potpunosti nadoknađena,
• ne postoji planirano ili kontinuirano postupanje,
• činjenično stanje je jasno i pregledno,
• i počinilac je razuman, kooperativan i spreman na poravnanje.

Ako se izuzetno razmatra diverzija, sud može naložiti novčane naknade, dobrotvorne usluge, upute za njegu ili poravnanje štete. Diverzija ne dovodi do osude i nema unosa u kazneni registar.

Isključenje diverzije:

Diversija je isključena kada

• postoji značajna upotreba nasilja ili posebno intenzivna opasna prijetnja,
• optužba za djelo pokazuje izuzetno visok potencijal prisile ili ugrožavanja,
• djelo je počinjeno svjesno ciljano, planirano ili kontinuirano,
• postoji više samostalnih radnji iznuđivanja,
• postoji profesionalno ili sistematsko ponašanje,
• pridodaju se posebne otežavajuće okolnosti,
• ili cjelokupno ponašanje predstavlja ozbiljno i trajno narušavanje slobode odlučivanja žrtve.

Samo uz znatno najmanju krivicu, minimalan uticaj prisile i neposredan uvid može se provjeriti da li postoji apsolutni izuzetak diverzionog rješenja. U praksi je diverzija kod teškog iznuđivanja gotovo isključena i zamisliva samo u ekstremnim izuzetnim slučajevima.

Sada odaberite željeni termin:Besplatne početne konsultacije

Odmjeravanje kazne & Posljedice

Sud odmjerava kaznu prema obimu imovinske štete, prema vrsti, trajanju i intenzitetu nasilja ili posebno ozbiljne opasne prijetnje, kao i prema tome koliko je narušena sloboda odlučivanja i ekonomski položaj žrtve. Odlučujuće je posebno koja kvalifikujuća okolnost opravdava teško iznuđivanje, poput posebno teških prijetnji, dugotrajne mučne prisilne situacije, kontinuiranog ili profesionalnog postupanja ili posebno teških posljedica djela. Treba uzeti u obzir da li je počinilac postupao ciljano, planirano ili ponovljeno i da li je ponašanje prouzrokovalo izuzetno intenzivan prisilni učinak, kao i značajno narušavanje imovine.

Otežavajuće okolnosti postoje posebno ako

• djelo je počinjeno uz posebno intenzivnu upotrebu nasilja ili izuzetno tešku opasnu prijetnju,
• postojalo je sistematsko, kontinuirano ili profesionalno postupanje,
• nastala je značajna ili egzistencijalno ugrožavajuća imovinska šteta,
• bilo je pogođeno više imovinskih vrijednosti ili ekonomski centralnih pozicija,
• je djelovano uprkos prepoznatljivom otporu ili posebnoj potrebi za zaštitom žrtve,
• djelo je počinjeno u bliskom, zavisnom ili nadređenom odnosu,
• ili postoje relevantne prethodne osude.

Olakšavajuće okolnosti su, na primjer,

• Neosuđivanost,
• potpuno priznanje i prepoznatljivo uviđanje,
• rano okončanje delikventnog ponašanja,
• aktivni i potpuni napori za nadoknadu štete,
• postoje posebne situacije opterećenja ili preopterećenja kod počinitelja,
• ili predugo trajanje postupka.

Uslovno odgađanje zatvorske kazne dolazi u obzir samo ako izrečena kazna ne prelazi dvije godine i postoji pozitivna socijalna prognoza. Kod teškog iznuđivanja se ova mogućnost, međutim, tretira znatno restriktivnije i realna je redovno samo kod slike djela na donjem rubu odmjeravanja kazne.

Okvir kazne

Za teško iznuđivanje je predviđena zatvorska kazna od jedne do deset godina. Povećani okvir kazne važi za slučajeve u kojima se za iznuđivanje koriste posebno ozbiljna sredstva prijetnje, žrtva je duže vrijeme izložena mučnoj prisilnoj situaciji, postupa se profesionalno ili kontinuirano ili djelo povlači za sobom izuzetno teške posljedice, poput samoubistva ili pokušaja samoubistva.

Lakši slučaj kod teškog iznuđivanja nije predviđen. Ako postoji jedna od kvalifikujućih okolnosti, obavezno se primjenjuje okvir kazne od jedne do deset godina zatvorske kazne. Olakšavajuće okolnosti mogu se odraziti samo unutar ovog okvira kazne, na primjer, kod manjeg intenziteta kvalifikacije, ograničenog trajanja djela, manje visine štete ili lične opterećujuće situacije počinioca.

Također treba imati na umu da ni kod teškog iznuđivanja nije svaka prijetnja automatski kažnjiva. Kažnjivost otpada već tada ako upotrijebljeno nasilje ili prijetnja nije nemoralna, odnosno ne izgleda nepošteno, neprimjereno ili socijalno neodrživo. Ko slijedi opravdan cilj i pri tome ne vrši nedopušten ili pretjeran pritisak, ne postupa protupravno. Ako postoji takva nemoralna konstelacija, kažnjivost u potpunosti otpada, tako da ne dolazi do kažnjavanja.

Novčana kazna – sistem dnevnih stopa

Austrijsko krivično pravo izračunava novčane kazne prema sistemu dnevnih novčanih kazni. Broj dnevnih novčanih kazni zavisi od krivice, a iznos po danu od finansijske sposobnosti. Tako se kazna prilagođava ličnim prilikama i ipak ostaje osjetna.

• Raspon: do 720 dnevnih iznosa – najmanje 4 €, najviše 5.000 € po danu.
• Praktična formula: Otprilike 6 mjeseci zatvora odgovara otprilike 360 dnevnih novčanih kazni. Ova preračunavanja služe samo kao orijentacija i nije stroga šema.
• U slučaju neplaćanja: Sud može izreći zamjensku kaznu zatvora. U pravilu važi: 1 dan zamjenske kazne zatvora odgovara 2 dnevne novčane kazne.

Napomena:

Kod teškog iznuđivanja je zbog visokog okvira kazne redovno zatvorska kazna u prvom planu. Isključiva novčana kazna ovdje u principu ne dolazi u obzir. Sistem dnevnih stopa stoga dobija samo podređeni značaj, na primjer, u vezi sa preinačenjem kratkih zatvorskih kazni, kod djelimičnog uslovnog odgađanja ili u okviru odmjeravanja kazne, ali ne kao samostalna glavna kazna.

Kazna zatvora & (djelomično) uslovna osuda

§ 37 StGB: Ako zakonska prijetnja kaznom doseže do pet godina, sud može, pod zakonskim pretpostavkama, umjesto kratke zatvorske kazne od najviše jedne godine izreći novčanu kaznu. Ova odredba se kod teškog iznuđivanja ne može primijeniti. Budući da prijetnja kaznom doseže do deset godina zatvorske kazne, zamjena zatvorske kazne novčanom kaznom je unaprijed isključena. Novčana kazna se stoga ne može izreći umjesto zatvorske kazne.

§ 43 StGB: Uslovno odgađanje zatvorske kazne je moguće ako izrečena kazna ne prelazi dvije godine i počiniocu se pripisuje pozitivna socijalna prognoza. Kod teškog iznuđivanja to dolazi u obzir samo izuzetno. S obzirom na kvalifikujuće okolnosti, uslovno odgađanje je realno samo ako se djelo kreće na apsolutnom donjem rubu okvira kazne i ne postoje izraženi otežavajući faktori.

§ 43a StGB: Djelimično uslovno odgađanje dozvoljava kombinaciju bezuslovnog i uslovno odgođenog dijela kazne kod zatvorskih kazni preko šest mjeseci i do dvije godine. Kod teškog iznuđivanja se ovaj oblik teoretski može primijeniti, ali praktično samo u uskim izuzetnim slučajevima, jer djelo redovno pokazuje visok stepen prisile i nepravde. Kod ozbiljnih prijetnji ili trajnog vršenja prisile redovno je isključeno.

§§ 50 do 52 StGB: Sud može izdati upute i naložiti pomoć pri probaciji. Ove se kod teškog iznuđivanja često odnose na intenzivne mjere usmjeravanja ponašanja, poput terapeutskih naloga, strukturirajućih mjera kontrole ili obaveza za nadoknadu štete. Cilj je spriječiti daljnja teška krivična djela i omogućiti kontrolisanu socijalnu reintegraciju.

Nadležnost sudova

Stvarna nadležnost

Kod teškog iznuđivanja je zakonski okvir kazne od jedne do deset godina zatvorske kazne. Time je nadležnost okružnog suda isključena, jer je ovaj nadležan samo za krivična djela s prijetnjom kaznom do jedne godine zatvorske kazne.

Nadležan je stoga u svakom slučaju zemaljski sud.

Zbog prijetnje kaznom preko pet godina, teško iznuđivanje više ne spada u nadležnost pojedinačnog sudije. Glavni postupak se stoga mora voditi pred zemaljskim sudom kao porotnim sudom. Ova postava uzima u obzir znatno povećan sadržaj nepravde i značajnu prijetnju kaznom.

S druge strane, sud porotnika nije nadležan, jer teško iznuđivanje nije zaprijećeno doživotnom zatvorskom kaznom niti predviđa donju granicu od više od pet godina, a također ne spada u krivična djela koja su izričito dodijeljena sudu porotnika.

Mjesna nadležnost

Mjesno nadležan je u principu sud na mjestu djela, dakle tamo gdje je upotrijebljena sila ili opasna prijetnja i gdje je ponašanje koje šteti imovini postavljeno ili prouzrokovano.

Ako se mjesto počinjenja ne može jasno odrediti, nadležnost se određuje prema

• prebivalištu optužene osobe,
• mjestu hapšenja,
• ili sjedište stvarno nadležnog tužilaštva.

Postupak se vodi tamo gdje je svrhovito i propisno vođenje najbolje zajamčeno.

Instancijski postupak

Ako presudu donese zemaljski sud kao porotni sud, strankama je otvoren instancijski put do viših sudova.

Protiv presude se može podnijeti žalba. Dodatno, redovno dolazi u obzir i zahtjev za poništenje. Provjeru vrši Viši zemaljski sud, odnosno kod pitanja ništavosti Vrhovni sud.

Pri tome se kontroliše da li je postupak pravilno vođen i da li je pravna ocjena teškog iznuđivanja tačna.

Građanski zahtjevi u krivičnom postupku

Kod teškog iznuđivanja oštećena osoba može kao privatni učesnik svoje građanskopravne zahtjeve ostvariti direktno u krivičnom postupku. Budući da je i teško iznuđivanje usmjereno na ponašanje koje uzrokuje imovinsku štetu, a iznuđeno je nasiljem ili opasnom prijetnjom, zahtjevi posebno obuhvataju novčane naknade, prenesene iznose, izdate imovinske vrijednosti, odricanja od potraživanja, kao i druge imovinske nedostatke koji su nastali zbog iznuđenog ponašanja.

Ovisno o činjeničnom stanju, mogu se zahtijevati i posljedične štete, na primjer, ako je iznuđena isplata ili radnja prouzrokovala ekonomske nedostatke, probleme s likvidnošću ili operativne štete.

Priključenje privatnog sudionika zaustavlja zastaru svih istaknutih zahtjeva, sve dok je kazneni postupak u tijeku. Tek nakon pravomoćnog okončanja zastarni rok se nastavlja, ukoliko šteta nije u potpunosti dosuđena.

Dobrovoljna nadoknada štete, na primjer, povrat stečenih iznosa, nadoknada prouzrokovane štete ili ozbiljan napor za obeštećenje, može imati umanjujući učinak na kaznu, pod uslovom da se izvrši pravovremeno i u potpunosti.

Međutim, ako je počinilac postupao pod posebno intenzivnim nasiljem ili ozbiljnom opasnom prijetnjom, planirano ili ponovljeno ili je djelo bilo povezano s izuzetno masivnom prisilnom situacijom, kasnija nadoknada štete redovno gubi veliki dio svog ublažavajućeg učinka. U takvim konstelacijama, naknadna nadoknada može samo ograničeno kompenzirati povećanu nepravdu teškog iznuđivanja.

Sada odaberite željeni termin:Besplatne početne konsultacije

Pregled krivičnog postupka

Početak istrage

Kazneni postupak pretpostavlja konkretnu sumnju, od koje se osoba smatra okrivljenikom i može koristiti sva prava okrivljenika. Budući da se radi o službenom deliktu, policija i državno odvjetništvo pokreću postupak po službenoj dužnosti čim postoji odgovarajuća sumnja. Posebna izjava oštećenika za to nije potrebna.

Policija i državno tužilaštvo

Tužilaštvo vodi istražni postupak i određuje dalji tok. Kriminalistička policija provodi potrebne istrage, osigurava tragove, uzima izjave svjedoka i dokumentuje štetu. Na kraju, tužilaštvo odlučuje o obustavi, diverziji ili optužnici, ovisno o stepenu krivice, visini štete i dokaznom stanju.

Saslušanje optuženog

Prije svakog saslušanja, osumnjičena osoba dobija potpunu pouku o svojim pravima, posebno o pravu na šutnju i pravu na prisustvo branioca. Ako osumnjičeni zatraži branioca, saslušanje se mora odgoditi. Formalno saslušanje osumnjičenog služi suočavanju sa optužbom za djelo, kao i pružanju mogućnosti za izjašnjenje.

Uvid u spis

Uvid u spise može se izvršiti kod policije, tužilaštva ili suda. Obuhvata i dokazne predmete, ukoliko time nije ugrožena svrha istrage. Priključenje privatnog tužioca se rukovodi općim pravilima Zakona o krivičnom postupku i omogućava oštećenom da direktno u krivičnom postupku ostvari zahtjeve za naknadu štete.

Glavni pretres

Glavna rasprava služi usmenom izvođenju dokaza, pravnoj ocjeni i odlučivanju o eventualnim građanskopravnim zahtjevima. Sud posebno ispituje tok djela, namjeru, visinu štete i vjerodostojnost izjava. Postupak se završava presudom o krivici, oslobađajućom presudom ili diversionim rješenjem.

Prava optuženog

• Informacije i odbrana: Pravo na obavještavanje, pravnu pomoć, slobodan izbor branioca, pomoć prevodioca, dokazne prijedloge.
• Šutnja i advokat: Pravo na šutnju u svako doba; kod angažovanja branioca saslušanje se odgađa.
• Obaveza poučavanja: pravovremena informacija o sumnji/pravima; izuzeci samo radi osiguranja svrhe istrage.
• Praktični uvid u spise: spisi istrage i glavnog pretresa; uvid trećih lica ograničen u korist osumnjičenog.

Sada odaberite željeni termin:Besplatne početne konsultacije

Praksa & Savjeti za ponašanje

1. Zadržati šutnju.
   Kratko objašnjenje je dovoljno: “Koristim svoje pravo na šutnju i prvo ću razgovarati sa svojom odbranom.” Ovo pravo važi već od prvog saslušanja od strane policije ili tužilaštva.
2. Odmah kontaktirati odbranu.
   Bez uvida u istražne spise ne treba davati izjavu. Tek nakon uvida u spise odbrana može procijeniti koja strategija i koje osiguranje dokaza su smisleni.
3. Odmah osigurati dokaze.
   Svu raspoloživu dokumentaciju, poruke, fotografije, video zapise i druge zapise trebali biste osigurati što je ranije moguće i čuvati u kopiji. Digitalni podaci se redovno moraju osigurati i zaštititi od naknadnih izmjena. Zabilježite važne osobe kao moguće svjedoke i zabilježite tok događaja što je prije moguće u memorijalnom protokolu.
4. Ne stupajte u kontakt sa suprotnom stranom.
   Vaše poruke, pozivi ili objave mogu se koristiti kao dokaz protiv Vas. Sva komunikacija treba da se odvija isključivo preko odbrane.
5. Blagovremeno osigurajte video i podatkovne zapise.
   Video snimci nadzora u javnom prevozu, lokalima ili od strane uprava zgrada se često automatski brišu nakon nekoliko dana. Zahtjevi za osiguranje podataka se stoga moraju odmah podnijeti operaterima, policiji ili državnom tužilaštvu.
6. Dokumentujte pretrese i oduzimanja.
   Prilikom pretresa kuće ili oduzimanja trebali biste zatražiti kopiju naloga ili zapisnika. Zabilježite datum, vrijeme, uključene osobe i sve oduzete predmete.
7. U slučaju hapšenja: bez izjava o predmetu.
   Insistirajte na hitnom obavještavanju Vaše odbrane. Istražni zatvor se može odrediti samo u slučaju osnovane sumnje i dodatnog osnova za pritvor. Blaže mjere (npr. obećanje, obaveza prijavljivanja, zabrana kontakta) imaju prioritet.
8. Ciljano pripremiti nadoknadu štete.
   Uplate, simbolične usluge, izvinjenja ili druge ponude za kompenzaciju trebaju se obavljati i dokumentovati isključivo preko odbrane. Strukturirana nadoknada štete može pozitivno uticati na diverziju i odmjeravanje kazne.

Vaše prednosti uz advokatsku podršku

Teško iznuđivanje kombinuje prisilu posebno intenzivnim nasiljem ili ozbiljnom opasnom prijetnjom s imovinskom štetom. Pravna ocjena zavisi u velikoj mjeri od konkretnog toka djela, od vrste i intenziteta vršenja prisile, od kvalifikujućih okolnosti, kao i od dokazne situacije. Već male razlike u činjeničnom stanju mogu odlučiti da li zaista postoji teško iznuđivanje, samo jednostavno iznuđivanje, puka prisila ili, u nedostatku nemoralnosti, uopšte nema kažnjivosti.

Rano odvjetničko praćenje osigurava da se činjenično stanje ispravno razvrsta, dokazi se kritički ocijene i okolnosti koje oslobađaju krivnje pravno iskoristivo obrade.

Naša kancelarija

• provjerava da li su pretpostavke za teško iznuđivanje zaista ispunjene ili je potrebna druga pravna ocjena,
• analizira dokaznu situaciju, posebno u vezi s nasiljem, kvalifikovanom prijetnjom, trajanjem prisilne situacije, kauzalnošću i imovinskom štetom,
• razjašnjava da li su primijenjena sredstva bila nemoralna ili dolazi u obzir izuzetak od kažnjivosti,
• razvija jasnu strategiju odbrane koja u potpunosti i pravno precizno klasifikuje tok djela.

Kao advokati specijalizovani za krivično pravo, osiguravamo da se optužba za tešku iznudu pažljivo ispita i da se postupak vodi na održivoj činjeničnoj i pravnoj osnovi.

Sada odaberite željeni termin:Besplatne početne konsultacije

FAQ – Često postavljana pitanja

Sada odaberite željeni termin:Besplatne početne konsultacije