Zabrana diskreditacije preduzeća

Zabranom diskreditacije preduzeća (§ 7 UWG) prvenstveno se želi spriječiti da preduzeće nanosi štetu svojim konkurentima ponižavajućim izjavama u njihovom ugledu. Dakle, odnosi se na odnos preduzeća međusobno (B2B).

Kršenje toga spada u specifičnije oblike nelojalnih poslovnih praksi i stoga se uvijek prvenstveno ispituje u odnosu na općenitije propise.

Ko

• u svrhu konkurencije
• činjenice o drugom preduzeću
• tvrdi ili širi
• koje posjeduju sposobnost nanošenja štete i
• nisu dokazivo istinite

postupa nelojalno.

5 pretpostavki za zabranjenu diskreditaciju detaljno

U svrhu konkurencije

…postupa se, ako postoji konkurentski odnos između onoga na koga se izjava odnosi i onoga ko izjavu daje, i ovaj drugi pokazuje konkurentsku namjeru.

Konkurentski odnos uvijek postoji kada postoji uzajamna veza između prednosti koje preduzeće ostvaruje svojim djelovanjem i nedostataka koji time pogađaju drugo preduzeće.

Ukratko rečeno, to će uvijek biti slučaj kada dva preduzetnika imaju isti krug kupaca.

Namjera da se vlastita (ili tuđa) konkurencija promoviše na štetu drugog preduzeća (konkurentska namjera) već se smatra postojećom kod omalovažavajuće izjave o konkurentu i pretpostavlja se njeno postojanje.

Činjenice

… su okolnosti i činjenice koje su objektivno provjerljive.

Treba ih razgraničiti od čistih vrijednosnih sudova, odnosno subjektivnih mišljenja, koja ne spadaju pod pojam zabranjene diskreditacije preduzeća.

Da li se izjava odnosi na – iako vrlo uljepšano – predstavljanje činjenica ili je izjavitelj samo iznio svoje mišljenje?

Ključno je da li izjava sadrži provjerljivu suštinu činjenica koja je podložna dokazivanju.

Prilikom ocjenjivanja izjave i razlikovanja između činjenice i čistog vrijednosnog suda treba se osloniti na razumijevanje kruga adresata.

Kako se izjava predstavlja potencijalnom kupcu kao prosječnom primaocu izjave?

Pri tome se mora izvršiti cjelokupno razmatranje okolnosti.

Ako izjava ima provjerljivu, istinitu suštinu, ne postoji diskreditacija preduzeća prema § 7 st. 1 UWG.

I slike ili trodimenzionalni prikazi mogu prenijeti odgovarajući činjenični sadržaj.

Primjeri činjeničnih izjava:

Ako se preduzeće, naprimjer, naziva „skakavcem“, to je provjerljivo, jer je pojam raširen u ekonomiji i predstavlja naziv za preduzeće koje kupuje druga preduzeća, iskorištava ih i zatim ih što brže prodaje, kako bi ostvarilo što veći profit.

Da li preduzeće zaista postupa na ovaj način, može se provjeriti posmatranjem činjenica.

Isto tako se može utvrditi da li je dio mašine „najjeftiniji od najjeftinijeg“. To se provjerava ispitivanjem kvaliteta dotične komponente.

Peter Harlander
Harlander & Partner Rechtsanwälte „Ist eine Äußerung mehrdeutig, muss der Äußernde die für ihn ungünstigste Auslegung gegen sich gelten lassen!“

Pravilo nejasnoća:

Ako se novina, naprimjer, označi kao pripadnica „žute štampe“, izjavitelj se mora pomiriti s tim da se pojam tumači kao opis za senzacionalističke i huškačke novine.

Precizna formulacija je stoga preporučljiva.

Tvrditi ili širiti

Tvrdnja se daje iz vlastite inicijative i iz vlastitog znanja. Širenje, s druge strane, je prosljeđivanje izjave koju je dao treći.

Za zabranu iz § 7 st. 1 UWG, međutim, ne pravi razliku da li je činjenica tvrđena ili širena. Isključivo je relevantno da je izjava data najmanje jednoj osobi koja se razlikuje od potencijalno oštećenog.

Sposobnost nanošenja štete

… postoji kada je širenje ili tvrdnja pogodna da ošteti poslovanje preduzeća ili kredit vlasnika.

Nije relevantno da li je već došlo do štete ili je izjavitelj zaista želio nanijeti štetu konkurentu. Ključno je samo da je izjava objektivno pogodna da umanji ugled drugog preduzeća, odnosno vlasnika, kod odgovarajućeg kruga kupaca.

Nije dokazivo istinito

Peter Harlander
Harlander & Partner Rechtsanwälte „Obwohl eine Äußerung wahr ist, kann sie dennoch unlauter nach der Generalklausel des § 1 UWG sein!“

Kršenje zabrane postoji već tada kada se istinitost izjave ne može dokazati. („…nije dokazivo istinito…“).

Peter Harlander
Harlander & Partner Rechtsanwälte „Wichtig: Im Falle eines Rechtsstreits muss derjenige, der die herabwürdigende Aussage getätigt hat, beweisen, dass seine Aussage wahr ist!“

Poseban slučaj: Povjerljiva saopštenja

Posebna regulativa važi u slučaju da se izjava odnosila na povjerljivo saopštenje i da je primalac imao opravdan interes za informaciju.

Ovdje izuzetno tužilac mora dokazati da je izjava neistinita!

Saopštavač, sa svoje strane, može biti gonjen samo ako je znao ili morao znati neistinitost činjenice.

Koja potraživanja proizlaze uslijed nelojalne diskreditacije?

• Obustava
• Opoziv i objavljivanje presude
• Naknada štete

Važne tačke

• Ako se preduzetnik omalovažavajuće izrazi o konkurentu u istom krugu kupaca (konkurentski odnos) (pretpostavljena konkurentska namjera), može postojati kršenje zabrane diskreditacije preduzeća.
• Zabrana važi samo za izjave o činjenicama.
• Činjenice su, za razliku od čistih vrijednosnih sudova, objektivno provjerljive.
• Mjerilo za razlikovanje između činjenica i subjektivnih vrijednosnih sudova su prosječni primalac i cjelokupno razmatranje okolnosti.
• U principu, teret dokazivanja istinitosti izjave leži na onome ko se omalovažavajuće izražava, osim ako se radi o povjerljivom saopštenju.
• Ako je činjenica dokazivo istinita, ne spada pod zabranu, ali ipak može biti nelojalna prema općenitijim propisima.
• Pravilo nejasnoća: Ako je izjava dvosmislena, izjavitelj mora prihvatiti najnepovoljnije tumačenje za sebe.
• Pretpostavka za kršenje zabrane je da je izjava objektivno pogodna da umanji ugled konkurenta.