Pravni okvir za online oglašavanje čini Zakon o e-trgovini. Online oglašavanje je, prema tome, svaka online komunikacija koja ima za cilj promovisanje prodaje preduzeća.

Kao sredstva oglašavanja, između ostalog, dolaze u obzir:

Zabrane i ograničenja oglašavanja važe u Austriji i na internetu. Sa zabranama i ograničenjima oglašavanja smo se već bavili u člancima “Ograničenja oglašavanja vezana za osobe i profesije”, “Ograničenja oglašavanja za odabrane slobodne profesije”, “Oglašavanje i maloljetnici”, “Oglašavanje i političari”, “Oglašavanje u štampanim medijima” i “Direktni marketing”. Ona važe neograničeno i za online područje. Za ovo, međutim, postoje i dodatne posebnosti.

Zakon o e-trgovini

U online području, opasnost od miješanja oglašavanja i uredničkog sadržaja često je veća nego u radijskom emitovanju, gdje se oglašavanje emituje u reklamnim blokovima. Ali i online mora biti jasno označeno kada se radi o oglašavanju. Ponude, dodaci i pokloni moraju biti jasno prepoznatljivi, a uslovi za korištenje moraju biti lako dostupni. Nagradne igre takođe moraju biti lako prepoznatljive i korisnik mora imati pristup uslovima učestvovanja.

Medijsko pravo

Zakon o medijima takođe propisuje online oglašivačima da najave, preporuke ili drugi prilozi i izvještaji, za čije je objavljivanje plaćeno, označe kao “oglas”, “reklamu” ili “plaćeni oglas”.

Pored štampanih medija, Zakon o medijima poznaje i “periodične elektronske medije”. To su mediji koji se emituju elektronskim putem (radio), dostupni su online (web stranice) ili se pojavljuju najmanje četiri puta godišnje u uporedivom obliku (newsletter). I online mediji zahtijevaju impressum i, pod određenim okolnostima, obavezni su da objelodane informacije. Više o obavezi impressuma i objelodanjivanja pročitajte u članku “Oglašavanje u štampanim medijima”.

Od obaveze objelodanjivanja izuzete su samo takozvane “male” web stranice. Pod tim zakonom se podrazumijevaju one web stranice čiji sadržaj ne prelazi prikazivanje ličnog životnog područja ili prezentaciju vlasnika medija. Pored toga, “male” web stranice ne smiju uticati na formiranje mišljenja korisnika weba. Ako ovi kriterijumi ne postoje, radi se o “velikoj” web stranici, čiji je vlasnik zauzvrat obavezan da objelodani informacije. Online novine su klasičan primjer “velike” web stranice i stoga podliježu obavezi objelodanjivanja. S druge strane, mamin blog, ma koliko strastvena bila blogerka, je “mala” web stranica i stoga je izuzeta od obaveze objelodanjivanja.