Prevara

Prevara prema § 146 StGB postoji kada osoba navede drugu osobu lažnim predstavljanjem činjenica da izvrši imovinsko raspolaganje koje dovodi do imovinske štete prevarenom ili trećoj strani. Počinilac djeluje s namjerom i s ciljem da sebi ili trećoj strani nezakonito pribavi korist. Obmana se može izvršiti davanjem lažnih informacija, pretvaranjem da postoje činjenice koje ne postoje ili prikrivanjem okolnosti koje podliježu obavezi razjašnjenja. Odlučujuće je da žrtva, zbog obmane, donese odluku koju ne bi donijela bez te obmane. Imovinska šteta nastaje upravo kao posljedica ove dispozicije uzrokovane obmanom.

Objektivni elementi krivičnog djela

Objektivni element krivičnog djela obuhvata isključivo spolja vidljive događaje. Relevantni su radnje, upotrijebljena sredstva i nastale posljedice. Unutrašnji procesi kao što su motivi ili namjera se ne uzimaju u obzir.

Objektivni element krivičnog djela prevare prema § 146 StGB zahtijeva da počinilac obmanom o činjenicama navede osobu na radnju, trpljenje ili propuštanje, što uzrokuje imovinsku štetu prevarenom ili trećoj strani. Karakteristično je da počinilac nema direktan pristup imovini, već žrtva, zbog obmane, sama donosi odluku koja šteti imovini.

Imovinska šteta nastaje jer žrtva vjeruje u obmanu i djeluje na toj osnovi. Odlučujuće je da se smanjenje imovine prouzrokuje indirektno putem ponašanja prevarenog. Bez obmane, žrtva ne bi preduzela konkretnu radnju, trpljenje ili propuštanje.

Obmana o činjenicama postoji kada se žrtvi prezentiraju netačne činjenice, iskrivljuju istinite činjenice ili se prikrivaju okolnosti koje podliježu obavezi razjašnjenja. Činjenice su konkretni događaji ili stanja iz prošlosti ili sadašnjosti koji su podložni dokazivanju. Obmana mora biti uzročna za imovinsko raspolaganje.

Objektivni element krivičnog djela je ispunjen čim, usljed ponašanja uzrokovanog obmanom, nastupi imovinska šteta. Nije potrebno da je počinilac već ostvario imovinsku korist.

Koraci provjere

Subjekt radnje:

Subjekt djela može biti svaka krivično odgovorna osoba. Posebne lične karakteristike nisu potrebne.

Objekt radnje:

Predmet radnje je imovina prevarenog ili treće strane, koja je oštećena ponašanjem uzrokovanim obmanom.

Radnja:

Radnja izvršenja sastoji se u obmani o činjenicama, kojom se žrtva navodi na radnju, trpljenje ili propuštanje, što uzrokuje imovinsku štetu.

Uspjeh krivičnog djela:

Posljedica radnje je nastupanje imovinske štete, koja neposredno potiče od ponašanja žrtve uzrokovanog obmanom.

Uzročnost:

Imovinska šteta mora biti posljedica obmane. Bez obmane, žrtva ne bi izvršila raspolaganje koje šteti imovini.

Objektivno pripisivanje:

Posljedica se objektivno može pripisati ako se upravo onaj rizik ostvari koji norma krivičnog djela želi spriječiti, naime da se imovina umanji samoozljeđivanjem žrtve uzrokovanim obmanom.

Sada odaberite željeni termin:Besplatne početne konsultacije

Razgraničenje od drugih delikata

Element krivičnog djela prevare prema § 146 StGB obuhvata slučajeve u kojima se osoba obmanom o činjenicama navodi na radnju, trpljenje ili propuštanje, što uzrokuje imovinsku štetu. Težište nezakonitosti leži u dovođenju žrtve u zabludu, koja na osnovu pogrešne slike činjenica djeluje dobrovoljno, ali usljed zablude.

Karakteristično je da se ne koristi sila niti opasna prijetnja. Žrtva ne djeluje zbog prisile, već zbog obmane kojoj vjeruje. Počinilac ciljano koristi zabludu kako bi stekao imovinsku korist.

• § 105 StGB – Prinuda: Prinuda obuhvata slučajeve u kojima se neko silom ili opasnom prijetnjom prisiljava na ponašanje, bez nastanka imovinske štete. Kod prevare je imovinska šteta obavezan sastavni dio. Ako nedostaje obmana ili imovinska šteta, nema prevare.
• § 142 StGB – Razbojništvo: Kod razbojništva, počinilac sam oduzima tuđu pokretnu stvar ili je neposredno iznuđuje, uz upotrebu sile ili prijetnje neposrednom opasnošću po život ili tijelo. Kod prevare nedostaje i radnja oduzimanja i prisila. Imovinska šteta nastaje isključivo raspolaganjem žrtve uzrokovanim obmanom.

Konkurencije:

Stvarni konkurentski odnos:

Stvarni sticaj postoji ako se pored prevare ostvare i druga samostalna krivična djela, kao što su falsifikovanje isprava, falsifikovanje podataka ili zloupotreba povjerenja. Krivična djela postoje jedno pored drugog, jer se krše različita pravna dobra.

Nestvarni konkurentski odnos:

Nestvarni sticaj postoji ako drugi element krivičnog djela u potpunosti obuhvata cjelokupni sadržaj nezakonitosti prevare. U ovom slučaju, prevara se povlači kao supsidijarni element krivičnog djela, na primjer, ako je obmana samo nesamostalno sredstvo izvršenja specijalnijeg krivičnog djela.

Višestrukost radnji:

Sticaj radnji postoji ako se počini više radnji prevare samostalno, na primjer, kod vremenski odvojenih obmana sa svakom vlastitom imovinskom štetom. Svaka radnja čini zasebnu krivičnopravnu jedinicu.

Nastavljeno djelo:

Jedinstvena radnja se može pretpostaviti ako nekoliko radnji obmane stoje u bliskoj vremenskoj i stvarnoj vezi i ako ih nosi jedinstveni plan radnje. Radnja se završava čim više ne dolazi do daljnjih imovinskih raspolaganja uzrokovanih obmanom.

Teret dokazivanja & Ocjena dokaza

Državno tužilaštvo:

Državno tužilaštvo mora dokazati da je osumnjičeni počinio prevaru prema § 146 StGB. Polazna tačka je dokaz obmane o činjenicama, kojom je osumnjičeni naveo osobu na radnju, trpljenje ili propuštanje, što je uzrokovalo imovinsku štetu. Dodatno, mora se dokazati da je osumnjičeni pri tome djelovao s namjerom da sebi ili trećoj strani pribavi nezakonitu imovinsku korist.

Posebno treba dokazati da

• da je obmana o činjenicama stvarno izvršena,
• da je obmana uzročna za zabludu kod prevarenog,
• da je prevareni na osnovu te zablude preduzeo radnju, trpljenje ili propuštanje,
• da je to ponašanje objektivno dovelo do imovinske štete kod prevarenog ili treće strane,
• da između obmane, zablude, imovinskog raspolaganja i imovinske štete postoji uzročna veza,
• da je imovinska šteta upravo posljedica raspolaganja uzrokovanog obmanom,
• da je osumnjičeni djelovao s namjerom sticanja koristi.

Državno tužilaštvo, pored toga, mora predočiti da li su radnja obmane, zabluda, imovinsko raspolaganje, imovinska šteta i namjera objektivno utvrdivi, na primjer putem

• izjava svjedoka,
• dokaza komunikacije kao što su poruke, e-mailovi ili zapisnici razgovora,
• isprava, ugovora ili pismena,
• tokova plaćanja, transfera ili potvrda o rezervaciji,
• Video ili audio snimci,
• kao i indikacija za planski postupak, za ponavljanje ili za ciljanost obmane.

Sud:

Sud provjerava sve dokaze u cjelokupnom kontekstu. On ocjenjuje da li, prema objektivnim kriterijima, postoji obmana o činjenicama, koja je uzročno dovela do imovinskog raspolaganja usljed zablude i, posljedično, do imovinske štete. Dodatno, mora se provjeriti da li se namjera osumnjičenog za sticanje koristi može nedvosmisleno utvrditi.

Pri tome, sud posebno uzima u obzir

• Sadržaj, vrsta i intenzitet obmane,
• vremenska veza između obmane, zablude i imovinskog raspolaganja,
• konkretno ponašanje žrtve i osnova za njenu odluku,
• izjave svjedoka o toku obmane i o učešću osumnjičenog,
• sadržaji komunikacije, ugovorna dokumentacija ili dokazi o plaćanju,
• da li su navodi osumnjičenog bili objektivno neistiniti ili obmanjujući,
• da li bi razuman prosječan čovjek podlegao zabludi kod ove obmane,
• da li je imovinska šteta nastupila na ekonomski razumljiv način,
• kao i da li je prepoznatljiv ciljani ili planski postupak.

Sud jasno razgraničava puke ugovorne rizike, građanskopravne smetnje u izvršenju, iznošenje mišljenja, obećanja za budućnost bez činjenične osnove, kao i slučajeve u kojima je wpš nastupila imovinska šteta, ali obmana koja ispunjava elemente krivičnog djela ipak nije dokaziva.

Okrivljena osoba:

Optužena osoba ne snosi teret dokazivanja. Međutim, ona može ukazati na osnovane sumnje, posebno u pogledu

• da li je uopšte postojala obmana o činjenicama,
• da li su navodi bili objektivno netačni ili samo ocjenjivački,
• da li je stvarno nastala zabluda kod žrtve,
• da li je između obmane i imovinskog raspolaganja postojala uzročna veza,
• da li se ponašanje žrtve odvijalo dobrovoljno i na vlastitu odgovornost,
• da li je imovinska šteta stvarno nastupila,
• da li je osumnjičeni imao namjeru sticanja koristi,
• da li postoje samo građanskopravni sporovi ili nesporazumi,
• kao i kod protivrječnosti ili praznina u optužnici ili kod alternativnih tokova događaja.

Ona, osim toga, može predočiti da su navodi dati nejasno, nepotpuno, uslovljeno situacijom ili u dobroj vjeri, ili da se wpš tvrdi imovinska šteta, ali pretpostavke za elemente krivičnog djela prevare nisu ispunjene.

Tipična ocjena

U praksi su kod prevare prema § 146 StGB posebno važna sljedeća dokazna sredstva:

• Izjave svjedoka o situaciji obmane i o osnovi za odluku žrtve,
• Poruke, e-mailovi ili drugi dokazi komunikacije o sadržaju obmane,
• Ugovori, ponude ili računi,
• Potvrde o plaćanju, prijenosi ili premještanja imovine,
• Video ili audio snimci,
• Vremenski tokovi koji dokazuju vezu između obmane, zablude i štete,
• Indikacije za planski ili ponovljeni postupak,
• kao i dokumentacija za ekonomski obračun štete.

Sada odaberite željeni termin:Besplatne početne konsultacije

Primjeri iz prakse

• Novčani transfer uzrokovan obmanom putem lažnih navoda o činjenicama: Počinilac svjesno obmanjuje osobu o postojećim činjenicama, na primjer, tako što neistinito tvrdi da ima otvoreno potraživanje ili zahtjev. Na osnovu ove obmane, žrtva pogrešno pretpostavlja da je obavezna da plati i sama prebacuje traženi iznos novca. Počinilac ne oduzima novac, već obmanom prouzrokuje raspolaganje koje šteti imovini. Imovinska šteta nastaje upravo kao posljedica zablude. Time je ispunjen element krivičnog djela prevare prema § 146 StGB.
• Prevara pretvaranjem da postoji usluga koja ne postoji: Počinilac nudi uslugu ili robu koju od samog početka ne želi ili ne može pružiti, i ciljano obmanjuje o tome. Žrtva vjeruje navodima, uplaćuje avans ili punu kupoprodajnu cijenu i očekuje obećanu protivuslugu. Ona izostaje. Imovinska šteta nastaje jer žrtva na osnovu obmane sama raspolaže svojom imovinom. I ovdje postoji prevara prema § 146 StGB.

Ovi primjeri pojašnjavaju tipične oblike pojavljivanja prevare. Karakteristično je da se ne koristi prisila niti prijetnja, već se žrtva obmanom o činjenicama navodi na dobrovoljno, ali usljed zablude, imovinsko raspolaganje. Težište nezakonitosti leži u ciljanom dovođenju u zabludu, a ne u intenzitetu djelovanja ili vrsti imovinske štete.

Subjektivni elementi krivičnog djela

Subjektivni element krivičnog djela prevare prema § 146 StGB pretpostavlja namjeru u odnosu na sve objektivne elemente krivičnog djela. Počinilac mora znati da obmanom o činjenicama utiče na osobu i time je navodi na radnju, trpljenje ili propuštanje, što uzrokuje imovinsku štetu prevarenom ili trećoj strani. On mora prepoznati da se ponašanje žrtve ne zasniva na slobodnoj i informisanoj odluci, već na zabludi izazvanoj obmanom.

Za namjeru je dovoljno da počinilac obmanu, zabludu izazvanu time, imovinsko raspolaganje i imovinsku štetu ozbiljno smatra mogućim i da se s tim pomiri. Eventualna namjera je dovoljna. Namjera koja nadilazi to u odnosu na štetu nije potrebna.

Međutim, obavezna je namjera sticanja koristi. Počinilac mora djelovati s namjerom da sebi ili trećoj strani pribavi nezakonitu imovinsku korist, i to ponašanjem prevarenog. Željena korist mora biti identična s prouzrokovanom imovinskom štetom, dakle, mora proizaći upravo iz imovinskog raspolaganja žrtve.

Ne postoji subjektivni element krivičnog djela ako počinilac ne obmanjuje s namjerom, ne djeluje s namjerom sticanja koristi, ozbiljno polazi od ispravnosti svojih navoda, ili ako pretpostavlja da žrtva poznaje istinito stanje stvari i svjesno odlučuje. U takvim slučajevima nedostaje namjera potrebna za § 146 StGB.

Sada odaberite željeni termin:Besplatne početne konsultacije

Krivica & Zablude

Zabludna o zabrani:

Zabluda o zabrani opravdava samo ako je bila neizbežna. Ko postavlja ponašanje koje prepoznatljivo zadire u prava drugih ne može se pozvati na to da nije prepoznao protivpravnost. Svako je obavezan da se informiše o pravnim granicama svojeg delovanja. Obično neznanje ili lako strada zabluda ne oslobađa od odgovornosti.

Princip krivice:

Kažnjiv je samo ko postupa krivo. Namerna dela zahtevaju da učinilac prepozna bitno dešavanje i barem ga odobravajuće prima u obzir. Ako ta namera nedostaje, na primer jer učinilac pogrešno pretpostavlja da je njegovo ponašanje dozvoljeno ili da se dobrovoljno podržava, postoji najviše nehat. On kod namernih dela nije dovoljan.

Neuračunljivost:

Bez krivice je neko ko u vreme dela zbog teškog duševnog poremećaja, patološkog mentalnog oštećenja ili značajne nesposobnosti upravljanja nije bio u stanju da uvidi nepravdu svojeg delovanja ili da postupa prema toj spoznaji. Pri odgovarajućim sumnjama pribavlja se psihijatrijsko veštačenje.

Opravdavajuće stanje nužde:

Opravdavajuće stanje nužde može postojati kada počinilac djeluje u ekstremnoj prinudnoj situaciji kako bi otklonio akutnu opasnost po vlastiti život ili život drugih. Ponašanje ostaje protivpravno, ali može djelovati olakšavajuće za krivicu ili opravdavajuće ako nije postojao drugi izlaz.

Putativna nužna obrana:

Ko greškom vjeruje da je ovlašten na obrambenu radnju, djeluje bez namjere ako je greška bila ozbiljna i razumljiva. Takva greška može umanjiti ili isključiti krivicu. Međutim, ako ostaje povrijeđena dužna pažnja, dolazi u obzir nehajan ili kaznu umanjujući sud, ali ne i opravdanje.

Ukidanje kazne & Diverzija

Diverzija:

U slučaju prevare prema § 146 StGB, diverzija je u osnovi moguća. U poređenju sa kvalifikovanim djelima nasilja ili prisile, ovo krivično djelo ima manju težinu nepravde, jer se ne zahtijeva ni nasilje ni opasna prijetnja. Da li dolazi u obzir rješavanje putem diverzije, u velikoj mjeri zavisi od obima krivice, visine štete, intenziteta djela i ponašanja počinioca.

Posebno kod jednostavnih prevara sa malom imovinskom štetom, bez prethodne osude i potpune nadoknade štete, diverzija može biti opravdana. Sa povećanjem visine štete, planskim postupanjem ili višestrukim izvršenjem djela, vjerovatnoća rješavanja putem diverzije značajno opada.

Preusmjeravanje se može provjeriti ako

• je krivica u cjelini mala,
• ne postoji značajna visina štete,
• imovinska šteta je mala i u potpunosti nadoknađena,
• ne postoji plansko, sistematsko ili kontinuirano postupanje,
• je činjenično stanje jasno i pregledno,
• i je počinitelj uvidan, kooperativan i spreman na izravnanje.

Ako se razmatra diverzija, sud može naložiti novčane naknade, rad za opšte dobro, upućivanje na savjetovanje ili poravnanje. Diverzija ne dovodi do osude niti do upisa u kaznenu evidenciju.

Isključenje diverzije:

Diversija je isključena kada

• prevara je počinjena planskim, sistematskim ili kontinuiranim putem,
• je nastupila značajna imovinska šteta,
• postoji više nezavisnih prevara,
• prepoznatljivo je profesionalno postupanje,
• se dodaju posebne otežavajuće okolnosti,
• ili cjelokupno ponašanje predstavlja značajno narušavanje ekonomske slobode odlučivanja žrtve.

Samo u slučaju male krivice, pregledne štete i rane potpune nadoknade, rješavanje putem diverzije realno dolazi u obzir. U praksi je diverzija moguća kod jednostavne prevare prema § 146 StGB, ali nije automatizam, već uvijek odluka u pojedinačnom slučaju.

Sada odaberite željeni termin:Besplatne početne konsultacije

Odmjeravanje kazne & Posljedice

Sud odmjerava kaznu prema obimu imovinske štete, prema vrsti, intenzitetu i trajanju obmane, kao i prema tome koliko je snažno narušena sloboda odlučivanja i ekonomski položaj žrtve. Odlučujuće je posebno koliko je planski, ciljano ili ponovljeno počinilac postupao i da li je ponašanje uzrokovano obmanom dovelo do osjetnog narušavanja imovine. Takođe se uzima u obzir da li je počinilac postupao sa posebnom prefinjenošću, uz iskorištavanje posebnih okolnosti ili zloupotrebu odnosa povjerenja.

Otežavajuće okolnosti postoje posebno ako

• je djelo počinjeno planskim, sistematskim ili ponovljenim putem,
• je nastala znatna imovinska šteta,
• bilo je pogođeno više imovinskih vrijednosti ili ekonomski centralnih pozicija,
• je počinilac iskoristio poseban odnos povjerenja,
• djelo je počinjeno u bliskom, zavisnom ili nadređenom odnosu,
• ili postoje relevantne prethodne osude.

Olakšavajuće okolnosti su, na primjer,

• Neosuđivanost,
• potpuno priznanje i prepoznatljivo uviđanje,
• rano okončanje delikventnog ponašanja,
• aktivni i potpuni napori za nadoknadu štete,
• postoje posebne situacije opterećenja ili preopterećenja kod počinitelja,
• ili predugo trajanje postupka.

Uslovna osuda na kaznu zatvora redovno dolazi u obzir kod prevare prema § 146 StGB, jer je zakonski okvir kazne do šest mjeseci zatvora ili novčana kazna. Odlučujuće je da li postoji pozitivna socijalna prognoza i da li se djelo kreće u donjem području krivice i sadržaja nepravde.

Okvir kazne

Za prevaru prema § 146 StGB predviđena je kazna zatvora do šest mjeseci ili alternativno novčana kazna do 360 dnevnih dohodaka. Okvir kazne obuhvata slučajeve u kojima se obmanom o činjenicama izaziva ponašanje prevarenog koje šteti imovini, bez postojanja kvalifikujućih okolnosti teške ili profesionalne prevare.

Izričito regulisan lakši slučaj nije predviđen kod prevare. Međutim, konkretna visina kazne kreće se unutar zakonskog okvira i orijentiše se posebno prema visini štete, intenzitetu i prefinjenosti obmane, trajanju djela kao i prema ličnim okolnostima počinioca. Kod male štete, jednostavne obmane i jednokratnog postupanja, redovno dolazi u obzir novčana kazna ili uslovna kazna zatvora.

Takođe treba imati na umu da nije svaka netačna izjava automatski kažnjiva. Kažnjivost zbog prevare pretpostavlja da postoji obmana o činjenicama, koja kauzalno dovodi do raspolaganja imovinom i do imovinske štete. Ako nedostaje, na primjer, pogrešna predstava uzrokovana obmanom, uzrokovanje štete ili namjera sticanja protivpravne koristi, krivično djelo otpada. U takvim slučajevima ne dolazi do krivične odgovornosti.

Novčana kazna – sistem dnevnih stopa

Austrijsko krivično pravo izračunava novčane kazne prema sistemu dnevnih novčanih kazni. Broj dnevnih novčanih kazni zavisi od krivice, a iznos po danu od finansijske sposobnosti. Tako se kazna prilagođava ličnim prilikama i ipak ostaje osjetna.

• Raspon: do 720 dnevnih iznosa – najmanje 4 €, najviše 5.000 € po danu.
• Praktična formula: Otprilike 6 mjeseci zatvora odgovara otprilike 360 dnevnih novčanih kazni. Ova preračunavanja služe samo kao orijentacija i nije stroga šema.
• U slučaju neplaćanja: Sud može izreći zamjensku kaznu zatvora. U pravilu važi: 1 dan zamjenske kazne zatvora odgovara 2 dnevne novčane kazne.

Napomena:

Kod prevare prema § 146 StGB, novčana kazna redovno ima centralni značaj. Zbog relativno niskog okvira kazne, isključiva novčana kazna je zakonski izričito predviđena i u praksi česta. Sistem dnevnih dohodaka stoga kod prevare čini samostalnu glavnu sankciju, a ne samo sporedno ili zamjensko rješenje. Konkretno oblikovanje se rukovodi obimom krivice, visinom štete i ekonomskom sposobnošću počinioca.

Kazna zatvora & (djelomično) uslovna osuda

§ 37 StGB: Ako zakonska prijetnja kaznom doseže do pet godina, sud može, pod zakonskim pretpostavkama, umjesto kratke kazne zatvora od najviše jedne godine, izreći novčanu kaznu. Ova odredba je u osnovi primjenjiva kod prevare prema § 146 StGB, jer je prijetnja kaznom znatno ispod pet godina. U praksi, § 37 StGB dolazi do izražaja prije svega kada bi kratka kazna zatvora bila primjerena krivici, ali se cjelokupna slika djela može ocijeniti kao lakša. Ne radi se o vlastitoj prijetnji novčanom kaznom krivičnog djela, već o zamjenskom obliku za kratke kazne zatvora.

§ 43 StGB: Uslovna osuda na kaznu zatvora je moguća ako izrečena kazna ne prelazi dvije godine i počiniocu se dodjeljuje pozitivna socijalna prognoza. Kod prevare je ova mogućnost redovno relevantna u praksi, posebno kod prvih počinilaca, male ili nadoknađene štete i odsustva planskog postupanja. Uslovna osuda je kod § 146 StGB znatno češća nego kod teških djela nasilja ili prisile.

§ 43a StGB: Djelimična uslovna osuda dozvoljava kombinaciju bezuslovnog i uslovno odloženog dijela kazne kod kazni zatvora preko šest mjeseci i do dvije godine. Kod prevare ovaj oblik može dobiti na značaju ako se slika djela više ne može ocijeniti kao neznatna, ali ne postoje izrazito otežavajuće okolnosti. Dolazi u obzir, na primjer, kod veće štete ili više radnji, pod uslovom da ipak postoji povoljna socijalna prognoza.

§§ 50 do 52 StGB: Sud može izdati upute i naložiti pomoć pri probaciji. Ove se kod prevare često odnose na mjere usmjeravanja ponašanja, posebno uslove za nadoknadu štete, za finansijski red ili za stabilizaciju ličnih životnih prilika. Cilj je spriječiti dalja imovinska djela i promovisati trajno socijalno reintegrisanje.

Nadležnost sudova

Stvarna nadležnost

Prevara prema § 146 StGB je zaprijećena kaznom zatvora do šest mjeseci ili novčanom kaznom do 360 dnevnih dohodaka. Time krivično djelo u osnovi spada u stvarna nadležnost opštinskog suda, jer je ovaj nadležan za krivična djela koja su zaprijećena samo novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine i § 146 StGB ne spada u zakonske izuzetke.

Glavni postupak se stoga redovno vodi pred opštinskim sudom, koji odlučuje putem sudije pojedinca.

Nadležnost okružnog suda dolazi u obzir samo ako se umiješaju zakonske posebne nadležnosti, na primjer u vezi sa povezanim postupcima, saoptuženima ili drugim krivičnim djelima veće prijetnje kaznom, o kojima se zajednički raspravlja.

Porotni sud ili sud sa porotnicima nije nadležan kod § 146 StGB, jer ne postoji ni prijetnja kaznom preko pet godina ni zakonsko dodjeljivanje ovim tijelima za odlučivanje.

Mjesna nadležnost

Mjesno nadležan je u osnovi sud u čijem je okrugu izvršena prevara, dakle tamo gdje

• je radnja obmane postavljena ili
• je ponašanje oštećenog koje šteti imovini izvršeno ili je trebalo da bude izvršeno.

Ako se ovo mjesto ne može jasno utvrditi, nadležnost se rukovodi zakonskim pravilima za prihvatanje, posebno prema

• prebivalištu optužene osobe,
• mjestu hapšenja,
• ili sjedište stvarno nadležnog tužilaštva.

Postupak se vodi tamo gdje je svrhovito i propisno vođenje najbolje zajamčeno.

Instancijski postupak

Ako opštinski sud donese presudu, strankama je otvoren redovni instancioni put.

Protiv presude se može uložiti žalba. O tome odlučuje okružni sud kao žalbeni sud.

U zakonom predviđenim slučajevima, dodatno može doći u obzir zahtjev za poništenje ili drugo pravno sredstvo. Dalju kontrolu, zavisno od vrste pravnog lijeka, vrši Viši okružni sud ili Vrhovni sud.

Pritom se provjerava da li je postupak uredno vođen i da li je pravna ocjena optužbe za prevaru tačna.

Građanski zahtjevi u krivičnom postupku

Kod prevare prema § 146 StGB, oštećena osoba može kao privatni tužilac direktno ostvariti svoje građanskopravne zahtjeve u krivičnom postupku. Budući da je prevara usmjerena na ponašanje koje šteti imovini, a uzrokovano je obmanom o činjenicama, zahtjevi posebno obuhvataju novčane naknade, prenesene iznose, izdate imovinske vrijednosti, odricanja od potraživanja kao i ostale imovinske nedostatke koji su nastali kao posljedica obmane.

Zavisno od činjeničnog stanja, mogu se zahtijevati i posljedične štete, na primjer ako je radnja uzrokovana obmanom prouzrokovala ekonomske nedostatke, probleme sa likvidnošću ili poslovne štete.

Priključenje privatnog tužioca zaustavlja zastaru svih istaknutih zahtjeva, sve dok je krivični postupak u toku. Tek nakon pravosnažnog okončanja krivičnog postupka, rok zastare se nastavlja, ukoliko šteta nije u potpunosti dosuđena.

Dobrovoljna nadoknada štete, na primjer povrat novca, nadoknada prouzrokovane štete ili ozbiljan napor za obeštećenje, može imati umanjujući učinak na kaznu, pod uslovom da se izvrši pravovremeno i u potpunosti.

Međutim, ako je počinilac ciljano, planski ili ponovljeno obmanjivao, prouzrokovao značajnu imovinsku štetu ili je obmanu koristio posebno prefinjeno ili trajno, naknadna nadoknada štete redovno gubi dio svog ublažavajućeg učinka. U takvim konstelacijama, naknadna nadoknada može samo ograničeno kompenzirati nepravdu prevare.

Sada odaberite željeni termin:Besplatne početne konsultacije

Pregled krivičnog postupka

Početak istrage

Kazneni postupak pretpostavlja konkretnu sumnju, od koje se osoba smatra okrivljenikom i može koristiti sva prava okrivljenika. Budući da se radi o službenom deliktu, policija i državno odvjetništvo pokreću postupak po službenoj dužnosti čim postoji odgovarajuća sumnja. Posebna izjava oštećenika za to nije potrebna.

Policija i državno tužilaštvo

Tužilaštvo vodi istražni postupak i određuje dalji tok. Kriminalistička policija provodi potrebne istrage, osigurava tragove, uzima izjave svjedoka i dokumentuje štetu. Na kraju, tužilaštvo odlučuje o obustavi, diverziji ili optužnici, ovisno o stepenu krivice, visini štete i dokaznom stanju.

Saslušanje optuženog

Prije svakog saslušanja, osumnjičena osoba dobija potpunu pouku o svojim pravima, posebno o pravu na šutnju i pravu na prisustvo branioca. Ako osumnjičeni zatraži branioca, saslušanje se mora odgoditi. Formalno saslušanje osumnjičenog služi suočavanju sa optužbom za djelo, kao i pružanju mogućnosti za izjašnjenje.

Uvid u spis

Uvid u spise može se izvršiti kod policije, tužilaštva ili suda. Obuhvata i dokazne predmete, ukoliko time nije ugrožena svrha istrage. Priključenje privatnog tužioca se rukovodi općim pravilima Zakona o krivičnom postupku i omogućava oštećenom da direktno u krivičnom postupku ostvari zahtjeve za naknadu štete.

Glavni pretres

Glavna rasprava služi usmenom izvođenju dokaza, pravnoj ocjeni i odlučivanju o eventualnim građanskopravnim zahtjevima. Sud posebno ispituje tok djela, namjeru, visinu štete i vjerodostojnost izjava. Postupak se završava presudom o krivici, oslobađajućom presudom ili diversionim rješenjem.

Prava optuženog

• Informacije i odbrana: Pravo na obavještavanje, pravnu pomoć, slobodan izbor branioca, pomoć prevodioca, dokazne prijedloge.
• Šutnja i advokat: Pravo na šutnju u svako doba; kod angažovanja branioca saslušanje se odgađa.
• Obaveza poučavanja: pravovremena informacija o sumnji/pravima; izuzeci samo radi osiguranja svrhe istrage.
• Praktični uvid u spise: spisi istrage i glavnog pretresa; uvid trećih lica ograničen u korist osumnjičenog.

Sada odaberite željeni termin:Besplatne početne konsultacije

Praksa & Savjeti za ponašanje

1. Zadržati šutnju.
   Kratko objašnjenje je dovoljno: “Koristim svoje pravo na šutnju i prvo ću razgovarati sa svojom odbranom.” Ovo pravo važi već od prvog saslušanja od strane policije ili tužilaštva.
2. Odmah kontaktirati odbranu.
   Bez uvida u istražne spise ne treba davati izjavu. Tek nakon uvida u spise odbrana može procijeniti koja strategija i koje osiguranje dokaza su smisleni.
3. Odmah osigurati dokaze.
   Svu raspoloživu dokumentaciju, poruke, fotografije, video zapise i druge zapise trebali biste osigurati što je ranije moguće i čuvati u kopiji. Digitalni podaci se redovno moraju osigurati i zaštititi od naknadnih izmjena. Zabilježite važne osobe kao moguće svjedoke i zabilježite tok događaja što je prije moguće u memorijalnom protokolu.
4. Ne stupajte u kontakt sa suprotnom stranom.
   Vaše poruke, pozivi ili objave mogu se koristiti kao dokaz protiv Vas. Sva komunikacija treba da se odvija isključivo preko odbrane.
5. Blagovremeno osigurajte video i podatkovne zapise.
   Video snimci nadzora u javnom prevozu, lokalima ili od strane uprava zgrada se često automatski brišu nakon nekoliko dana. Zahtjevi za osiguranje podataka se stoga moraju odmah podnijeti operaterima, policiji ili državnom tužilaštvu.
6. Dokumentujte pretrese i oduzimanja.
   Prilikom pretresa kuće ili oduzimanja trebali biste zatražiti kopiju naloga ili zapisnika. Zabilježite datum, vrijeme, uključene osobe i sve oduzete predmete.
7. U slučaju hapšenja: bez izjava o predmetu.
   Insistirajte na hitnom obavještavanju Vaše odbrane. Istražni zatvor se može odrediti samo u slučaju osnovane sumnje i dodatnog osnova za pritvor. Blaže mjere (npr. obećanje, obaveza prijavljivanja, zabrana kontakta) imaju prioritet.
8. Ciljano pripremiti nadoknadu štete.
   Uplate, simbolične usluge, izvinjenja ili druge ponude za kompenzaciju trebaju se obavljati i dokumentovati isključivo preko odbrane. Strukturirana nadoknada štete može pozitivno uticati na diverziju i odmjeravanje kazne.

Vaše prednosti uz advokatsku podršku

Pravna ocjena u velikoj mjeri zavisi od konkretnog sadržaja obmane, od zablude žrtve, od raspolaganja imovinom, od nastale štete kao i od namjere sticanja protivpravne koristi. Već male razlike u činjeničnom stanju mogu odlučiti da li zaista postoji prevara, da li postoji samo građanskopravni spor ili, u nedostatku obmane, zablude ili namjere, uopšte ne postoji kažnjivost.

Rano advokatsko praćenje osigurava da se činjenično stanje precizno svrsta, dokazi kritički ocijene i okolnosti koje oslobađaju krivice pravno iskoristivo obrade.

Naša kancelarija

• provjerava da li postoji obmana o činjenicama koja odgovara krivičnom djelu ili postoji samo neobavezujuća izjava, procjena ili pregovori o ugovoru,
• analizira dokaznu situaciju, posebno u vezi sa radnjom obmane, zabludom, uzročnošću, raspolaganjem imovinom i imovinskom štetom,
• razjašnjava da li je zaista postojala nezakonita namjera sticanja protivpravne koristi ili postoji savjesno, pogrešno ili samo građanskopravno relevantno ponašanje,
• razvija jasnu strategiju odbrane, koja ekonomsku pozadinu i stvarni tok pravno precizno svrstava.

Kao krivičnopravno specijalizovano zastupanje, osiguravamo da se optužba za prevaru pažljivo provjeri i da se postupak vodi na održivoj činjeničnoj i pravnoj osnovi.

Sada odaberite željeni termin:Besplatne početne konsultacije

FAQ – Često postavljana pitanja

Sada odaberite željeni termin:Besplatne početne konsultacije