Opasna prijetnja

Opasna prijetnja

Opasna prijetnja prema § 107 Krivičnog zakona označava svaku najavu značajnog zla, koje je objektivno pogodno da kod prosječne osobe izazove opravdan strah i navede je na određeno ponašanje. Jezgro delikta leži u stvaranju ozbiljnog straha, koji osjetno narušava slobodu odlučivanja i stvara situaciju u kojoj žrtva mora realistično očekivati prijeteću posljedicu. Tipična sredstva prijetnje su najava nasilja, teškog zlostavljanja, značajnih ekonomskih nedostataka ili napada na fizički ili psihički integritet. Odlučujuća je objektivna ozbiljnost prijetnje, a ne subjektivna namjera počinitelja da je stvarno provede. Norma štiti unutrašnji mir i slobodno oblikovanje života i povlači granicu tamo gdje psihički pritisak predstavlja neprihvatljivo opterećenje.

Opasna prijetnja postoji kada neko najavi značajno zlo tako ozbiljno da žrtva mora imati realan strah za svoju fizičku, ekonomsku ili ličnu sigurnost i time bude ometena u svojoj slobodi odlučivanja.

Objektivni elementi krivičnog djela

Objektivni element krivičnog djela § 107 Krivičnog zakona Opasna prijetnja obuhvata svaku spolja prepoznatljivu radnju, kojom osoba drugome stavlja u izgled značajno zlo, koje je prema opštem životnom iskustvu pogodno da izazove strah i nemir. Najava mora biti takva da kod žrtve može opravdati ozbiljnu zabrinutost, bez obzira na to da li počinitelj prijetnju stvarno želi ili može provesti. Norma štiti slobodu odlučivanja i počinje tamo gdje je čovjek psihički pod pritiskom zbog izgleda na tešku štetu.

Element krivičnog djela je svaka situacija u kojoj počinitelj prijeti zlom, koje je objektivno pogodno da izazove značajno narušavanje unutrašnjeg mira. Unutrašnja motivacija počinitelja ostaje bez značaja. Odlučujuće su isključivo spoljne okolnosti i objektivni učinak prijetećeg ponašanja. Stvarni strah žrtve nije potreban. Mjerodavna je samo objektivna pogodnost prijetnje da izgradi psihički pritisak.

Obuhvaćene su posebno najave nasilja, krivičnih djela protiv tijela ili života, značajne imovinske štete ili drugih ozbiljnih nedostataka, koje se prema opštem životnom iskustvu moraju shvatiti ozbiljno. Prijetnja se može izraziti izričito, u prenesenom značenju ili konkludentnim ponašanjem, pod uslovom da objektivno razumljivo najavljuje ozbiljno narušavanje.

Koraci provjere

Peter Harlander
Harlander & Partner Rechtsanwälte „Der objektive Tatbestand zeigt, ob die Ankündigung eines Übels nach außen tatsächlich als ernst zu nehmendes Druckmittel erkennbar wurde.“

Subjekt radnje:

Počinitelj može biti svaka osoba koja najavljuje značajno zlo ili učestvuje u njegovoj najavi. To obuhvata i osobe koje prosljeđuju prijetnje u vlastito ime, odobravaju ih ili podržavaju, pod uslovom da prijeteće ponašanje prenose prema van.

Objekt radnje:

Žrtva je svaka osoba kojoj je prijetnja upućena ili koja je objektivno pogođena. Zaštićeno je slobodno formiranje volje, odnosno sposobnost donošenja odluka bez straha od teških nedostataka.

Radnja:

Objektivno je element krivičnog djela svako ponašanje kojim se stavlja u izgled značajno zlo. Prijetnja mora biti pogodna da izazove strah i nemir i time naruši slobodno formiranje volje.

Tipični oblici pojavljivanja koji ispunjavaju elemente krivičnog djela su:

Prijetnja fizičkim nasiljem

Najava udaraca, zlostavljanja ili drugih fizičkih uticaja, koji su pogodni da prouzrokuju povrede tijela ili bolove.

Prijetnja krivičnim djelom protiv tijela ili života

To posebno uključuje:

• Prijetnja ubistvom,
• Prijetnja teškom tjelesnom povredom,
• Prijetnja opasnim napadima.

Ove prijetnje redovno ispunjavaju zahtjeve elementa krivičnog djela, jer se tiču najvrednijih pravnih dobara, tijela ili života.

Prijetnja prekidom ili oduzimanjem obiteljskih kontakata

Zakonski izričito navedeno sredstvo prinude. Obuhvaćaju se prijetnje poput:

• potpuno isključenje iz obitelji,
• gubitak centralne obiteljske potpore,
• društveno ili ekonomsko isključenje unutar obiteljskog saveza.

Ova sredstva su tipično prikladna za stvaranje značajnog psihičkog pritiska.

Prijetnja značajnim imovinskim nedostacima

Najava štete, koja bi mogla teško narušiti ekonomsku egzistenciju, na primjer:

• Uništenje značajne imovine,
• značajni finansijski nedostaci,
• ekonomsko uništenje.

Prijetnja drugim ozbiljnim nedostacima

To uključuje nedostatke, koji socijalno, profesionalno ili lično značajno utiču, na primjer:

• masivni profesionalni zahvati,
• klevete koje ugrožavaju egzistenciju,
• socijalno uništenje.

Odlučujuća je uvijek objektivna pogodnost da se kod žrtve izazove ozbiljna zabrinutost.

Prijetnja konkludentnim ponašanjem

I neverbalne radnje ispunjavaju element krivičnog djela, ako objektivno nedvosmisleno najavljuju teško zlo. To uključuje na primjer:

• prijeteće geste,
• demonstrativno pokazivanje oružja,
• radnje, koje prema svojoj ukupnoj slici prenose ozbiljnu prijetnju.

Uspjeh krivičnog djela:

Poseban uspjeh djela nije potreban. Dovoljno je da je prijetnja izrečena i objektivno pogodna da izazove strah i nemir. Stvarno zastrašivanje žrtve ne igra ulogu za dovršenje.

Uzročnost:

Kauzalna je svaka radnja, bez koje prijetnja ne bi bila izrečena ili ne u ovom obliku. I posredni ili podržavajući doprinosi mogu biti kauzalni, ako pojačavaju ili omogućavaju prijeteće ponašanje.

Objektivno pripisivanje:

Ponašanje je objektivno uračunljivo, ako je počinitelj stvorio ili povećao pravno neodobrenu opasnost za slobodu odlučivanja i se ta opasnost realizuje u prijetnji.

Puke izjave nezadovoljstva, emocionalne kratke reakcije ili prepoznatljivo bezopasna pretjerivanja nisu dovoljna. Prijetnja mora iz perspektive objektivnog posmatrača izgledati ozbiljno, teško i značajno.

Kvalifikacijske okolnosti

Stav 2 § 107 Krivičnog zakona obuhvata posebno teške oblike opasne prijetnje. To uključuje prijetnje ubistvom, teškim sakaćenjem, otmicom, paljevinom, posebno opasnim sredstvima ili uništenjem ekonomske egzistencije.

Kvalifikovani slučaj postoji i ako neko duže vrijeme takvim prijetnjama drži u mučnom stanju. U ovim situacijama se povećava raspon kazne, jer prijetnja djeluje posebno zastrašujuće i opterećujuće.

Stav 3 dodatno proširuje kažnjivost na slučajeve § 106 stav 2 Krivičnog zakona . Time su obuhvaćene i one situacije u kojima opasna prijetnja ima za posljedicu samoubistvo ili pokušaj samoubistva ugrožene osobe ili druge pogođene osobe. U ovim posebno teškim slučajevima važi tamo predviđeni raspon kazne od jedne do deset godina zatvora.

Sebastian Riedlmair
Harlander & Partner Rechtsanwälte „Die präzise Abgrenzung gelingt nur, wenn klar beurteilt wird, welches Unrecht im Vordergrund steht und ob weitere Zwangsmittel hinzutreten.“

Razgraničenje od drugih delikata

Element krivičnog djela opasne prijetnje prema § 107 Krivičnog zakona postoji, ako osoba drugome najavi značajno zlo, koje je prema svojoj vrsti pogodno da izazove strah i nemir i naruši slobodno formiranje volje. Odlučujući je intenzivan, spolja prepoznatljiv pritisak, koji se stvara izgledom na ozbiljan nedostatak i trajno potresa unutrašnji mir pogođenog. Težište nije na proizvoljnom uticaju, već na kvalifikovanoj prijetećoj radnji, koja pod prijetnjom značajnog zla neposredno napada psihičku slobodu pogođene osobe.

• § 105 Krivičnog zakona – Prinuda: Jednostavna prinuda čini osnovni delikt. § 107 Krivičnog zakona je relevantan, ako se upotrijebljeno sredstvo isključivo sastoji u prijetećem nanošenju značajnog zla. Ako se prijetnja upotrijebi da bi se iznudila radnja, trpljenje ili propuštanje, onda se primjenjuju § 105 i § 107 jedan pored drugog. Opasna prijetnja ne potiskuje prinudu; već može opravdati kvalifikovanu situaciju prinude.
• § 106a Krivičnog zakona – Prisilni brak: Opasna prijetnja je samostalni delikt i ne pretpostavlja sklapanje braka ili namjeru odlaska. § 106a Krivičnog zakona zahtijeva, naprotiv, da prijetnja ciljano služi da se osoba navede na sklapanje braka ili na odlazak. Gdje je prijetnja doduše kažnjiva, ali ne postoji svrha u vezi sa brakom, ostaje pri § 107 Krivičnog zakona. Ako se prijetnja ipak upotrijebi da bi se iznudilo sklapanje braka, § 106a Krivičnog zakona je kao specijalna norma prioritetna.

Konkurencije:

Stvarni konkurentski odnos:

Prava konkurencija postoji, ako se opasnoj prijetnji pridruže dalji samostalni delikti, na primjer lišavanje slobode, tjelesna povreda, oštećenje stvari, prinuda ili delikti u vezi sa otmicom ili prebacivanjem u inostranstvo. § 107 Krivičnog zakona ne potiskuje druge elemente krivičnog djela, već redovno stoji samostalno pored njih. Ako se dodatno stvori stvarna prinuda na radnju, prijetnja i prinuda se mogu ostvariti jedna pored druge.

Nestvarni konkurentski odnos:

Potiskivanje prema principu specijalnosti dolazi u obzir samo ako specijalnija norma u potpunosti obuhvata prijeteći uticaj. To je na primjer slučaj kod § 106a Krivičnog zakona, ako prijetnja neposredno služi iznuđivanju sklapanja braka. U takvim slučajevima se § 107 Krivičnog zakona povlači. U svim drugim konstelacijama opasna prijetnja ostaje kao samostalna nepravda.

Višestrukost radnji:

Ko prijeti većem broju osoba u različitim vremenskim trenucima ili u više odvojenih postupaka ili im odvojeno stavlja u izgled zlo, čini više samostalnih djela. Pojedinačne situacije prijetnje se moraju ocijeniti odvojeno, ako nastaju nezavisno jedna od druge.

Nastavljeno djelo:

Duže trajna situacija prijetnje čini jedinstveno djelo, sve dok se prijetnja održava bez značajnog prekida i slijedi se ista svrha, na primjer zastrašivanje ili psihička kontrola žrtve. Djelo se završava čim prijetnja nestane ili se odustane od svrhe nastavljenog uticaja.

Sebastian Riedlmair
Harlander & Partner Rechtsanwälte „Eine fundierte Beweiswürdigung trennt impulsive Äußerungen von strafbaren Drohungen und stellt sicher, dass nur echte Bedrohungslagen sanktioniert werden.“

Teret dokazivanja & Ocjena dokaza

Državno tužilaštvo:

Državno tužilaštvo snosi teret dokazivanja za postojanje opasne prijetnje u smislu § 107 Krivičnog zakona. Ono posebno mora dokazati da je osumnjičeni najavio značajno zlo, koje je prema svojoj vrsti pogodno da izazove strah i nemir. Mora se dokazati da je prijetnja bila objektivno ozbiljna, spolja prepoznatljiva i pogodna da naruši psihički integritet ili slobodu odlučivanja žrtve.

Potreban je dokaz da

• je upotrijebljeno kvalifikovano sredstvo prijetnje,
• je ovo sredstvo prijetnje objektivno moglo izvršiti značajan pritisak,
• prijetnja nije bila samo impulsivna, beznačajna ili jasno bezopasna izjava.

Državno tužilaštvo mora dalje utvrditi da između prijetnje i nastalog stanja straha ili nemira postoji kauzalna veza. Odlučujuće je da je ugrožena osoba zbog najave teškog zla realistično morala strahovati od značajnog nedostatka.

Sud:

Sud cijeni sve dokaze u ukupnom kontekstu i isključuje nepogodne ili nezakonito prikupljene dokaze. On ocjenjuje da li je najavljena radnja prema objektivnim mjerilima bila pogodna da kod žrtve izazove ozbiljnu zabrinutost, strah ili nemir.

On utvrđuje da li postoji specifičan efekat zastrašivanja koji ispunjava elemente krivičnog djela, koji potvrđuje objektivnu pogodnost prijetnje. Pri tome sud uzima u obzir:

• Sadržaj i ozbiljnost prijetnje,
• jezičke, kontekstualne ili neverbalne prateće okolnosti,
• karakteristike ličnosti i situaciono opterećenje žrtve, pod uslovom da dozvoljavaju zaključke o tome kako se prijetnja objektivno mora svrstati,
• pitanje da li bi se razumna prosječna osoba osjećala značajno zastrašenom najavljenim zlom.

Sud mora dodatno provjeriti da li ponašanje počinitelja prelazi puke izjave nezadovoljstva, svakodnevne konfliktne rečenice ili beznačajne prijeteće geste i stvarno dostiže područje intenziteta prijetnje vrijednog kažnjavanja.

Okrivljena osoba:

Optužena osoba ne snosi teret dokazivanja. Ona ipak može potkrijepljeno iznijeti sumnje, posebno u vezi sa:

• Ozbiljnošću prijetnje,
• Objektivnom pogodnošću da izazove strah,
• Razumljivošću izjave u konkretnom kontekstu,
• Kauzalnim značajem izjave za navodni strah ili nemir,
• protivrječnim navodima ugrožene osobe,
• prazninama ili slabostima u dokumentima, zapisima ili izjavama vještaka.

Ona može unijeti ukupne okolnosti, koje ukazuju na to da ponašanje nije ozbiljno mišljeno, pretjerano, ispalo iz situacije ili objektivno nije bilo pogodno da najavi značajno zlo.

Tipična ocjena

Kod § 107 Krivičnog zakona redovno su relevantni sljedeći dokazi:

• digitalne poruke, istorije razgovora, e-mailovi ili govorne poruke,
• video- ili audio snimci, koji dokumentuju verbalne ili konkludentne prijeteće radnje,
• podaci nadzora i lokacije, koji verifikuju kontekst prijetnje,
• neverbalni signali prijetnje, na primjer demonstrativno pokazivanje oružja ili opasnih predmeta,
• iskazi svjedoka, koji potvrđuju ozbiljnost ili zastrašujući karakter prijetnje,
• medicinski ili psihološki nalazi, koji psihičko stanje žrtve nakon prijetnje čine razumljivim,
• objektivni tragovi ili pripremne radnje, koji prijeteće djelo čine vjerodostojnim (npr. nabavka opasnih sredstava).

U složenijim slučajevima mogu biti potrebne stručne procjene ili mišljenja, da bi se stvarni efekat zastrašivanja i reakcije opterećenja žrtve pravilno svrstale.

Primjeri iz prakse

• Prijetnja teškim zlostavljanjem: Nakon svađe, počinitelj kaže svom sagovorniku: „Ako još jednom nešto kažeš, odvešću te u bolnicu.“ Najava značajnog fizičkog nasilja predstavlja ozbiljno zlo koje se mora shvatiti ozbiljno i objektivno je pogodno da izazove strah i nemir. Prijetnja ispunjava pretpostavke za opasnu prijetnju, bez obzira na to da li je počinitelj stvarno planirao realizaciju.
• Prijetnja konkludentnim ponašanjem: Osoba usko prilazi drugoj, vidljivo stavlja ruku na nož na pojasu i mirnim glasom kaže: „Dobro razmisli šta sada radiš.“ Kombinacija gestikulacije, blizine i verbalne aluzije objektivno prenosi najavu teškog zla i ispunjava element krivičnog djela opasne prijetnje.

Ovi primjeri pokazuju da je opasna prijetnja svuda tamo ostvarena gdje počinitelj ozbiljno stavlja u izgled značajno zlo, koje je objektivno pogodno da izazove strah i nemir. Odlučujuća je intenzitet najavljenog nedostatka i njegov učinak prema van; nebitno ostaje da li će prijetnja kasnije stvarno biti realizovana.

Peter Harlander
Harlander & Partner Rechtsanwälte „Praxisfälle verdeutlichen, dass der Gesamteindruck entscheidend ist und Drohungen stets im Kontext ihrer Wirkung zu beurteilen sind.“

Subjektivni elementi krivičnog djela

Subjektivni element krivičnog djela iz člana 107. KZ zahtijeva umišljaj. To znači da počinitelj mora razumjeti da njegovo ponašanje ima karakter ozbiljne prijetnje i da je objektivno pogodno da kod žrtve izazove strah ili nemir. Dakle, mora znati ili barem ozbiljno računati s tim da će se njegove riječi ili njegovo konkludentno ponašanje shvatiti kao najava značajnog zla. Time počinitelj svjesno pokreće mehanizam psihičkog pritiska ili barem prihvata taj učinak.

Potrebno je da počinitelj prepozna da se zlo koje je najavio, prema općem životnom iskustvu, mora klasificirati kao ozbiljno, kao što su nasilje, značajne povrede, ekonomski slom ili druge ozbiljne štete prema stavu 2. Dovoljno je da zastrašujući učinak svoje izjave smatra mogućim i da se pomiri s tom mogućnošću. Ciljani umišljaj nije potreban; tipično je dovoljan eventualni umišljaj, odnosno svjesno prihvatanje reakcije straha žrtve.

Nema umišljaja ako počinitelj ozbiljno pretpostavlja da se njegova izjava ne može shvatiti kao prijetnja. To se odnosi na slučajeve u kojima vjeruje da je izjavu mislio kao šalu, simbolično ili očigledno beznačajno i pretpostavlja da je to jasno prepoznatljivo za drugu stranu. Ko pogrešno pretpostavi da njegove riječi ne mogu izazvati strah ili da žrtva ne shvata izjavu ozbiljno, ne ispunjava subjektivni element krivičnog djela.

Odlučujuće je na kraju da počinitelj zastrašujući učinak svoje prijetnje ili svjesno teži ili ga barem prihvata. Dakle, ko zna ili prihvata da njegova najava značajnog zla narušava unutrašnji mir i slobodu odlučivanja žrtve, postupa s umišljajem i ispunjava subjektivni element krivičnog djela opasne prijetnje prema članu 107. KZ.

Sebastian Riedlmair
Harlander & Partner Rechtsanwälte „Für den Vorsatz genügt, dass der Täter die einschüchternde Wirkung zumindest erkennt und den Eintritt dieser Wirkung billigend akzeptiert.“

Krivica & Zablude

Zabludna o zabrani:

Zabluda o zabrani opravdava samo ako je bila neizbežna. Ko postavlja ponašanje koje prepoznatljivo zadire u prava drugih ne može se pozvati na to da nije prepoznao protivpravnost. Svako je obavezan da se informiše o pravnim granicama svojeg delovanja. Obično neznanje ili lako strada zabluda ne oslobađa od odgovornosti.

Princip krivice:

Kažnjiv je samo ko postupa krivo. Namerna dela zahtevaju da učinilac prepozna bitno dešavanje i barem ga odobravajuće prima u obzir. Ako ta namera nedostaje, na primer jer učinilac pogrešno pretpostavlja da je njegovo ponašanje dozvoljeno ili da se dobrovoljno podržava, postoji najviše nehat. On kod namernih dela nije dovoljan.

Neuračunljivost:

Bez krivice je neko ko u vreme dela zbog teškog duševnog poremećaja, patološkog mentalnog oštećenja ili značajne nesposobnosti upravljanja nije bio u stanju da uvidi nepravdu svojeg delovanja ili da postupa prema toj spoznaji. Pri odgovarajućim sumnjama pribavlja se psihijatrijsko veštačenje.

Opravdavajuće stanje nužde:

Opravdavajuće stanje nužde može postojati kada počinilac djeluje u ekstremnoj prinudnoj situaciji kako bi otklonio akutnu opasnost po vlastiti život ili život drugih. Ponašanje ostaje protivpravno, ali može djelovati olakšavajuće za krivicu ili opravdavajuće ako nije postojao drugi izlaz.

Putativna nužna obrana:

Ko greškom vjeruje da je ovlašten na obrambenu radnju, djeluje bez namjere ako je greška bila ozbiljna i razumljiva. Takva greška može umanjiti ili isključiti krivicu. Međutim, ako ostaje povrijeđena dužna pažnja, dolazi u obzir nehajan ili kaznu umanjujući sud, ali ne i opravdanje.

Ukidanje kazne & Diverzija

Diverzija:

Diverzija je u slučaju opasne prijetnje u osnovi moguća, ali realna samo u iznimnim slučajevima. Element krivičnog djela pretpostavlja najavu značajnog zla koje je objektivno pogodno da izazove strah i nemir. Takva sredstva prijetnje uglavnom opravdavaju znatno povećanu krivicu, zbog čega dolazi u obzir rješavanje putem diverzije samo ako je ponašanje prijetnje na donjem rubu intenziteta ili je krivica iznimno posebno mala.

Preusmjeravanje se može provjeriti ako

• krivica počinioca je mala,
• prijetnja je izrečena samo ublaženo ili situacijski,
• žrtva nije trajno ili značajno zastrašena,
• nije postojala sistematska ili dugotrajna situacija pritiska,
• je činjenično stanje jasno i pregledno,
• i je počinitelj odmah uvjeren.

Ako dolazi u obzir diverzija, sud može naložiti novčane naknade, rad za opće dobro ili poravnanje štete. Diverzija ne dovodi do osude i ne dovodi do upisa u kaznenu evidenciju.

Isključenje diverzije:

Diversija je isključena kada

• je prijetnja upućena posebno teškim zlom,
• je upotrijebljeno kvalificirano sredstvo prijetnje prema stavu 2,
• je žrtva duže vrijeme masovno zastrašivana ili držana u mučnom stanju,
• je prijetnja dio trajnog ili sistematskog vršenja pritiska,
• je nastupila značajna šteta,
• ili ponašanje u cjelini predstavlja ozbiljno kršenje unutrašnje slobode.

Samo uz najmanju krivicu i trenutno uviđanje može se provjeriti postoji li izniman slučaj. U praksi, diverzija u slučaju opasne prijetnje ostaje ograničena, ali ne i isključena opcija.

Peter Harlander
Harlander & Partner Rechtsanwälte „Die Strafzumessung orientiert sich an der Intensität des angedrohten Übels und den tatsächlichen Auswirkungen auf die betroffene Person.“

Odmjeravanje kazne & Posljedice

Sud odmjerava kaznu prema težini zaprijećenog zla, prema intenzitetu i ozbiljnosti prijetnje, kao i prema tome koje konkretne posljedice je prijetnja imala na žrtvu. Odlučujuće je je li počinitelj upotrijebio posebno opterećujuće sredstvo, kao što je prijetnja ubistvom, najava teških povreda, prijetnja otmicom ili prijetnja uništenjem ekonomske egzistencije, i je li to sredstvo primijenjeno planski, ponovljeno ili u povećanoj mjeri. Relevantno je i koliko je trajno prijetnja narušila unutrašnji mir, sigurnost i život žrtve.

Otežavajuće okolnosti postoje posebno ako

• se prijetnja odnosi na posebno ozbiljno zlo,
• je žrtva duže vrijeme izložena trajnoj situaciji pritiska,
• prijetnja djeluje realistično, neposredno i prodorno,
• je upotrijebljeno kvalificirano sredstvo prijetnje prema stavu 2,
• su nasilje ili agresivno popratno ponašanje pojačali prijetnju,
• je nastupila teška lična ili socijalna šteta,
• ili postoje relevantne prethodne osude.

Olakšavajuće okolnosti su, na primjer,

• Neosuđivanost,
• potpuno priznanje i vidljiv uvid,
• trenutni prekid situacije prijetnje,
• ozbiljni napori oko nadoknade štete,
• izuzetna psihička opterećenost počinioca,
• ili predugo trajanje postupka.

Sud može uvjetno odgoditi kaznu zatvora ako ne traje duže od dvije godine i ako počinitelj ima pozitivnu socijalnu prognozu. To vrijedi i za opasnu prijetnju, pod uvjetom da ne postoje posebno ozbiljne kvalifikacijske okolnosti.

Okvir kazne

Opasna prijetnja se u osnovnom obliku kažnjava kaznom zatvora do jedne godine ili novčanom kaznom do 720 dnevnih dohodaka. Zakonodavac ocjenjuje ozbiljnu najavu značajnog zla kao značajan zadah u unutrašnju sigurnost i mir čovjeka. Prijetnja mora biti pogodna da izazove strah ili nemir; ovaj osnovni oblik čini polazište kaznene prijetnje.

Za posebno opterećujuće slučajeve, stav 2. člana 107. KZ predviđa povećani raspon kazne do tri godine zatvora. Ova povećana kaznena prijetnja posebno vrijedi ako se prijeti posebno teškim zlima, kao što su ubistvo, značajno sakaćenje, otmica, paljevina, opasna sredstva ili uništenje ekonomske egzistencije, ili ako se osoba takvim prijetnjama duže vrijeme drži u mučnom stanju.

Prema stavu 3. opasne prijetnje, u slučajevima iz člana 106. stav 2. se primjenjuje tamo predviđena kaznena prijetnja. Ona seže do 10 godina ako se opasna prijetnja ostvaruje u okviru teške prisile. Time konstelacije u kojima se prijetnja koristi kao sredstvo teške prisile mogu dovesti do znatno povećanog raspona kazne.

Kasnije ublažavanje prijetnje ili povlačenje počinitelja ne mijenja zakonski raspon kazne. Takve okolnosti se mogu uzeti u obzir samo u okviru odmjeravanja kazne, ali ne utječu na zakonsku klasifikaciju djela.

Peter Harlander
Harlander & Partner Rechtsanwälte „Das Tagessatzsystem sorgt dafür, dass Geldstrafen spürbar bleiben und sich gleichzeitig an den wirtschaftlichen Verhältnissen orientieren.“

Novčana kazna – sistem dnevnih stopa

Austrijsko krivično pravo izračunava novčane kazne prema sistemu dnevnih novčanih kazni. Broj dnevnih novčanih kazni zavisi od krivice, a iznos po danu od finansijske sposobnosti. Tako se kazna prilagođava ličnim prilikama i ipak ostaje osjetna.

• Raspon: do 720 dnevnih novčanih kazni – najmanje 4 eura, najviše 5.000 eura po danu.
• Praktična formula: Otprilike 6 mjeseci zatvora odgovara otprilike 360 dnevnih novčanih kazni. Ova preračunavanja služe samo kao orijentacija i nije stroga šema.
• U slučaju neplaćanja: Sud može izreći zamjensku kaznu zatvora. U pravilu važi: 1 dan zamjenske kazne zatvora odgovara 2 dnevne novčane kazne.

Napomena:

U slučaju opasne prijetnje, novčana kazna redovito dolazi u obzir, pod uvjetom da prijetnja nije kvalificirana i da ne postoje posebno teške okolnosti. Upravo kod jednokratnih, situacijskih ili manje intenzivnih radnji prijetnje, sud često odlučuje za novčanu kaznu jer ona adekvatno odražava sadržaj protupravnosti. Tek kod kvalificiranih ili dugotrajnih prijetnji kazna zatvora više dolazi u prvi plan.

Kazna zatvora & (djelomično) uslovna osuda

Član 37. KZ: Ako zakonska kaznena prijetnja seže do pet godina, sud može umjesto kratke kazne zatvora od najviše jedne godine izreći novčanu kaznu. Ova mogućnost postoji i kod opasne prijetnje, jer osnovni oblik predviđa novčanu kaznu ili kaznu zatvora do jedne godine, a u kvalificiranim slučajevima su moguće kazne zatvora do tri godine. U praksi se član 37. KZ ipak primjenjuje suzdržano ako je sredstvo prijetnje posebno ozbiljno ili je prijetnja imala značajan učinak zastrašivanja. U manje intenzivnim slučajevima se član 37. KZ ipak može itekako primijeniti.

Član 43. KZ: Kazna zatvora se može uvjetno odgoditi ako ne prelazi dvije godine i ako počinitelju pripada pozitivna socijalna prognoza. Ova mogućnost postoji i kod opasne prijetnje. Ona se ipak rjeđe odobrava ako postoje kvalifikacijske okolnosti prema stavu 2. ili je prijetnja bila značajnog intenziteta. Uvjetna odgoda je posebno realna ako zaprijećeno zlo manje teži, je prijetnja izrečena situacijski ili je žrtva pretrpjela nema trajne psihičke štete.

Član 43a KZ: Djelomična uvjetna odgoda dopušta kombinaciju bezuvjetnog i uvjetnog dijela kazne zatvora. Ona je moguća kod kazni između više od šest mjeseci i do dvije godine. Budući da se kod opasne prijetnje i posebno kod kvalificiranih slučajeva prema stavu 2. kazne mogu izreći u gornjem području raspona kazne, djelomična uvjetna odgoda u osnovi dolazi u obzir. U slučajevima s posebno teškim sadržajem prijetnje ili dužim zastrašivanjem se ipak primjenjuje znatno suzdržanije.

§§ 50 do 52 KZ: Sud može dodatno izdati naloge i odrediti nadzor tokom probnog roka. U obzir dolaze posebno zabrane kontakta, anti-nasilni programi, nadoknada štete ili terapeutske mjere. Cilj je stabilno ponašanje u skladu sa zakonom i izbjegavanje daljnjih prijetećih situacija. Kod opasne prijetnje se posebna pažnja posvećuje zaštiti pogođene osobe i obveznom sprječavanju daljnjih radnji prijetnje.

Sebastian Riedlmair
Harlander & Partner Rechtsanwälte „Ob eine Freiheitsstrafe unbedingt, bedingt oder teilbedingt verhängt wird, entscheidet die Schwere der Drohung und die Prognose des weiteren Verhaltens.“

Nadležnost sudova

Stvarna nadležnost

Za jednostavni oblik opasne prijetnje je u osnovi nadležan općinski sud, jer raspon kazne seže samo do jedne godine kazne zatvora odnosno novčane kazne.

Čim postoji kvalificirana prijetnja, dakle prijetnja posebno teškim zlima kao što su ubistvo, teška povreda, otmica, paljevina ili ekonomsko uništenje, nadležan je okružni sud kao pojedinačni sudac. Ovaj oblik prelazi prag intervencije općinskog suda.

Ako postoji prijetnja koja stoji u okviru teške prisile i izaziva odgovarajući teški uspjeh kao što je pokušaj samoubistva, odlučuje okružni sud kao sudsko vijeće sastavljeno od sudaca laika, jer je mogući raspon kazne znatno povećan i time zahtijeva veću nadležnost sudskog vijeća.

Porotni sud nije predviđen, jer nijedna varijanta opasne prijetnje ne dopušta doživotnu kaznu zatvora i time nisu ispunjeni zakonski preduvjeti.

Mjesna nadležnost

Nadležan je sud mjesta izvršenja djela. Mjerodavno je posebno

• gdje je prijetnja izrečena
• gdje je pogođena osoba primijetila prijetnju
• gdje je nastupio učinak zastrašivanja
• ili gdje su postavljene popratne radnje koje su dio događaja prijetnje

Ako se mjesto počinjenja ne može jasno odrediti, nadležnost se određuje prema

• prebivalištu optužene osobe,
• mjestu hapšenja,
• ili sjedište stvarno nadležnog tužilaštva.

Postupak se vodi tamo gdje je svrhovito i propisno vođenje najbolje zajamčeno.

Instancijski postupak

Protiv presuda Zemaljskog suda moguća je žalba Višem zemaljskom sudu. Odluke Višeg zemaljskog suda mogu se zatim osporavati žalbom zbog ništavosti ili daljnjom žalbom Vrhovnom sudu.

Građanski zahtjevi u krivičnom postupku

U slučaju opasne prijetnje, žrtva sama ili bliski rođaci kao privatni sudionici mogu izravno u kaznenom postupku ostvarivati građanskopravne zahtjeve. Budući da se djelo često temelji na ozbiljnoj najavi značajnog zla i izaziva osjetno psihičko opterećenje, redovito su u pitanju naknada za bol, troškovi psihološke skrbi, izgubljena zarada kao i naknada za daljnje duševne ili zdravstvene posljedice.

Priključenje privatnog tužitelja zaustavlja zastaru svih istaknutih zahtjeva, sve dok je krivični postupak u toku. Tek nakon pravosnažnog okončanja počinje ponovo teći rok zastare, ukoliko zahtjev nije u potpunosti odobren.

Dobrovoljna nadoknada štete, na primjer iskreno izvinjenje, finansijska kompenzacija ili aktivna podrška pogođenoj osobi, može djelovati kao olakšavajuća okolnost, ako se desi pravovremeno, vjerodostojno i potpuno.

Ako je počinitelj ipak prijetio posebno teškim zlom, upotrijebio kvalificirani sadržaj prijetnje, osobu duže vrijeme masovno zastrašivao ili stvorio posebno opterećujuću psihičku situaciju prisile, kasnije nadoknađivanje štete u pravilu u velikoj mjeri gubi svoj ublažavajući učinak. U takvim slučajevima naknadno poravnanje ne može odlučujuće relativizirati počinjenu nepravdu.

Peter Harlander
Harlander & Partner Rechtsanwälte „Ein klarer Überblick über den Ablauf des Strafverfahrens verhindert Fehlentscheidungen in einer Phase, in der jede Handlung entscheidend sein kann.“

Pregled krivičnog postupka

• Početak istrage: Status osumnjičenog kod konkretne sumnje; od tada puna prava osumnjičenog.
• Policija/Tužilaštvo: Tužilaštvo vodi, kriminalistička policija istražuje; Cilj: obustava, diverzija ili optužnica.
• Saslušanje osumnjičenog: Pouka unaprijed; Uključivanje branioca vodi odlaganju; Pravo na šutnju ostaje.
• Uvid u spise: kod policije/tužilaštva/suda; obuhvata i dokaze (ukoliko nije ugrožena svrha istrage).
• Glavni pretres: usmeno izvođenje dokaza, presuda; odluka o zahtjevima privatnog učesnika.

Prava optuženog

• Informacije i odbrana: Pravo na obavještavanje, pravnu pomoć, slobodan izbor branioca, pomoć prevodioca, dokazne prijedloge.
• Šutnja i advokat: Pravo na šutnju u svako doba; kod angažovanja branioca saslušanje se odgađa.
• Obaveza poučavanja: pravovremena informacija o sumnji/pravima; izuzeci samo radi osiguranja svrhe istrage.
• Praktični uvid u spise: spisi istrage i glavnog pretresa; uvid trećih lica ograničen u korist osumnjičenog.

Sebastian Riedlmair
Harlander & Partner Rechtsanwälte „In Drohverfahren entscheidet die richtige Reaktion in den ersten Stunden häufig über die weitere Dynamik des gesamten Strafverfahrens.“

Praksa & Savjeti za ponašanje

1. Zadržati šutnju.
   Kratko objašnjenje je dovoljno: “Koristim svoje pravo na šutnju i prvo ću razgovarati sa svojom odbranom.” Ovo pravo važi već od prvog saslušanja od strane policije ili tužilaštva.
2. Odmah kontaktirati odbranu.
   Bez uvida u istražne spise ne treba davati izjavu. Tek nakon uvida u spise odbrana može procijeniti koja strategija i koje osiguranje dokaza su smisleni.
3. Odmah osigurati dokaze.
   Napravite ljekarske nalaze, fotografije sa datumom i mjerilom, po potrebi rendgenske ili CT snimke. Odjeću, predmete i digitalne zapise čuvajte odvojeno. Spisak svjedoka i protokole sjećanja sastavite najkasnije u roku od dva dana.
4. Ne stupajte u kontakt sa suprotnom stranom.
   Vaše poruke, pozivi ili objave mogu se koristiti kao dokaz protiv Vas. Sva komunikacija treba da se odvija isključivo preko odbrane.
5. Blagovremeno osigurajte video i podatkovne zapise.
   Video snimci nadzora u javnom prevozu, lokalima ili od strane uprava zgrada se često automatski brišu nakon nekoliko dana. Zahtjevi za osiguranje podataka se stoga moraju odmah podnijeti operaterima, policiji ili državnom tužilaštvu.
6. Dokumentujte pretrese i oduzimanja.
   Prilikom pretresa kuće ili oduzimanja trebali biste zatražiti kopiju naloga ili zapisnika. Zabilježite datum, vrijeme, uključene osobe i sve oduzete predmete.
7. U slučaju hapšenja: bez izjava o predmetu.
   Insistirajte na hitnom obavještavanju Vaše odbrane. Istražni zatvor se može odrediti samo u slučaju osnovane sumnje i dodatnog osnova za pritvor. Blaže mjere (npr. obećanje, obaveza prijavljivanja, zabrana kontakta) imaju prioritet.
8. Ciljano pripremite nadoknadu štete.
   Uplate ili ponude za nadoknadu štete trebaju se obavljati i dokumentovati isključivo preko odbrane. Strukturirana nadoknada štete pozitivno utiče na preusmjeravanje i odmjeravanje kazne.

Vaše prednosti uz advokatsku podršku

Slučajevi opasne prijetnje se odnose na zadah u unutrašnju sigurnost, osobni mir i psihičku nepovredivost osobe. Odlučujuće je je li prijetnja stvarno bila pogodna da izazove strah ili nemir i da kod žrtve stvori ozbiljno opterećenje. Već male razlike u tijeku, intenzitetu ili u osobnoj situaciji mogu značajno promijeniti pravnu ocjenu.

Rano pravno zastupanje osigurava da se dokazi u potpunosti prikupe, izjave pravilno klasificiraju i da se pažljivo provjere kako opterećujuće tako i rasterećujuće okolnosti. Samo strukturirana analiza pokazuje postoji li stvarno opasna prijetnja u smislu zakona ili su izjave preuveličane, pogrešno shvaćene ili stavljene u pogrešan kontekst.

Naša kancelarija

• provjerava, je li prijetnja stvarno dosegla zakonski prag,
• analizira poruke, izjave i tijekove na nejasnoće i proturječnosti,
• štiti Vas od preuranjenih ocjena i jednostranih tumačenja,
• i razvija jasnu strategiju obrane koja razumljivo prikazuje stvarni tijek.

Kao stručnjaci za kazneno pravo osiguravamo da se optužba za opasnu prijetnju pravno precizno provjeri i da se postupak vodi na potpunoj i uravnoteženoj činjeničnoj osnovi.

FAQ – Često postavljana pitanja

Besplatna početna konsultacija

Odaberite željeni datum:

• Harlander & Partner Rechtsanwälte
  • Osnivanje društva
  • Opći uslovi poslovanja i ugovori
  • Slučajevi odgovornosti
  • Naplata potraživanja
  • Zastupanje pred sudom
• Harlander & Partner Rechtsanwälte
  • Pravo žiga
  • Dizajn / Ukusni uzorci
  • Pravo društvenih medija
  • Pravo konkurencije
  • Autorsko pravo
  • Zaštita podataka
  • IT pravo
• Harlander & Partner Rechtsanwälte
  • Imovinsko pravo
  • Nasljedno pravo i planiranje
  • Sportske nesreće
  • Saobraćajno pravo
  • Krivično pravo
• Sigurna karijera

Our team

Mag. Peter Harlander
Attorney
Equity Partner, CEO
RAK Salzburg, Munich Mag. Sebastian Riedlmair
Attorney
Equity Partner, CEO
RAK Salzburg, Munich Dr. Mariella Stubhann MPM MBA
Counsel
Mediator Mag. Eva-Maria Wiesenhofer-Hahn
Attorney
Associated partner
RAK Styria Mag. Sarah Abel, LL.M.
Attorney
Associated partner
RAK Salzburg Mag. Alexander Putzendopler
Attorney
Associated partner
RAK Vienna Mag. Philippe Aigner
Attorney
Associated partner
RAK Upper Austria Mag. Hannes Mautz
Attorney
Associated partner
RAK Carintia Dr. Wolfgang Wodok
Attorney
Associated partner
RAK Munich Benjamin Schreiber
Attorney
Associated partner
RAK Munich Sebastian M. Ober, MBA
Attorney
Associated partner
RAK Frankfurt Mag. Bettina Hlawna
Senior Associate Mag. Albin Avdili
Associate Marlene Falle
Accounting Lukas Leitner
Accounting
Legal assistant Tobias Mühlbauer
Legal assistant Marlene Winkler
Legal assistant Simon Prem
Legal assistant Marianne Mikic
Legal assistant Lena Hirner
Legal assistant