Hapšenje u krivičnom postupku podrazumijeva privremeno lišavanje lične slobode od strane organa sigurnosti. Zakonske uslove regulišu član 170. StPO, član 171. StPO, član 172. StPO i član 172a. StPO. Hapšenje je naročito dopušteno ako je osoba zatečena na djelu, ako postoji opasnost od bjekstva, ako bi se moglo utjecati na istragu ili ako prijeti opasnost od ponavljanja sličnih krivičnih djela. Odredbe takođe regulišu tok hapšenja, prava uhapšenih osoba, kao i moguće blaže mjere i kaucije.

Odaberite željeni termin sada:Besplatan prvi razgovor

Hapšenje u krivičnom postupku

O hapšenju se govori kada organi sigurnosti osobi u krivičnom postupku privremeno oduzmu ličnu slobodu.

Organi sigurnosti smiju uhapsiti osobu samo ako postoje konkretni zakonski uslovi. Time se želi osigurati tekuća istraga, privesti osumnjičenog sudu ili spriječiti dalja krivična djela.

Za mnoge pogođene osobe već samo prvo zadržavanje mijenja cjelokupnu situaciju u krivičnom postupku. Ubrzo nakon zadržavanja često se odlučuje o važnim pitanjima o istražnom zatvoru, odbrani i daljim istražnim mjerama. Hapšenje masovno zadire u osnovna prava, zbog čega organi ostaju strogo vezani za uslove Zakona o krivičnom postupku.

Nije svaka policijska kontrola ili kratkotrajno zadržavanje automatski hapšenje. Odlučujuće je da li pogođena osoba stvarno gubi slobodu kretanja i da li više ne može dobrovoljno napustiti službenu radnju.

Uslovi za hapšenje

Hapšenje podrazumijeva da protiv osobe postoji konkretna sumnja i da dodatno postoji zakonski priznat razlog za hapšenje. U to se naročito ubrajaju opasnost od bjekstva, opasnost od ometanja istrage ili opasnost od činjenja daljih težih krivičnih djela.

Prije svakog hapšenja mora se provjeriti da li je zahvat uopšte neophodan. Čim su blaže mjere dovoljne, lična sloboda se ne smije dalje ograničavati. Upravo kod maloljetnika važe posebni zaštitni propisi i stroži zahtjevi za proporcionalnost.

Zakonitost se uvijek procjenjuje prema konkretnim okolnostima pojedinačnog postupka. Čak i male razlike u ponašanju osumnjičenog ili u stanju istrage mogu biti odlučujuće.

Odaberite željeni termin sada:Besplatan prvi razgovor

Hapšenje na djelu

Hapšenje na djelu postoji kada se osoba zadrži neposredno tokom izvršenja krivičnog djela ili ubrzo nakon toga. U takvim situacijama organi sigurnosti smiju djelovati naročito brzo jer postoji opasnost da se pogođena osoba udalji ili da se dokazi izgube.

Često se takva hapšenja dešavaju nakon krađa, tjelesnih povreda ili krivičnih djela u vezi s opojnim drogama. Između djela i intervencije policije mora postojati neposredna povezanost.

I kod hapšenja na djelu prava osumnjičenog ostaju na snazi. Pogođena osoba mora biti informisana o razlozima hapšenja i može kontaktirati branioca.

Opasnost od bjekstva i skrivanje

Opasnost od bjekstva postoji kada konkretne okolnosti ukazuju na to da bi se osumnjičena osoba mogla izmaći krivičnom postupku. Same pretpostavke za to nisu dovoljne. Policiji su potrebne konkretne indicije o stvarnoj opasnosti od bjekstva.

Opasnost od bjekstva može postojati, na primjer, ako se osoba već skrivala, ako ne postoje sigurne socijalne veze ili ako se očekuje visoka kazna. Takođe se mogu uzeti u obzir pokušaji odlaska iz zemlje ili davanje lažnih podataka o identitetu.

Svako putovanje u inostranstvo ili promjena prebivališta ne opravdava automatski hapšenje. Mjerodavno uvijek ostaje da li postoje konkretne indicije o namjernom izbjegavanju krivičnog postupka.

Odaberite željeni termin sada:Besplatan prvi razgovor

Opasnost od ometanja istrage u krivičnom postupku

O opasnosti od ometanja istrage govori se kada se mora strahovati da će osumnjičena osoba utjecati na istragu ili ukloniti dokazna sredstva. U to se naročito ubrajaju pokušaji vršenja pritiska na svjedoke, uništavanje dokumentacije ili dogovori s učesnicima.

Za opasnost od ometanja istrage potrebne su konkretne indicije o mogućem utjecaju na dokazna sredstva ili svjedoke. Opšti strahovi nisu dovoljni. Opasnost od ometanja istrage često postaje naročito relevantna kod privrednih krivičnih djela ili opsežnih istražnih postupaka s više učesnika.

Što je krivični postupak već više napredovao, to je često manja opasnost od ometanja istrage. Zbog toga sudovi stalno provjeravaju da li još uvijek postoje uslovi za dalji boravak u pritvoru.

Opasnost od počinjenja djela i ponavljanje djela

Hapšenje može biti dopušteno i ako postoje konkretne indicije da bi osoba mogla počiniti dalja teža krivična djela. Zakon o krivičnom postupku pritom govori o opasnosti od počinjenja djela.

Ovaj razlog za hapšenje je naročito relevantan kod ponovljenih nasilnih delikata, opasnih prijetnji, provalnih krađa ili organizovanog kriminala. Međutim, same ranije osude nisu automatski dovoljne. Organi vlasti uvijek moraju procijeniti trenutnu situaciju.

Sama pretpostavka da bi neko u budućnosti mogao ponovo počiniti krivično djelo nije dovoljna. Odlučujuće ostaju konkretne činjenice koje ukazuju na ozbiljnu opasnost od ponavljanja.

Odaberite željeni termin sada:Besplatan prvi razgovor

Hapšenje bez sudskog odobrenja

Hapšenje bez sudskog odobrenja dopušteno je samo pod uskim uslovima. U principu, lišavanje lične slobode treba biti pod sudskom kontrolom. Međutim, u određenim situacijama kriminalistička policija smije samostalno intervenisati ako je potrebno brzo djelovanje.

Takvi slučajevi se često odnose na situacije u kojima osoba pobjegne neposredno nakon krivičnog djela, može ukloniti dokazna sredstva ili se želi izmaći krivičnom postupku. Organi vlasti pritom moraju naročito pažljivo provjeriti da li zaista postoji dopušten razlog za hapšenje.

I bez prethodnog sudskog odobrenja, mjera ostaje vezana za stroge zakonske granice. Hapšenje mora biti proporcionalno i smije trajati samo onoliko koliko je to neophodno za daljnje korake u postupku.

Opasnost od odlaganja

Opasnost od odlaganja postoji kada bi odgađanje službene radnje ugrozilo uspjeh krivičnog postupka. U takvim situacijama organi sigurnosti smiju odmah djelovati, bez prethodnog pribavljanja sudske odluke.

Tipični slučajevi se odnose na osumnjičene u bjekstvu, prijeteće uništavanje dokaza ili situacije s neposrednom opasnošću od ponavljanja djela. Odlučujuće uvijek ostaje da bi čekanje značajno narušilo istragu.

Svaka vremenska hitnost ne opravdava automatski opasnost od odlaganja. Organi vlasti moraju biti u stanju razumljivo obrazložiti zašto je bila neophodna hitna intervencija.

Ovlaštenja kriminalistička policije

Kriminalistička policija smije u istražnom postupku samostalno sprovoditi hapšenja ako su ispunjeni zakonski uslovi. Pritom radi pod vodstvom tužilaštva i preuzima brojne neposredne istražne mjere.

U ovlaštenja se naročito ubrajaju zadržavanje osumnjičenih osoba, osiguravanje dokaznih sredstava, kao i prve mjere za rasvjetljavanje krivičnog djela. Dodatno, policija smije vršiti utvrđivanje identiteta i oduzimati predmete.

I kriminalistička policija smije djelovati samo unutar jasnih zakonskih granica. Svaka mjera se mora zasnivati na konkretnom zakonskom osnovu i ne smije ići dalje nego što je neophodno.

Nalog za hapšenje

Nalog za hapšenje u mnogim slučajevima izdaje tužilaštvo ili sud. Pritom se provjerava da li postoji dovoljna sumnja na počinjenje djela i dopušten razlog za hapšenje.

Nalog redovno sadrži informacije o pogođenoj osobi, o krivičnom djelu koje joj se stavlja na teret, kao i o razlozima lišavanja slobode. Organi sigurnosti su vezani za ove smjernice i ne smiju proizvoljno proširivati mjeru.

Nakon hapšenja, pogođena osoba mora biti što je brže moguće informisana o svojim pravima i privedena sudu. Tako se želi spriječiti da osumnjičeni pobjegnu ili počine dalja krivična djela.

Odaberite željeni termin sada:Besplatan prvi razgovor

Sprovođenje hapšenja

Sprovođenje hapšenja slijedi jasne zakonske smjernice. Organi sigurnosti moraju informisati pogođenu osobu o razlozima hapšenja i istovremeno ukazati na bitna prava. U to se naročito ubrajaju pravo na branioca, kao i pravo na obavještavanje srodnika.

Način sprovođenja uveliko zavisi od konkretne situacije. Neka hapšenja protiču mirno i kooperativno, druga se odvijaju pod značajnim vremenskim pritiskom ili uz agresivno ponašanje osumnjičenog. Uprkos tome, organi vlasti smiju poduzimati samo one mjere koje su zaista neophodne.

Nakon zadržavanja obično odmah počinje dalja kriminalistička obrada. U to se ubrajaju prva ispitivanja, utvrđivanje identiteta, dokumentacija, kao i osiguravanje mogućih dokaznih sredstava.

Primjena sile i proporcionalnost

Organi sigurnosti smiju kod hapšenja pod određenim uslovima primijeniti i silu. To se naročito odnosi na situacije u kojima se osoba opire, bježi ili ugrožava druge.

Svaka primjena sile podliježe, međutim, načelu proporcionalnosti. Organi vlasti smiju koristiti samo ona sredstva koja su neophodna za sprovođenje službene radnje. Nepotrebno nasilje ili ponižavajuće postupanje ostaju nedopušteni.

Da li je primijenjena sila bila zakonita, uvijek zavisi od konkretnih okolnosti. Pritom važnu ulogu igraju, na primjer, ponašanje pogođene osobe, moguće opasne situacije i intenzitet otpora.

Odaberite željeni termin sada:Besplatan prvi razgovor

Pretres i oduzimanje predmeta

U vezi s hapšenjem, organi sigurnosti često smiju i pretresti predmete i oduzeti ih. Cilj je oduzeti opasne predmete, osigurati dokazna sredstva ili utvrditi identitet pogođene osobe.

Naročito su relevantni mobilni telefoni, nosači podataka, dokumenti, oružje ili opojne droge. Organi vlasti, međutim, moraju stalno provjeravati da li je dotična mjera zaista neophodna i zakonski pokrivena.

Svaki pretres ne dozvoljava automatski neograničen pristup ličnim podacima. Upravo kod digitalnih uređaja važi više uslova i posebnih zaštitnih odredbi.

Trajanje zadržavanja do sudske odluke

Uhapšena osoba ne smije biti zadržana neograničeno. Organi vlasti moraju što je brže moguće provjeriti da li stvarno postoje uslovi za dalji boravak u pritvoru.

Najkasnije unutar zakonskih rokova mora uslijediti sudska odluka. Sud pritom naročito provjerava sumnju na počinjenje djela, razloge za hapšenje, kao i proporcionalnost daljeg zadržavanja.

Ako se hapšenje pokaže nedopuštenim ili uslovi prestanu postojati, pogođena osoba mora odmah biti puštena na slobodu. U suprotnom, sud može odrediti istražni zatvor ili naložiti blaže mjere.

Prava uhapšenih osoba

I nakon hapšenja osnovna prava pogođene osobe ostaju zaštićena. Organi sigurnosti moraju informisati uhapšene osobe o njihovim pravima i ne smiju proizvoljno sprovoditi istražne mjere.

U najvažnija prava se naročito ubrajaju pravo na informisanje o razlozima hapšenja, kontakt s braniocem, obavještavanje bliskih osoba, kao i pravo na medicinsku pomoć i prevod.

Ko poznaje svoja prava, može pravovremeno reagovati na proceduralne greške i bolje procijeniti važne odluke. Upravo neposredno nakon hapšenja često nastaju situacije sa značajnim psihičkim pritiskom.

Pravo na informisanje o razlozima hapšenja

Uhapšene osobe moraju biti što je brže moguće informisane o tome zašto je došlo do hapšenja. Organi vlasti pritom moraju na razumljiv način objasniti bitnu sumnju na počinjenje djela i razloge lišavanja slobode.

Samo opšte saopštenje nije dovoljno. Pogođene osobe moraju biti u stanju prepoznati koja optužba postoji i zašto organi vlasti smatraju hapšenje neophodnim.

Upravo kod opsežnih istražnih postupaka ova informacija igra važnu ulogu kako bi osumnjičeni mogli pripremiti svoju odbranu i efikasno ostvariti svoja prava.

Spezialgebiete

Dank unserer Kanzleigröße decken wir ein breites Spektrum an Rechtsgebieten optimal ab:

In folgenden Rechtsgebieten ist unsere Rechtsanwaltskanzlei NICHT tätig: Familienrecht, Scheidung, Obsorge, Unterhalt, Asylrecht, Einforderung von Beträgen unter € 5.000,00. Davon ausgenommen ist die bloße Zwangsvollstreckung ausländischer Urteile in Österreich, diese übernehmen wir unabhängig von Rechtsgebiet und Streitwert.
 

Pravo na kontakt s braniocem

Nakon hapšenja se u svakom trenutku može stupiti u kontakt s braniocem. Upravo u prvim satima često se donose važne odluke o iskazima, istražnom zatvoru ili daljim istražnim mjerama.

Kod teških optužbi ili maloljetnika, odbrana je djelimično čak i obavezno predviđena.

Odaberite željeni termin sada:Besplatan prvi razgovor

Obavještavanje srodnika

Uhapšene osobe u principu smiju zahtijevati da se srodnici ili druge bliske osobe obavijeste o hapšenju. Time se želi spriječiti da pogođene osobe ostanu zadržane bez kontakta s vanjskim svijetom.

Naročito kod maloljetnika postoje obaveze obavještavanja staratelja i službe za pomoć mladima pri sudu. Organi sigurnosti moraju takva obavještavanja u principu sprovesti bez nepotrebnog odgađanja.

Samo u određenim izuzetnim slučajevima obavještavanja se mogu kratkoročno ograničiti, na primjer ako postoje konkretne opasnosti za tekuću istragu.

Pravo na prevod i pouku o pravima

Osumnjičeni moraju biti u stanju razumjeti svoja prava i optužbu koja im se stavlja na teret. Zbog toga osobe koje nedovoljno vladaju njemačkim jezikom imaju pravo na prevod i jezičku podršku.

Organi vlasti moraju formulisati pouke tako da pogođene osobe zaista mogu razumjeti svoja prava. U to se ubrajaju, na primjer, informacije o pravu na uskraćivanje iskaza, kontaktu s braniocem i razlozima hapšenja.

Pogrešne ili nepotpune pouke mogu imati značajne efekte na upotrebljivost iskaza i na dalji postupak.

Odaberite željeni termin sada:Besplatan prvi razgovor

Pravo na medicinsku pomoć

Uhapšene osobe imaju pravo na neophodnu medicinsku pomoć. To se naročito odnosi na zdravstvene tegobe, povrede ili situacije s psihičkim opterećenjem.

Kod maloljetnika važe strogi zaštitni propisi. Na zahtjev maloljetnika, branioca ili zakonskih zastupnika može se sprovesti medicinski pregled kako bi se utvrdilo zdravstveno stanje.

Medicinski pregledi mogu biti važni i za kasniju procjenu hapšenja, na primjer ako su u pitanju optužbe o neproporcionalnoj primjeni sile ili zdravstvenim oštećenjima.

Razlika između hapšenja i istražnog zatvora

Između hapšenja i istražnog zatvora postoje značajne pravne razlike. Hapšenje služi prvenstveno kratkoročnom zadržavanju osumnjičene osobe kako bi se osigurala istraga ili pripremila sudska odluka.

Istražni zatvor počinje tek nakon sudske odluke. Sud pritom provjerava da li i dalje postoji osnovana sumnja i zakonski razlog za pritvor. Isto tako, dalji boravak u pritvoru mora biti proporcionalan.

Svako hapšenje ne vodi automatski do istražnog zatvora. Mnoge osobe se puštaju na slobodu nakon prvih istražnih radnji ili nakon sudskog saslušanja. Odlučujuća uvijek ostaje konkretna ugroženost krivičnog postupka.

Odaberite željeni termin sada:Besplatan prvi razgovor

Blaže mjere umjesto istražnog zatvora

Prije nego što se odredi istražni zatvor, sudovi moraju provjeriti da li su dovoljne takozvane blaže mjere. Cilj je osigurati tok krivičnog postupka bez ograničavanja lične slobode više nego što je neophodno.

Blaže mjere dolaze u obzir naročito onda kada se opasnost od bjekstva, opasnost od ometanja istrage ili opasnost od počinjenja djela mogu dovoljno kontrolisati i bez pritvora. Upravo kod maloljetnika takve mjere dobijaju poseban značaj.

Konkretno oblikovanje uveliko zavisi od pojedinačnog slučaja. Sudovi mogu kombinovati različite obaveze i prilagoditi ih ličnoj situaciji osumnjičenog.

Obaveze javljanja i uputstva

U najčešće blaže mjere ubrajaju se obaveze javljanja i sudska uputstva. Osumnjičeni se pritom moraju redovno javljati policijskoj stanici ili se pridržavati određenih pravila ponašanja.

Takva uputstva mogu obuhvatati, na primjer, zabrane kontakta, ograničenja boravka ili obavezu stanovanja na određenoj adresi. Time se želi spriječiti da se pogođena osoba izmakne krivičnom postupku ili počini dalja krivična djela.

Ako osumnjičeni prekrši ove obaveze, sud može opozvati blaže mjere i odrediti istražni zatvor.

Oduzimanje dokumenata i ključeva

Sudovi mogu u okviru blažih mjera naložiti i oduzimanje određenih dokumenata ili predmeta. To se naročito često odnosi na pasoše, vozačke dozvole ili ključeve vozila i stanova.

Takve mjere trebaju prvenstveno spriječiti da osumnjičena osoba pobjegne u inostranstvo ili koristi određene predmete za činjenje daljih krivičnih djela.

I kod ovih mjera važi načelo proporcionalnosti. Ograničenja ne smiju ići dalje nego što je neophodno da bi se osigurala svrha krivičnog postupka.

Kaucija

Pod određenim uslovima sud može umjesto istražnog zatvora naložiti kauciju. Pritom osumnjičena osoba polaže novčani iznos ili drugu sigurnost kako bi osigurala krivični postupak.

Kaucija treba prvenstveno spriječiti da se osumnjičeni izmaknu postupku. Istovremeno se time može izbjeći lišavanje slobode ako svrha krivičnog postupka ipak ostane dovoljno osigurana.

Da li je kaucija dovoljna, uvijek zavisi od pojedinačnog slučaja. Pritom sudovi uzimaju u obzir, na primjer, težinu optužbe, lične prilike i rizik od bjekstva.

Odaberite željeni termin sada:Besplatan prvi razgovor

Posebnosti kod maloljetnika

Kod maloljetnika u krivičnom postupku važe posebni zaštitni propisi. Zakon o sudovima za mlade uzima u obzir da mladi osumnjičenici često drugačije reaguju na istražne mjere i da se još uvijek nalaze u svom ličnom razvoju.

Hapšenja i istražni zatvor se stoga kod maloljetnika smiju sprovoditi samo pod naročito strogim uslovima. Sudovi i istražni organi moraju provjeriti kakve bi efekte mjera mogla imati na razvoj, obrazovanje i socijalno okruženje.

Krivično pravo za mlade u cjelini slijedi snažniju ideju zaštite. Lišavanje slobode treba se izbjegavati kad god je to moguće, ako su druge mjere dovoljne.

Proporcionalnost prema članu 35. JGG

Prema članu 35. JGG, hapšenje i istražni zatvor protiv maloljetnika smiju se odrediti samo ako s tim povezani nedostaci nisu u nesrazmjeri sa značajem djela. Sudovi stoga moraju naročito pažljivo provjeriti da li je lišavanje slobode zaista neophodno.

Naročito se uzimaju u obzir starost, stepen zrelosti, porodična situacija i školsko ili profesionalno okruženje maloljetnika. Takođe, važnu ulogu igraju i mogući efekti na obrazovanje i socijalni razvoj.

Što je osumnjičena osoba mlađa, to su veći zahtjevi za proporcionalnost. Lišavanje slobode treba se koristiti samo kao krajnja mjera.

Prioritet blažih mjera kod maloljetnika

Zakon o sudovima za mlade predviđa jasan prioritet blažih mjera. Prije nego što se odredi istražni zatvor, sudovi moraju provjeriti da li su dovoljne porodičnopravne mjere, uputstva ili druge obaveze.

Naročito često u obzir dolaze obaveze javljanja, zabrane kontakta, oblici stanovanja uz podršku ili uključivanje socijalnih ustanova. Cilj ostaje osigurati krivični postupak i istovremeno izbjeći teške zahvate u razvoj maloljetnika.

Takođe, služba za pomoć mladima pri sudu može izraditi prijedloge o prikladnim mjerama i podržati sud pri donošenju odluke.

Odaberite željeni termin sada:Besplatan prvi razgovor

Obavještavanje staratelja i službe za pomoć mladima pri sudu

Ako se maloljetnik uhapsi, staratelji i služba za pomoć mladima pri sudu moraju se u principu obavijestiti bez nepotrebnog odgađanja. Time se želi osigurati da se mladi ne suočavaju izolovani s krivičnim postupkom.

Osim toga, mogu se uključiti i službenici za uslovnu slobodu ili nosioci pomoći za djecu i mlade. Ove službe podržavaju sudove i istražne organe naročito kod pitanja o ličnoj situaciji maloljetnika.

Samo u posebnim izuzetnim slučajevima obavještavanje može izostati, na primjer ako bi se time ugrozila dobrobit djeteta ili ako protiv toga govore ozbiljni razlozi.

Posebna prava maloljetnih osumnjičenika

Maloljetni osumnjičenici raspolažu daljim procesnim pravima koja prevazilaze opšta zaštitna prava. Organi vlasti moraju objasniti informacije na način primjeren uzrastu i voditi računa o stepenu razvoja maloljetnika.

U to se ubrajaju, na primjer, posebne obaveze poučavanja, prava na pratnju zakonskih zastupnika, kao i ograničenja kod lišavanja slobode. Postoje posebne smjernice za ispitivanja i za postupanje s maloljetnim osumnjičenicima u pritvoru.

Krivični postupci protiv maloljetnika trebaju se u cjelini voditi s posebnom hitnošću kako bi se dugoročna opterećenja svela na najmanju moguću mjeru.

Odaberite željeni termin sada:Besplatan prvi razgovor

Odbrana i osobe od povjerenja kod maloljetnika

Maloljetnici u mnogim situacijama imaju pravo na neophodnu odbranu. Naročito kod hapšenja, suočavanja ili teških optužbi mora se uključiti branilac.

Maloljetnici često smiju uključiti osobu od povjerenja. Pritom se može raditi, na primjer, o starateljima, srodnicima ili predstavnicima socijalnih ustanova.

Ovi posebni zaštitni mehanizmi trebaju spriječiti da maloljetnici zbog nesigurnosti ili preopterećenosti ne mogu dovoljno ostvariti svoja prava.

Hapšenje i istražni zatvor kod maloljetnika

Hapšenje i istražni zatvor kod maloljetnika naročito snažno zadiru u lični razvoj. Zbog toga Zakon o sudovima za mlade predviđa strože uslove i kraće granice pritvora.

Maloljetnici se, osim toga, trebaju zadržavati po mogućnosti odvojeno od odraslih zatvorenika. Takođe postoje posebne smjernice za njegu, smještaj i medicinsku njegu tokom pritvora.

Sudovi moraju stalno provjeravati da li i dalje postoje uslovi za lišavanje slobode ili bi puštanje na slobodu, odnosno blaže mjere, bili dovoljni.

Prava u slučaju nezakonitog hapšenja

Nezakonito hapšenje može uzrokovati značajne lične, profesionalne i finansijske posljedice. Zbog toga postoje različite mogućnosti za odbranu od nedopuštenih lišavanja slobode i ostvarivanje nastale štete.

Da li je hapšenje bilo nezakonito, uvijek zavisi od konkretnih okolnosti pojedinačnog slučaja. Mjerodavni su naročito sumnja na počinjenje djela, zakonski razlozi za hapšenje, kao i proporcionalnost mjere.

I proceduralne greške mogu igrati važnu ulogu. U to se ubrajaju, na primjer, nedostatak pouka, neproporcionalna primjena sile ili kršenje propisanih rokova i kontrolnih mehanizama.

Odaberite željeni termin sada:Besplatan prvi razgovor

Žalba protiv hapšenja

Pogođene osobe mogu uložiti žalbu protiv hapšenja ako smatraju da je lišavanje slobode nedopušteno. Sudovi pritom naročito provjeravaju da li je postojala dovoljna sumnja na počinjenje djela i zakonski razlog za hapšenje.

Sud kontroliše da li su organi vlasti postupali proporcionalno i da li su dovoljno poštovali prava pogođene osobe. Takođe se mogu provjeriti trajanje zadržavanja i sprovođenje hapšenja.

Uspješna žalba može imati značajan značaj za kasnije zahtjeve za naknadu štete ili daljnje korake u postupku.

Naknada štete u slučaju nezakonitog lišavanja slobode

Pod određenim uslovima postoje prava na naknadu štete ako se hapšenje ili istražni zatvor pokažu kao nezakoniti. Takva prava trebaju barem djelimično nadoknaditi posljedice nedopuštenih lišavanja slobode.

Mogu se uzeti u obzir, na primjer, finansijska šteta, profesionalni nedostaci ili teška lična opterećenja. Konkretna visina naknade štete uveliko zavisi od pojedinačnog slučaja i od trajanja lišavanja slobode.

Upravo kod dužih lišavanja slobode ili javnih istražnih mjera preporučuje se pravovremena pravna provjera mogućih zahtjeva i rokova.

Odaberite željeni termin sada:Besplatan prvi razgovor

Vaše prednosti uz advokatsku podršku

Hapšenja često unutar kratkog vremena vode do dalekosežnih odluka o davanju iskaza, istražnom zatvoru i daljim istražnim mjerama. Pravovremena advokatska podrška pomaže u dosljednom ostvarivanju procesnih prava i brzoj provjeri nedopuštenih mjera.

Branilac može zatražiti uvid u spise, stupiti u kontakt s istražnim organima i provjeriti da li su hapšenje, zadržavanje ili prinudne mjere sprovedeni zakonito. Upravo u ranoj fazi krivičnog postupka pravne greške mogu imati značajne efekte na dalji tok.

FAQ – Često postavljana pitanja

Odaberite željeni termin sada:Besplatan prvi razgovor