Transplantacija organa

U Austriji je transplantacija organa zakonski jasno regulisana: Zakon o transplantaciji organa (OTPG) čini pravni osnov za to. Pored toga, Zakon o sigurnosti tkiva (GSG) na sličan način reguliše uzimanje i upotrebu tkiva i ćelija.

Preventiva

Primaoci, a u slučaju doniranja od živih osoba i donatori, trebali bi regulisati bitna pitanja prije transplantacije organa:

• Testament za regulisanje nasljedstva
• Punomoć za regulisanje zastupanja
• Pacijentski nalog za regulisanje željenih tretmana
• Nalog za sahranu za regulisanje vrste sahrane

Time se rođacima u najgorem slučaju oduzimaju teške odluke.

Sada odaberite željeni termin:Besplatne početne konsultacije

Dobrovoljnost i besplatnost

Doniranje organa smije se vršiti isključivo dobrovoljno i besplatno. Komercijalna upotreba organa je zabranjena. Organi stoga ne smiju biti predmet profitno orijentisanih pravnih poslova.

Shodno tome, zabranjeno je donatorima ili trećim osobama davati ili obećavati finansijske ili slične koristi za doniranje organa.

Svi pravni poslovi koji krše ove odredbe su pravno nevažeći.

Dozvoljena je samo nadoknada troškova koji su direktno povezani sa doniranjem organa. To uključuje putne troškove, izgubljenu zaradu ili troškove medicinske naknadne njege. Ove nadoknade se ne smatraju plaćanjem i stoga su u skladu sa principom besplatnog doniranja.

Ovaj princip treba da osigura da se odluka o doniranju organa donosi isključivo iz altruističkih motiva, bez finansijskog pritiska ili ekonomskih podsticaja.

Sada odaberite željeni termin:Besplatne početne konsultacije

Transplantacija organa kod živih osoba

Doniranje od živih osoba smatra se posljednjom mogućnošću ako odgovarajući organ umrlog donatora nije dostupan na vrijeme. Za doniranje od živih osoba posebno dolaze u obzir organi kao što su bubrezi, dijelovi jetre ili u rijetkim slučajevima režnjevi pluća, odnosno organi koji su ili parni ili djeljivi.

Često takve donacije potiču od bliskih rođaka ili ljudi koji su emocionalno posebno povezani sa primaocem, odnosno roditelja, braće i sestara ili bračnih partnera.

Budući da doniranje od živih osoba predstavlja težak medicinski zahvat kod zdrave osobe, za doniranje od živih osoba važe posebno strogi zakonski zahtjevi i obaveze informisanja.

Punoljetnost

Donatori koji su živi moraju biti punoljetni i sposobni za davanje saglasnosti. Doniranje organa od strane maloljetnika je izričito zabranjeno.

Minimiziranje rizika

Prije uzimanja organa potrebna je sveobuhvatna medicinska pretraga kako bi se utvrdilo da li je donator fizički i psihički sposoban. Ako postoji značajan zdravstveni rizik za donatora, doniranje nije dozvoljeno. Zahvat se smije izvršiti samo ako se rizik za donatora smatra medicinski opravdanim i u odgovarajućem je odnosu prema očekivanoj koristi za primaoca.

Informisanje

Informisanje potencijalnog donatora mora biti temeljno, razumljivo i u usmenoj i u pismenoj formi. Obavezne informacije koje se moraju prenijeti uključuju:

• Svrha i postupak planiranog uzimanja organa
• Mogući rizici i posljedice zahvata
• Potrebne pretrage prije i poslije uzimanja organa
• Analitički testovi koji se provode, kao i moguće posljedice neuobičajenih nalaza
• Terapeutski ciljevi i potencijalna korist za primaoca
• Očekivane šanse za uspjeh
• Mjere zaštite za donatora i važnost redovnih medicinskih kontrola

Odricanje od ovog informisanja pravno nije dozvoljeno.

Opoziva saglasnost

Tek nakon potpunog informisanja potencijalni donator može dati svoju informisanu, pismenu saglasnost. Ova saglasnost mora biti potpisana i dokumentovana. Ako osoba ne zna pisati, potrebna je izjava pred tri svjedoka.

Do zahvata se saglasnost može opozvati u bilo kojem trenutku, bez navođenja razloga, pismeno ili usmeno. Opoziv saglasnosti čini svako planirano uzimanje organa odmah nedopustivim.

Naknadna njega

Nakon uzimanja organa, donator ima pravo na sveobuhvatnu medicinsku njegu i naknadnu njegu. Bolnice za uzimanje organa su obavezne ponuditi strukturirani program naknadne njege, koji obično uključuje kontrolu nakon tri mjeseca i redovne naknadne preglede prema individualnom planu naknadne njege.

Troškove pripreme, operacije i naknadne njege obično preuzima zdravstveno osiguranje primaoca ili zdravstveni sistem, tako da donator ne trpi finansijske štete.

Sada odaberite željeni termin:Besplatne početne konsultacije

Transplantacija organa kod umrlih osoba

Sistem pretpostavljene saglasnosti

U Austriji već dugo važi takozvani sistem pretpostavljene saglasnosti („Opt-out-Regelung“). Prema ovom principu, u osnovi svaka preminula osoba dolazi u obzir kao potencijalni donator organa, pod uslovom da se za života nije izričito usprotivila.

Ovaj koncept prećutne saglasnosti zasniva se na preporuci Savjeta Evrope iz 1978. godine. Cilj ove regulative je povećati broj doniranja organa tako što se u principu sve osobe smatraju potencijalnim donatorima, sve dok nije dokumentovan izričit prigovor.

Sistem pretpostavljene saglasnosti je u Austriji generalno široko prihvaćen, jer s jedne strane naglašava princip postmortalne solidarnosti, a s druge strane u svakom trenutku ostavlja prostor za svjesnu i ličnu odluku protiv doniranja organa.

Prigovor na transplantaciju organa

Uzimanje organa je dakle nedopustivo ako ljekarima postoji prigovor, kojim je preminuli ili njegov zakonski zastupnik prije smrti izričito odbio doniranje organa.

Odbijanje transplantacije organa može se izvršiti unosom u Registar prigovora. Za to je potrebno popuniti obrazac Doniranje organa – Prigovor/Promjena/Brisanje i poslati ga Registru prigovora.

Bolnice i ljekari su obavezni da provjere Registar prigovora prije uzimanja organa. Ako se tamo pronađe unos, uzimanje se ne smije izvršiti.

Pored službenog unosa u Registar prigovora, u Austriji se priznaju i drugi oblici prigovora. Na primjer, dovoljna je pismena napomena koja se nosi uz lična dokumenta, ili odgovarajući pacijentski nalog. Time se osigurava da se individualna volja jasno uzme u obzir.

Alternativno, rođaci takođe imaju mogućnost da nakon smrti pogođene osobe ulože prigovor, pod uslovom da mogu vjerodostojno dokazati da to odgovara volji preminulog.

Pravo na transplantaciju organa

Pravna posljedica ovog sistema pretpostavljene saglasnosti je jasna: Ako ne postoji prigovor, dozvoljeno je preminulima uzeti pojedinačne organe kako bi se transplantacijom spasio život drugom čovjeku ili mu se vratilo zdravlje.

Uzimanje organa smije se vršiti samo u neprofitnim bolnicama, koje takođe ispunjavaju druge bitne preduslove za neprofitnost.

Prije uzimanja organa, ljekar koji ima pravo na samostalno obavljanje profesije mora utvrditi nastupanje kliničke smrti (moždane smrti). Moždana smrt se definiše kao stanje nepovratno ugašene ukupne funkcije velikog mozga, malog mozga i moždanog stabla. Prema trenutnom stanju nauke, moždana smrt je identična individualnoj smrti čovjeka.

Ovaj ljekar mora biti nezavisan. On dakle ne smije vršiti ni uzimanje ni transplantaciju. Takođe, ovaj ljekar ne smije biti uključen u zahvate potrebne za transplantaciju ni na koji način, niti biti pogođen njima. Prilikom utvrđivanja moždane smrti, ljekar se mora pridržavati opsežnih propisa.

Procjena i odabir organa moraju se vršiti u skladu sa stanjem medicinske nauke. Uzimanje organa ne smije imati za posljedicu narušavanje pijeteta prema tijelu preminulog.

Prioritet transplantacije organa

Uzimanje organa i dijelova organa preminulih u svrhu transplantacije ima prioritet u odnosu na uzimanje ćelija i tkiva za primjenu kod ljudi. Dostupnost organa i dijelova organa preminulih u svrhu transplantacije ne smije biti ugrožena uzimanjem ćelija i tkiva za primjenu kod ljudi.

Doniranje tijela

Ko želi ići još dalje, može svoje kompletno tijelo u obliku doniranja tijela donirati medicinskom univerzitetu u svrhu nauke i obrazovanja novih ljekara.

Sada odaberite željeni termin:Besplatne početne konsultacije

Odgovornost

Razjašnjenje pitanja odgovornosti u slučaju grešaka u okviru transplantacije organa zavisi od toga koja greška postoji i ko je za nju odgovoran.

Može biti odgovorno više strana:

• Bolnica: Ako se greška može pripisati organizacionim nedostacima, npr. loša higijena, nedovoljno informisanje.
• Ljekari: Ako postoji greška u liječenju, npr. pogrešno izvođenje operacije, pogrešna medikacija ili nedovoljna naknadna njega.
• Koordinaciono tijelo (npr. Eurotransplant): U rijetkim slučajevima, ako postoji greška u posredovanju organa.

U slučaju pogrešne transplantacije organa, mogu nastati zahtjevi za naknadu štete iz različitih razloga, uključujući:

• Bolovi: Naknada za fizičku ili psihičku patnju uzrokovanu greškom.
• Troškovi liječenja: Nadoknada troškova medicinskog liječenja koji su postali neophodni kao posljedica greške.
• Gubitak zarade: Kompenzacija za izgubljeni prihod ako je pacijent nesposoban za rad zbog greške.
• Paušalni troškovi: Paušalni iznosi za pokrivanje ostalih troškova koji su nastali zbog greške.

Ovi zahtjevi služe za što potpuniju nadoknadu nastale štete.

Sada odaberite željeni termin:Besplatne početne konsultacije

Krivičnopravne odredbe

Kršenja propisa Zakona o transplantaciji organa se gone upravno-kazneno i krivično. Pritom se ne radi samo o ilegalnom uzimanju organa i trgovini organima, već i o naizgled sitnicama kao što su kršenja samih organizacionih propisa.

Kazne se kreću od novčanih kazni do kazni zatvora.

Sada odaberite željeni termin:Besplatne početne konsultacije