Kontinuirano uznemiravanje putem telekomunikacija ili računarskog sistema

Kontinuirano uznemiravanje prema Član 107c Krivičnog zakonika obuhvata svako ponovljeno i kontinuirano djelovanje na osobu koje se odvija putem telekomunikacijskog sredstva ili računarskog sistema i objektivno je pogodno da izazove značajno opterećenje. Obuhvaćeni su svi digitalni komunikacijski kanali kao što su telefon, SMS, usluge razmjene poruka, e-pošta, društvene mreže, kao i automatizirani sistemi koji šalju poruke, signale ili podatke. Ključno je da uticaji nisu izolirani, već stvaraju stanje kontinuiranog uznemiravanja kroz učestalost ili trajanje, što organizacijski ili psihički utiče na pogođenu osobu. Računarski sistem je svaki uređaj ili tehnička infrastruktura koja obrađuje, pohranjuje ili prenosi elektronske podatke i može se koristiti za komunikaciju, poput pametnih telefona, računara, servera, platformi ili uređaja povezanih s internetom s automatiziranim funkcijama.

Objektivni elementi krivičnog djela

Objektivni element krivičnog djela Član 107c Krivičnog zakonika Kontinuirano uznemiravanje putem telekomunikacija ili računarskog sistema obuhvata svako vanjski prepoznatljivo digitalno ponašanje koje je primjetno većem broju ljudi tijekom dužeg vremena i objektivno je pogodno da nerazumno ometa način života osobe. Štiti se sloboda organiziranja vlastitog svakodnevnog života bez trajnog digitalnog izlaganja, bez javno primjetnih uvreda časti i bez zadiranja u najintimniju sferu života. Odlučujuća je cjelokupna slika digitalnih uticaja, a ne subjektivna motivacija počinitelja. Žrtva ne mora razviti stvarno stanje straha; dovoljno je da objava ili činjenje dostupnim objektivno može izazvati značajan socijalni ili psihički pritisak.

Koraci provjere

Subjekt radnje:

Počinitelj može biti svaka osoba koja poduzima opisane radnje ili ih uzrokuje putem trećih strana odnosno tehničkih sistema. Nije potreban poseban položaj ili odnos sa žrtvom. Ključno je da digitalna objava ili činjenje dostupnim ostaje objektivno pripisivo počinitelju.

Objekt radnje:

Objekt djela je svaka osoba čije je slobodno oblikovanje života narušeno digitalnom primjetnošću sadržaja. Norma posebno štiti osobni integritet, čast, najintimniju sferu života i mogućnost organiziranja svakodnevnog života bez uticaja javnog izlaganja.

Radnja:

Radnja djela je centralna tačka povezivanja krivičnog djela. Član 107c Krivičnog zakonika zahtijeva digitalno širenje vidljivo mnogim ljudima i tijekom dužeg vremena. Radnje moraju formirati opterećujući ukupni obrazac koji je prema općem životnom iskustvu pogodan da značajno ometa način života žrtve. Norma obuhvata dvije grupe slučajeva:

• kažnjivo narušavanje časti koje je digitalno primjetno mnogim ljudima i tijekom dužeg vremena, i
• objavljivanje činjenica ili slikovnih snimaka iz najintimnije sfere života bez pristanka.

Obje varijante temelje se na kombiniranom učinku opterećenja javnosti i vremenskog trajanja, što tipično stvara snažan socijalni pritisak.

Zakonska definicija računarskog sistema:

Prema Član 74 stav 1 tačka 8 Krivičnog zakonika računarski sistem je svaki pojedinačni ili povezani uređaj koji služi automatiziranoj obradi podataka. Obuhvaćeni su posebno računari, pametni telefoni, serveri, mrežni uređaji, digitalne platforme i svaka aplikacija koja prikuplja, obrađuje, pohranjuje ili prenosi podatke.

Uspjeh krivičnog djela:

Poseban ishod djela nije potreban. Dovoljno je da digitalna primjetnost traje i objektivno je pogodna da nerazumno ometa način života žrtve. Stvarna potpuna promjena svakodnevice ili dokazive zdravstvene posljedice nisu preduslov, ali mogu uticati na procjenu intenziteta.

Uzročnost:

Uzročno je svako ponašanje bez kojeg digitalna objava ili činjenje dostupnim ne bi nastalo u tom obliku. Obuhvaćeni su i posredni procesi poput prosljeđivanja, širenja putem platformi ili uključivanja trećih strana, ako omogućavaju ili pojačavaju kontinuiranu primjetnost.

Objektivno pripisivanje:

Objektivno pripisivo je ponašanje ako je počinitelj stvorio ili povećao pravno neodobrenu opasnost i ona se ostvaruje u konkretnoj digitalnoj primjetnosti i s tim povezanom opterećenju. Nisu obuhvaćene slučajne vidljivosti, socijalno uobičajene digitalne interakcije ili izolirani uploadi bez trajnog učinka.

Kvalifikacijske okolnosti

Kvalificirajuće okolnosti člana 107c stav 2 Krivičnog zakonika odnose se na posebno teške slučajeve kontinuiranog digitalnog opterećenja. One postoje kada digitalna primjetnost ili kontinuirane radnje dosegnu razmjere koji značajno premašuju tipične slučajeve.

Kvalificirajuće konstelacije postoje posebno ako

1. sadržaji koji ispunjavaju obilježja bića krivičnog djela su duže od godinu dana primjetni većem broju ljudi,
2. počinitelj kontinuirano više od godinu dana poduzima radnje prema stavu 1 protiv pogođene osobe,
3. ponašanje za posljedicu ima samoubistvo ili pokušaj samoubistva pogođene osobe.

Ove okolnosti označavaju slučajeve u kojima digitalna izlaganja ili sadržaji koji narušavaju čast imaju posebno trajno, intenzivno ili egzistencijalno djelovanje i izvanredno ometaju način života žrtve.

Sada odaberite željeni termin:Besplatne početne konsultacije

Razgraničenje od drugih delikata

Biće krivičnog djela kontinuiranog uznemiravanja putem telekomunikacija ili računarskog sistema prema članu 107c Krivičnog zakonika obuhvata digitalne sadržaje koji su primjetni duže vrijeme i primjetno ometaju način života osobe. Težište je na trajnoj digitalnoj prisutnosti izjava koje narušavaju čast ili najintimnije informacije. Nepravda ne nastaje pojedinačnom objavom, već trajanjem, dosegom i javnošću digitalnog uticaja.

• Član 105 Krivičnog zakonika – Prinuda: Prinuda pretpostavlja iznuđivanje određenog ponašanja. Član 107c Krivičnog zakonika se, s druge strane, nadovezuje na kontinuiranu digitalnu primjetnost, bez potrebe da žrtva bude na nešto primorana. Oba krivična djela mogu postojati jedno pored drugog ako se digitalni sadržaji koriste dodatno za vršenje pritiska.
• Član 107 Krivičnog zakonika – Opasna prijetnja: Opasna prijetnja zahtijeva najavu značajnog zla. Član 107c Krivičnog zakonika obuhvata i objave bez prijetnji, ako u ukupnoj slici djeluju opterećujuće. Ako se prijetnja i digitalna objava podudaraju, oba bića krivičnog djela redovno stoje jedno pored drugog.

Konkurencije:

Stvarni konkurentski odnos:

Stvarna konkurencija postoji kada se uz kontinuirano digitalno uznemiravanje pojavljuju dodatna samostalna krivična djela, poput opasne prijetnje, prinude, zloupotrebe podataka, neovlaštene objave slika, povrede najintimnije sfere života slikovnim snimkama, oštećenja stvari ili drugih digitalnih krivičnih djela. Kontinuirana digitalna objava ne potiskuje ova krivična djela, već redovno stoji samostalno pored njih.

Nestvarni konkurentski odnos:

Potiskivanje zbog specijalnosti postoji samo ako druga norma u potpunosti obuhvata cjelokupnu nepravdu digitalne objave. To se posebno događa kod posebnih zakonskih odredbi medijskog ili prava zaštite podataka. Obrnuto, kontinuirana digitalna primjetnost sama može utemeljiti specijalnost ako su isključivo pogođeni javni digitalni sadržaji.

Višestrukost radnji:

Sticaj krivičnih djela postoji kada počinitelj ugrožava više osoba digitalnim sadržajima ili djeluje u vremenski neovisnim sekvencama koje nisu dio jedinstvene slike događaja. Svaka situacija objavljivanja treba se procjenjivati kao zasebno djelo.

Nastavljeno djelo:

Jedinstveno djelo treba pretpostaviti kada se digitalna primjetnost kontinuirano održava i slijedi jedinstvenu svrhu, posebno izlaganje, zastrašivanje ili trajno digitalno ometanje. Djelo završava kada se objava ukloni ili se primjetnost trajno prekine.

Teret dokazivanja & Ocjena dokaza

Državno tužilaštvo:

Tužilaštvo mora dokazati da je osumnjičeni tijekom dužeg vremena objavljivao ili činio dostupnim digitalne sadržaje koji su objektivno bili pogodni da primjetno opterete pogođenu osobu. Važno je dokazati više konkretnih radnji koje zajedno daju opterećujuću ukupnu sliku. Dakle, ne radi se o pojedinačnoj objavi, već o kontinuiranoj digitalnoj prisutnosti koja ometa svakodnevicu pogođene osobe.

Posebno treba dokazati da

• digitalna vidljivost je postojala ponovljeno i tijekom dužeg vremena,
• sadržaji su jasno premašivali slučajne ili kratkotrajne online događaje,
• ukupno ponašanje je bilo takvo da je pogođenu osobu ograničilo u svakodnevnom životu.

Tužilaštvo također mora prikazati da pojedinačne radnje pripadaju zajedno i čine prepoznatljiv obrazac uhođenja.

Sud:

Sud ispituje sve dokaze u ukupnom kontekstu i procjenjuje da li je ponašanje prema objektivnim mjerilima bilo podobno da trajno ometa način života žrtve. U središtu je pitanje da li uticaji u ukupnoj slici predstavljaju nerazumno opterećenje.

Pri tome sud posebno uzima u obzir:

• vrsta i sadržaj objava,
• koliko često i koliko dugo je sadržaj bio vidljiv,
• da li je čast ili najintimnije područje života bilo pogođeno,
• da li bi razuman prosječan čovjek takvu digitalnu prisutnost smatrao izrazito uznemirujućom.

Sud jasno razgraničava od nesporazuma, jednokratnih događaja ili društveno uobičajenih kontakata.

Okrivljena osoba:

Optužena osoba ne snosi teret dokazivanja. Međutim, može ukazati na osnovane sumnje, posebno u pogledu

• stvarnog trajanja ili učestalosti sadržaja,
• pitanja da li je zaista postojao kontinuirani obrazac,
• tvrdnog dejstva opterećenja,
• kontradikcijama ili nedostajućim dokazima u izlaganju žrtve.

Također može dokazati da su određeni događaji bili slučajni, kratkoročni, nisu bili namijenjeni javnosti ili pogrešno shvaćeni.

Tipična ocjena

U praksi su za član 107c Krivičnog zakona posebno važni sljedeći dokazi:

• Snimke ekrana, sačuvani razgovori ili sačuvane objave,
• javne objave na društvenim mrežama ili komentari,
• tehnički dokazi o trajanju online vidljivosti,
• objavljene privatne slike ili informacije,
• svjedočenja o posljedicama objave,
• po potrebi medicinska ili psihološka dokumentacija, ako se želi razumljivo prikazati opterećenje.

Sada odaberite željeni termin:Besplatne početne konsultacije

Primjeri iz prakse

• Objavljivanje nagih slika: Počinilac objavljuje intimne fotografije žrtve online bez njenog pristanka. Slike ostaju javno vidljive duže vrijeme i pregledava ih ili dalje širi veliki broj ljudi. Uprkos višestrukim zahtjevima za brisanje, počinilac ponovo postavlja sadržaj ili koristi alternativne naloge. Objavljivanje iz najintimnijeg područja života stvara značajan psihički pritisak i predstavlja tipičan slučaj digitalnog sramoćenja.
• Kontinuirano digitalno narušavanje ugleda: Tokom nekoliko sedmica, iznova se pojavljuju omalovažavajući komentari, uvrede ili objave koje narušavaju ugled žrtve na društvenim mrežama. Sadržaj je trajno dostupan, dijeli se ili komentariše, čime se pojačava javni uticaj. Iako žrtva sprečava pokušaje kontakta i zahtijeva brisanje, počinilac svjesno nastavlja sa objavljivanjem.

Ovi primjeri pokazuju da postoji kontinuirano digitalno uznemiravanje kada neko duže vrijeme javno objavljuje sadržaj, koji primjetno i neprihvatljivo narušava svakodnevni život osobe.

Subjektivni elementi krivičnog djela

Subjektivni element krivičnog djela iz člana 107c Krivičnog zakona zahtijeva namjeru. Počinilac mora biti svjestan da njegove digitalne objave ili omogućavanje pristupa mogu ostati vidljive duže vrijeme i da su objektivno pogodne da neprihvatljivo naruše život žrtve. Dovoljno je da zna ili barem ozbiljno računa s tim da će kontinuirana digitalna vidljivost njegovog sadržaja biti doživljena kao opterećujuća, sramotna ili invazivna.

Počinilac stoga mora razumjeti da njegovo ponašanje u cjelini izgleda kao kontinuirano digitalno uznemiravanje i da je tipično pogodno da izazove pritisak, socijalne nedostatke ili zadiranje u najintimnije područje života. Nije potrebna direktna namjera; redovno je dovoljna eventualna namjera, odnosno svjesno prihvatanje štetnog dejstva.

Nema namjere ako počinilac ozbiljno pretpostavlja da njegov digitalni sadržaj neće biti doživljen kao opterećujući, na primjer, zato što vjeruje da su objave samo kratko vidljive, beznačajne ili društveno uobičajene. Ko pogrešno pretpostavlja da njegovo ponašanje ne može uznemiriti žrtvu ili da je potpuno bez posljedica, ne ispunjava subjektivni element krivičnog djela.

Ključno je, na kraju, da počinilac moguće posljedice svojih kontinuiranih digitalnih uticaja ili svjesno teži ili ih barem prihvata. Dakle, ko zna ili prihvata da njegov ponovljeni ili trajno vidljivi sadržaj može značajno narušiti život žrtve, postupa s namjerom i ispunjava subjektivni element krivičnog djela kontinuiranog uznemiravanja.

Sada odaberite željeni termin:Besplatne početne konsultacije

Krivica & Zablude

Zabludna o zabrani:

Zabluda o zabrani opravdava samo ako je bila neizbežna. Ko postavlja ponašanje koje prepoznatljivo zadire u prava drugih ne može se pozvati na to da nije prepoznao protivpravnost. Svako je obavezan da se informiše o pravnim granicama svojeg delovanja. Obično neznanje ili lako strada zabluda ne oslobađa od odgovornosti.

Princip krivice:

Kažnjiv je samo ko postupa krivo. Namerna dela zahtevaju da učinilac prepozna bitno dešavanje i barem ga odobravajuće prima u obzir. Ako ta namera nedostaje, na primer jer učinilac pogrešno pretpostavlja da je njegovo ponašanje dozvoljeno ili da se dobrovoljno podržava, postoji najviše nehat. On kod namernih dela nije dovoljan.

Neuračunljivost:

Bez krivice je neko ko u vreme dela zbog teškog duševnog poremećaja, patološkog mentalnog oštećenja ili značajne nesposobnosti upravljanja nije bio u stanju da uvidi nepravdu svojeg delovanja ili da postupa prema toj spoznaji. Pri odgovarajućim sumnjama pribavlja se psihijatrijsko veštačenje.

Opravdavajuće stanje nužde:

Opravdavajuće stanje nužde može postojati kada počinilac djeluje u ekstremnoj prinudnoj situaciji kako bi otklonio akutnu opasnost po vlastiti život ili život drugih. Ponašanje ostaje protivpravno, ali može djelovati olakšavajuće za krivicu ili opravdavajuće ako nije postojao drugi izlaz.

Putativna nužna obrana:

Ko greškom vjeruje da je ovlašten na obrambenu radnju, djeluje bez namjere ako je greška bila ozbiljna i razumljiva. Takva greška može umanjiti ili isključiti krivicu. Međutim, ako ostaje povrijeđena dužna pažnja, dolazi u obzir nehajan ili kaznu umanjujući sud, ali ne i opravdanje.

Ukidanje kazne & Diverzija

Diverzija:

Diversija je kod kontinuiranog digitalnog uznemiravanja u principu moguća. Budući da element krivičnog djela zahtijeva digitalnu objavu vidljivu duže vrijeme, diversiono rješavanje značajno zavisi od toga koliko je online vidljivost bila izražena, koliko dugotrajna i koliko opterećujuća. Kod kratkog trajanja, malog dometa, jasnog uvida i nepostojanja prethodnih opterećenja, diversiono rješenje je u praksi sasvim moguće. Međutim, što je jasnije prepoznatljiv sistematski ili dugotrajniji obrazac objavljivanja, to je diversija manje vjerovatna.

Preusmjeravanje se može provjeriti ako

• je krivica mala,
• digitalna objava je kratkotrajna, manje intenzivna ili se nalazi samo na donjoj granici kontinuirane vidljivosti,
• žrtva nije trajno ili je samo neznatno opterećena,
• nije postojao sistematski ili duže vrijeme održavan obrazac objavljivanja,
• činjenice su jasne, pregledne i nedvosmislene,
• i počinilac je odmah uviđavan, kooperativan i spreman na poravnanje štete.

Ako se razmatra diverzija, sud može naložiti novčane naknade, društveno korisne radove, upute o nadzoru ili poravnanje štete. Diverzija ne dovodi do presude o krivici i upisa u kaznenu evidenciju.

Isključenje diverzije:

Diversija je isključena kada

• digitalna objava je duže vrijeme postojala,
• opterećenje žrtve je bilo značajno ili je dovelo do ozbiljnih ograničenja,
• postoji sistematski, ciljani ili manipulativni obrazac objavljivanja,
• intimni sadržaji ili drugi podaci iz najintimnijeg područja života su objavljeni,
• ponašanje je imalo kvalifikovane posljedice, na primjer masivan psihički teret,
• samoubistvo ili pokušaj samoubistva se desio u smislu stava 2,
• ili ukupno ponašanje predstavlja teško narušavanje lične slobode, časti ili privatnosti.

Samo uz izrazito najmanju krivicu i neposredno uviđanje može se ispitati da li je izuzetno diversiono postupanje dozvoljeno. U praksi, diverzija u slučaju upornog uhođenja ostaje moguća, ali rijetka.

Sada odaberite željeni termin:Besplatne početne konsultacije

Odmjeravanje kazne & Posljedice

Sud odmjerava kaznu prema trajanju, intenzitetu i dosegu digitalnih objava, kao i prema tome koliko je snažno kontinuirana uočljivost stvarno narušila životno vođenje žrtve. Mjerodavno je da li je počinilac duže vrijeme ponavljano, ciljano ili planski postavljao sadržaje online ili ih držao dostupnima i da li je digitalna vidljivost izazvala trajno opterećenje ili ograničavanje svakodnevnog života.

Otežavajuće okolnosti postoje posebno ako

• digitalna objava je duži vremenski period održavana,
• postojao je sistematski ili posebno uporni obrazac objavljivanja,
• žrtva je bila značajno ograničena,
• objavljeni su intimni sadržaji ili podaci iz najličnije životne sfere,
• nastavljeno je objavljivanje unatoč jasnim zahtjevima za brisanje,
• nastalo je značajno psihičko opterećenje,
• ili postoje relevantne prethodne osude.

Olakšavajuće okolnosti su, na primjer,

• Nekaznjavanost,
• potpuno priznanje i prepoznatljivo uviđanje,
• trenutno prekidanje online objava,
• napori za nadoknadu štete ili brisanje,
• posebna psihička opterećenja kod počinioca,
• ili predugo trajanje postupka.

Sud može uslovno odgoditi izvršenje kazne zatvora ako ona ne traje duže od dvije godine i počinilac ima pozitivnu socijalnu prognozu. U slučaju upornog uhođenja, ovo takođe važi, pod uslovom da ne postoje posebno otežavajuće okolnosti.

Okvir kazne

Kontinuirana digitalna uznemiravanje u osnovnom obliku kažnjava se kaznom zatvora do jedne godine ili novčanom kaznom do 720 dnevnih stavki. Mjerodavna je trajna digitalna uočljivost, široka javnost i zadiranje u najličniju životnu sferu.

U teškim slučajevima kazni okvir se povećava na do tri godine zatvora. Takav slučaj postoji posebno kada

• digitalna uočljivost je trajala duže od godinu dana,
• više od godinu dana kontinuirano su objavljivani sadržaji,
• objava je dovela do samoubojstva ili pokušaja samoubojstva.

Time se obuhvataju slučajevi u kojima su digitalne objave posebno dugotrajne ili posebno teške po posljedicama.

Kasniji izvinjenje, naknadno brisanje ili prekidanje ponašanja ne mijenjaju zakonski okvir kazne. Takve okolnosti mogu se uzeti u obzir samo pri odmjeravanju kazne.zakonska klasifikacija djela.

Novčana kazna – sistem dnevnih stopa

Austrijsko krivično pravo izračunava novčane kazne prema sistemu dnevnih novčanih kazni. Broj dnevnih novčanih kazni zavisi od krivice, a iznos po danu od finansijske sposobnosti. Tako se kazna prilagođava ličnim prilikama i ipak ostaje osjetna.

• Raspon: do 720 dnevnih novčanih kazni – najmanje 4 eura, najviše 5.000 eura po danu.
• Praktična formula: Otprilike 6 mjeseci zatvora odgovara otprilike 360 dnevnih novčanih kazni. Ova preračunavanja služe samo kao orijentacija i nije stroga šema.
• U slučaju neplaćanja: Sud može izreći zamjensku kaznu zatvora. U pravilu važi: 1 dan zamjenske kazne zatvora odgovara 2 dnevne novčane kazne.

Napomena:

Kod kontinuirane digitalne uznemiravanje novčana kazna dolazi u obzir prije svega kada je ponašanje bilo kratkotrajan, malo intenzivno i digitalna objava je bila samo na donjoj granici kontinuirane uočljivosti. Što je jasnije prepoznatljivo sistematsko ili duže trajno online ponašanje ili kada su pogođeni intimni sadržaji, to će sud prije primijeniti kaznu zatvora.

Kazna zatvora & (djelomično) uslovna osuda

§ 37 StGB: Kada zakonska prijetnja kaznom dostiže do pet godina, sud može umjesto kratke kazne zatvora od najviše godinu dana izreći novčanu kaznu. Ova mogućnost postoji i kod djela čiji osnovni oblik predviđa novčanu ili kaznu zatvora do jedne godine a u kvalificiranim slučajevima su dopušteni viši okviri kazne. U praksi se § 37 StGB ipak suzdržano primjenjuje kada je ponašanje bilo posebno opterećujuće, planski ili značajnog digitalnog dosega ili trajanja. U manje teškim slučajevima § 37 StGB se ipak može primijeniti.

§ 43 StGB: Kazna zatvora može biti uvjetno oproštena ako ne prelazi dvije godine i počiniocu pripada pozitivna socijalna prognoza. Ova mogućnost postoji i kod djela s osnovnim okvirom kazne do jedne ili više godina. Suzdržanije se odobrava uvjetni oprost kada postoje otežavajuće okolnosti ili je digitalno ponašanje objavljivanja izazvalo jasno opterećujuće djelovanje. Realna je posebno kada ponašanje manje teško teži, nastalo je situacijski ili kod žrtve nije nastala trajna šteta.

§ 43a StGB: Djelomično uvjetni oprost omogućava kombinaciju bezuvjetnog i uvjetno oproštenog dijela kazne zatvora. Moguć je kod kazni preko šest mjeseci i do dvije godine. Budući da se u kvalificiranim konstelacijama digitalnog uznemiravanje mogu izreći kazne u gornjem dijelu okvira kazne, § 43a StGB redovito dolazi u obzir. U slučajevima s posebno teškim okolnostima, dugim trajanjem online uočljivosti ili značajnim digitalnim opterećujućim djelovanjem primjenjuje se ipak osjetno suzdržanije.

§§ 50 do 52 KZ: Sud može dodatno izdati naloge i odrediti nadzor tokom probnog roka. U obzir dolaze zabrane kontakta, određeni programi skrbi ili terapije, nadoknada štete ili obvezne mjere za promjenu ponašanja. Cilj je stabilno zakonito ponašanje i izbjegavanje daljnjih kažnjivih radnji. Posebna pažnja usmjerena je na zaštitu pogođene osobe i obvezno sprječavanje daljnjih digitalnih objava ili opterećujućih online djelovanja.

Nadležnost sudova

Stvarna nadležnost

Za osnovni oblik kontinuirane digitalne uznemiravanje nadležan je obično općinski sud. Razlog tome je što u normalnom slučaju postoji prijetnja kaznom od do godinu dana zatvora ili novčane kazne i takvi postupci spadaju u nadležnost općinskog suda.

Međutim, ako se radi o težem slučaju, na primjer kada je digitalna uočljivost trajala duže od godinu dana ili kada je uslijed objave došlo do samoubojstva ili pokušaja samoubojstva, odlučuje zemaljski sud kao pojedinačni sudac. Ove konstelacije se odnose na povećani okvir kazne i stoga ih više ne smije odlučivati općinski sud.

Ako dođe do posebno ozbiljne situacije u kojoj je kontinuirana digitalna uznemiravanje povezana s teškim uspjehom i okvir kazne se time značajno povećava, nadležan je zemaljski sud kao sud porotnika. Uz profesionalnog suca sudjeluju dva porotnika jer zakon za teže slučajeve predviđa prošireni sudski sastav.

Sud porote nije predviđen jer nijedna varijanta ovog djela ne omogućava doživotnu kaznu zatvora i zakonski uvjeti stoga nisu ispunjeni.

Mjesna nadležnost

Nadležan je sud mjesta izvršenja krivičnog djela. Posebno je relevantno

• gdje su postavljene digitalne objave,
• gdje je pogođena osoba percipirala online djelovanja,
• gdje je nastalo opterećujuće djelovanje,
• ili gdje su poduzete dopunske digitalne radnje.

Ako se mjesto počinjenja ne može jasno odrediti, nadležnost se određuje prema

• prebivalištu optužene osobe,
• mjestu hapšenja,
• ili sjedište stvarno nadležnog tužilaštva.

Postupak se vodi tamo gdje je svrhovito i propisno vođenje najbolje zajamčeno.

Instancijski postupak

Protiv presuda Zemaljskog suda moguća je žalba Višem zemaljskom sudu. Odluke Višeg zemaljskog suda mogu se zatim osporavati žalbom zbog ništavosti ili daljnjom žalbom Vrhovnom sudu.

Građanski zahtjevi u krivičnom postupku

Kod kontinuirane uznemiravanje putem telekomunikacije ili računalnog sustava žrtva sama ili bliski srodnici mogu kao privatni sudionici ostvarivati građanskopravne zahtjeve direktno u kaznenom postupku. Budući da djelo često počiva na trajnoj digitalnoj uočljivosti, širokoj javnosti i jasnom narušavanju najličnije životne sfere, redovito su u pitanju naknada boli, troškovi psihološke skrbi, izgubljena zarada kao i naknada za daljnje duševne ili zdravstvene posljedice.

Priključenje privatnog tužitelja zaustavlja zastaru svih istaknutih zahtjeva, sve dok je krivični postupak u toku. Tek nakon pravosnažnog okončanja počinje ponovo teći rok zastare, ukoliko zahtjev nije u potpunosti odobren.

Dobrovoljna nadoknada štete, na primjer iskreno izvinjenje, finansijska kompenzacija ili aktivna podrška pogođenoj osobi, može djelovati kao olakšavajuća okolnost, ako se desi pravovremeno, vjerodostojno i potpuno.

Međutim, ako je počinilac duže vrijeme digitalno širio sadržaje, masivno opteretio pogođenu osobu, objavio najličnije podatke ili slike ili stvorio posebno duboku digitalnu psihičku opterećujuću situaciju, kasnija nadoknada štete obično u velikoj mjeri gubi svoje ublažavajuće djelovanje. U takvim konstelacijama naknadna kompenzacija ne može odlučujuće relativizirati počinjenu nepravdu.

Sada odaberite željeni termin:Besplatne početne konsultacije

Pregled krivičnog postupka

• Početak istrage: Status osumnjičenog kod konkretne sumnje; od tada puna prava osumnjičenog.
• Policija/Tužilaštvo: Tužilaštvo vodi, kriminalistička policija istražuje; Cilj: obustava, diverzija ili optužnica.
• Saslušanje osumnjičenog: Pouka unaprijed; Uključivanje branioca vodi odlaganju; Pravo na šutnju ostaje.
• Uvid u spise: kod policije/tužilaštva/suda; obuhvata i dokaze (ukoliko nije ugrožena svrha istrage).
• Glavni pretres: usmeno izvođenje dokaza, presuda; odluka o zahtjevima privatnog učesnika.

Prava optuženog

• Informacije i odbrana: Pravo na obavještavanje, pravnu pomoć, slobodan izbor branioca, pomoć prevodioca, dokazne prijedloge.
• Šutnja i advokat: Pravo na šutnju u svako doba; kod angažovanja branioca saslušanje se odgađa.
• Obaveza poučavanja: pravovremena informacija o sumnji/pravima; izuzeci samo radi osiguranja svrhe istrage.
• Praktični uvid u spise: spisi istrage i glavnog pretresa; uvid trećih lica ograničen u korist osumnjičenog.

Sada odaberite željeni termin:Besplatne početne konsultacije

Praksa & Savjeti za ponašanje

1. Zadržati šutnju.
   Kratko objašnjenje je dovoljno: “Koristim svoje pravo na šutnju i prvo ću razgovarati sa svojom odbranom.” Ovo pravo važi već od prvog saslušanja od strane policije ili tužilaštva.
2. Odmah kontaktirati odbranu.
   Bez uvida u istražne spise ne treba davati izjavu. Tek nakon uvida u spise odbrana može procijeniti koja strategija i koje osiguranje dokaza su smisleni.
3. Odmah osigurati dokaze.
   Napravite ljekarske nalaze, fotografije sa datumom i mjerilom, po potrebi rendgenske ili CT snimke. Odjeću, predmete i digitalne zapise čuvajte odvojeno. Spisak svjedoka i protokole sjećanja sastavite najkasnije u roku od dva dana.
4. Ne stupajte u kontakt sa suprotnom stranom.
   Vaše poruke, pozivi ili objave mogu se koristiti kao dokaz protiv Vas. Sva komunikacija treba da se odvija isključivo preko odbrane.
5. Blagovremeno osigurajte video i podatkovne zapise.
   Video snimci nadzora u javnom prevozu, lokalima ili od strane uprava zgrada se često automatski brišu nakon nekoliko dana. Zahtjevi za osiguranje podataka se stoga moraju odmah podnijeti operaterima, policiji ili državnom tužilaštvu.
6. Dokumentujte pretrese i oduzimanja.
   Prilikom pretresa kuće ili oduzimanja trebali biste zatražiti kopiju naloga ili zapisnika. Zabilježite datum, vrijeme, uključene osobe i sve oduzete predmete.
7. U slučaju hapšenja: bez izjava o predmetu.
   Insistirajte na hitnom obavještavanju Vaše odbrane. Istražni zatvor se može odrediti samo u slučaju osnovane sumnje i dodatnog osnova za pritvor. Blaže mjere (npr. obećanje, obaveza prijavljivanja, zabrana kontakta) imaju prioritet.
8. Ciljano pripremite nadoknadu štete.
   Uplate ili ponude za nadoknadu štete trebaju se obavljati i dokumentovati isključivo preko odbrane. Strukturirana nadoknada štete pozitivno utiče na preusmjeravanje i odmjeravanje kazne.

Vaše prednosti uz advokatsku podršku

Slučajevi kontinuirane uznemiravanje putem telekomunikacije ili računalnog sustava se odnose na zadiranje u privatnost, ličnu slobodu i psihičku cjelovitost osobe. Odlučujuće je da li je digitalna objava ili širenje stvarno bilo pogodno da neprihvatljivo naruši životno vođenje žrtve i stvori trajno opterećenje. Već male razlike u trajanju, dosegu, vrsti objavljenih sadržaja ili u ličnoj situaciji uključenih mogu značajno promijeniti pravnu ocjenu.

Rano odvjetničko zastupanje osigurava da se svi digitalni postupci, vremenske točke, vidljivosti i reakcije ispravno dokumentiraju, izjave pravilno klasificiraju i pažljivo provjere kako opterećujuće tako i rasterećujuće okolnosti. Samo strukturirana analiza pokazuje da li stvarno postoji kontinuirana uznemiravanje u smislu zakona ili su pojedini događaji pretjerani, pogrešno shvaćeni ili netočno stavljeni u ukupni kontekst.

Naša kancelarija

• provjerava da li digitalna objava stvarno dostiže zakonski prag kontinuirane uznemiravanje,
• analizira sadržaje, tijekove komunikacije i online aktivnosti na proturječnosti ili nejasnoće,
• štiti vas od preuranjenih procjena i jednostranih ocjena,
• i razvija jasnu strategiju obrane koja razumljivo prikazuje stvarni tijek događaja.

Kao specijalisti u kaznenom pravu osiguravamo da se optužba za kontinuiranu digitalnu uznemiravanje pravno precizno provjeri i da se postupak vodi na potpunoj i uravnoteženoj činjeničnoj osnovi.

Sada odaberite željeni termin:Besplatne početne konsultacije

FAQ – Često postavljana pitanja

Sada odaberite željeni termin:Besplatne početne konsultacije