Opća načela odmjeravanja kazne
Opća načela odmjeravanja kazne
§ 32 Kaznenog zakona sadrži načela odmjeravanja kazne u austrijskom kaznenom pravu. On konkretizira ustavno načelo krivnje i čini most između apstraktnog okvira kazne za kazneno djelo i konkretne kazne u pojedinačnom slučaju.
Norma obvezuje sud da odmjeri otegotne i olakotne okolnosti, uzme u obzir osobnost počinitelja i posljedice kazne za njegov život te osigura da kazna ne djeluje ni pretjerano strogo ni umanjujuće.
Time kazna postaje pravedna ravnoteža između protupravnosti djela, krivnje počinitelja i socijalne odgovornosti.
Odmjeravanje kazne je dio presude u kojem sud utvrđuje visinu i vrstu kazne. Mjerilo je isključivo krivnja počinitelja, a ne javni interes, niti slučajnost posljedica djela. § 32 Kaznenog zakona obvezuje sud da svaku kaznu odredi individualno i u skladu s krivnjom.
Načelo
Krivnja počinitelja je jedini temelj za odmjeravanje kazne. Sud mora izreći onu kaznu koja odgovara sadržaju protupravnosti djela i osobnoj odgovornosti.
Pri tome uzima u obzir težinu štete, opseg povrede dužnosti, pripremu i planiranje djela te način izvršenja. Što je djelo promišljenije i bezobzirnije, to je kazna stroža.
Austrijsko kazneno pravo odbacuje krute sheme kažnjavanja. Svaka kazna mora biti individualno odmjerena i obrazložena.
Odmjeravanje otegotnih i olakotnih okolnosti
Otegotne i olakotne okolnosti su središnji elementi odmjeravanja kazne. One se ne smiju dvostruko uračunati ako su već sadržane u opisu kaznenog djela.
Otegotne okolnosti su, između ostalog:
- Višestruko počinjenje djela ili ponavljanje,
- posebna bezobzirnost ili brutalnost,
- plansko pripremanje,
- sebični motivi,
- ravnodušnost prema pravno zaštićenim vrijednostima.
Olakotne okolnosti su, između ostalog:
- Priznanje ili uvid u krivnju,
- dugo trajanje postupka,
- dosadašnja neosuđivanost,
- naknada štete, kajanje ili sudjelovanje u rasvjetljavanju,
- djelovanje u posebnoj osobnoj nevolji.
Vaganje ovih čimbenika je diskrecijska odluka suda, ali uvijek mora biti razumljivo obrazložena.
Važnost osobnosti i socijalnih posljedica
Sud je obvezan uzeti u obzir i učinke kazne na budući život počinitelja.
Mjerodavno je omogućuje li i kako kazna socijalnu reintegraciju.
Cilj nije osveta, već kazna koja potiče počinitelja na vjernost pravu, a da ga trajno ne istisne iz društva.
Strogost kazne
Stavak 3. članka 32. Kaznenog zakona navodi objektivne kriterije za oštrinu kazne. Kazna je to stroža,
- što je veća prouzročena šteta ili opasnost,
- što je više obveza prekršeno,
- što je djelo promišljenije ili pripremljenije,
- što je bezobzirnije izvršeno,
- i što mu je manje opreza stajalo na putu.
Time se želi osigurati da kazna odgovara kako vrijednosti djela tako i vrijednosti uvjerenja djela.
Sebastian RiedlmairHarlander & Partner Rechtsanwälte „Gerechtigkeit entsteht nicht durch Härte, sondern durch die Abwägung von Tat, Schuld und menschlicher Verantwortung.“
Primjeri iz prakse
Primjer 1 – Ponavljana imovinska kaznena djela:
Optuženik počini nekoliko istovrsnih slučajeva prijevare. Sud uzima u obzir ponavljano počinjenje djela kao otegotnu okolnost i izriče osjetljivu kaznu zatvora, jer uporno kršenje zakona pokazuje povećanu opasnost.
Primjer 2 – Priznanje i naknada štete:
Počinitelj u potpunosti nadoknađuje prouzročenu štetu i daje vjerodostojno priznanje. Sud u tome vidi važne olakotne okolnosti i znatno smanjuje kaznu zatvora.
Primjer 3 – Teško nasilno djelo:
Kod spolnog delikta nad maloljetnicima izriče se duga kazna zatvora kako bi se prikazala visoka vrijednost djela i masivna socijalna smetnja.
Primjer 4 – Predugo trajanje postupka:
Postupak se proteže dugi niz godina, a da optuženik za to nije odgovoran. Ovo prekomjerno trajanje djeluje ublažavajuće na iznos kazne.
Zabrana dvostrukog uračunavanja
Zabrana dvostrukog uračunavanja štiti od dvostrukog opterećenja istom okolnošću.
Ako se obilježje, poput „višestrukog počinjenja djela“, već uzima u obzir u tekstu zakona kaznene norme, ne smije se ponovno vrednovati kao otegotna okolnost pri odmjeravanju kazne.
Kršenje toga je razlog ništetnosti prema § 281. st. 1. toč. 11. treći slučaj ZKP-a.
Odnos prema prevenciji i svrsi kažnjavanja
§ 32 Kaznenog zakona jasno kaže da kazne ne smiju djelovati samo generalno preventivno.
One prvenstveno služe pravednoj sankciji individualne krivnje (specijalna prevencija kao posljedica, a ne svrha).
Sud mora uspostaviti ravnotežu između odvraćanja, resocijalizacije i primjerenosti krivnji.
Time austrijsko kazneno pravo ostaje usmjereno na čovjeka, a ne na puku oštrinu kazne.
Vaše prednosti uz odvjetničku podršku
Kazneni postupak je značajan teret za pogođene. Već na početku prijete ozbiljne posljedice – od prisilnih mjera kao što su pretraga doma ili uhićenje, preko upisa u kaznenu evidenciju, pa sve do zatvorskih ili novčanih kazni. Pogreške u prvoj fazi, poput nepromišljenih izjava ili nedostatka osiguranja dokaza, često se kasnije ne mogu ispraviti. Također, ekonomski rizici kao što su zahtjevi za naknadu štete ili troškovi postupka mogu imati veliki utjecaj.
Specijalizirana kaznena obrana osigurava da se vaša prava poštuju od samog početka. Ona daje sigurnost u ophođenju s policijom i državnim odvjetništvom, štiti od samooptuživanja i stvara osnovu za jasnu strategiju obrane.
Naš odvjetnički ured:
- ispituje je li i u kojoj mjeri optužba pravno održiva,
- prati vas kroz istražni postupak i glavnu raspravu,
- osigurava pravno sigurne prijedloge, očitovanja i korake u postupku,
- pruža podršku u odbijanju ili reguliranju građanskopravnih zahtjeva,
- štiti vaša prava i interese prema sudu, državnom odvjetništvu i oštećenicima.
Peter HarlanderHarlander & Partner Rechtsanwälte „Machen Sie keine inhaltlichen Aussagen ohne vorherige Rücksprache mit Ihrer Verteidigung. Sie haben jederzeit das Recht zu schweigen und eine Anwältin oder einen Anwalt beizuziehen. Dieses Recht gilt bereits bei der ersten polizeilichen Kontaktaufnahme. Erst nach Akteneinsicht lässt sich klären, ob und welche Einlassung sinnvoll ist.“