Uvjetni otpust

Uvjetno oslobađanje od kazne

Članovi 46 i 47 Krivičnog zakona regulišu mogućnost prijevremenog okončanja kazne zatvora ili mjere koja uključuje lišavanje slobode pod određenim uslovima. Cilj je omogućiti osuđenicima s pozitivnom prognozom za budućnost postepeni povratak u život bez kriminala. Sud odlučuje da li je sama prijetnja daljnjeg izvršenja kazne dovoljna da spriječi novo činjenje krivičnih djela. Otpust se vrši uz probacijski period i može biti povezan s nalozima ili probacijskim nadzorom.

Uvjetni otpust omogućava prijevremeno puštanje iz zatvora ako postoji pozitivna prognoza. Član 46 Krivičnog zakona se odnosi na izvršenje kazne, član 47 Krivičnog zakona na izvršenje preventivnih mjera.

Osnovni princip

Austrijsko krivično pravo ne poznaje kruto izvršenje kazni, već nudi diferencirane mogućnosti prilagođavanja izvršenja kazne individualnom razvoju osuđenika. Članovi 46 i 47 Krivičnog zakona su u središtu resocijalizacije i kontrolirane reintegracije u društvo. Oni omogućavaju da se kazne zatvora ili preventivne mjere mogu prijevremeno okončati ako su ispunjeni zakonski uslovi i postoji pozitivna prognoza za budućnost.

Sudska odluka o uvjetnom otpustu nije čin milosti, već rezultat stroge pravne provjere. Ona zahtijeva pažljivo odmjeravanje između sigurnosnog interesa javnosti i interesa pojedinca za resocijalizacijom. Pri tome se sveobuhvatno procjenjuju ponašanje, uspjesi terapije, socijalna stabilnost i rizik od recidiva.

Sljedeći odjeljci objašnjavaju uslove, procedure i pravne posljedice uvjetnog otpusta, kao i s tim povezane kontrolne mehanizme. Time treba postati jasno da član 46 i član 47 Krivičnog zakona ne ukidaju kaznu, već ciljano upravljaju njenim izvršenjem.

Član 46 Krivičnog zakona Uvjetni otpust iz kazne zatvora

Osnovna ideja i cilj

Član 46 Krivičnog zakona treba dati perspektivu onim osuđenicima koji su već odslužili značajan dio svoje kazne i pokazuju da će ubuduće živjeti u skladu sa zakonom. Ovaj institut povezuje kaznu s reintegracijom i pokazuje da izvršenje kazne ne treba samo da bude odmazda, već i da dovede do poboljšanja.

Uslovi za uvjetni otpust

Uvjetni otpust može se odobriti kada je odslužena polovina izrečene ili pomilovanjem utvrđene kazne zatvora, ali najmanje tri mjeseca. Sud mora moći pretpostaviti da osuđenik neće počiniti nova krivična djela ni bez daljnjeg zatvaranja. U procjenu ulaze ponašanje tokom izvršenja kazne, učešće u programima tretmana, školskim ili radnim aktivnostima, kao i porodična i socijalna situacija.

Težina djela i izuzeci

Kod posebno teških krivičnih djela, uprkos ispunjenim uslovima, ne smije se odobriti otpust sve dok je daljnje izvršenje kazne neophodno iz razloga generalne prevencije. Ova prepreka posebno važi za teška krivična djela nasilja ili seksualna krivična djela, ako se daljnje izvršenje kazne čini neophodnim da bi se očuvalo povjerenje javnosti u pravni poredak.

Posebne odredbe za doživotnu kaznu zatvora

Ko je osuđen na doživotnu kaznu zatvora, može biti uvjetno otpušten najranije nakon petnaest godina. Uslov je posebno povoljna prognoza za budućnost. Sud pri tome procjenjuje kako razvoj tokom izvršenja kazne, tako i psihičku stabilnost i socijalnu integraciju.

Višestruke presude i dodatne kazne

Ako osuđenik izdržava više kazni zatvora ili ostataka kazni, uzima se u obzir njihovo ukupno trajanje. I u ovim slučajevima sud odlučuje nakon jedinstvenog razmatranja. Najkasnije nakon petnaest godina mora se odlučiti o uvjetnom otpustu. Kod dodatnih kazni, već odsluženo vrijeme se odgovarajuće uračunava.

Uloga tretmana i probacijskog nadzora

Sud uzima u obzir da li je osuđenik tokom izvršenja kazne dobrovoljno učestvovao u tretmanu ili je spreman da ga nastavi na slobodi. Mjere prema članovima 50 do 52 Krivičnog zakona, posebno nalozi i probacijski nadzor, mogu se odrediti kako bi se minimizirao rizik od recidiva i promovisala socijalna stabilizacija.

Član 47 Krivičnog zakona Otpust iz preventivne mjere koja uključuje lišavanje slobode

Posebnosti preventivnih mjera

Član 47 Krivičnog zakona se ne odnosi na zatvorsku kaznu, već na otpust iz mjera koje služe osiguranju i tretmanu. Tu spadaju forenzičko-terapeutski centri, ustanove za počinioce kojima je potrebno odvikavanje i ustanove za opasne povratnike. I ovdje je prognoza u prvom planu: otpust je moguć ako više ne postoji opasnost protiv koje je mjera usmjerena.

Otpust iz forenzičko-terapeutskih centara

Osobe koje su upućene u forenzičko-terapeutski centar mogu biti samo uvjetno otpuštene. Uvijek se mora odrediti probacijski period. Cilj je kontrolirano oblikovati prelazak na slobodu i izbjeći recidive.

Otpust iz ustanova za počinioce kojima je potrebno odvikavanje

Kod ovisnika se može izvršiti bezuvjetni otpust ako tretman više ne obećava uspjeh ili je isteklo zakonsko vrijeme zadržavanja. U suprotnom, otpust se vrši uz probacijski period kako bi se osigurala stabilna apstinencija i socijalna reintegracija.

Otpust iz ustanove za opasne povratnike

I za opasne povratnike je moguć uvjetni otpust čim njihovo premještanje u ustanovu više nije neophodno. Uslov je da više ne postoji opasnost za javnost i da odgovarajuće mjere nadzora mogu osigurati zaštitu društva.

Zajednički uslovi

Za sve vrste otpusta važi: sud ispituje ličnost, zdravstveni razvoj, ponašanje tokom izvršenja i socijalne izglede. Odlučujuće je da li se rizik od ponovnog činjenja krivičnih djela može dovoljno kontrolisati putem naloga, tretmana ili nadzora. Samo ako su ovi uslovi ispunjeni, određuje se uvjetni otpust.

Sudska kontrola, probacijski period i probacija

Svaki uvjetni otpust je pod probacijskim periodom. Njegovo trajanje određuje sud. Tokom ovog perioda ne smije se počiniti novo krivično djelo niti prekršiti nalog. Ako se probacijski period uspješno završi, kazna se konačno smatra izvršenom. U slučaju kršenja, otpust se može opozvati, čime se ostatak kazne ili mjere mora izdržati.

Probacija znači da se otpuštena osoba ponaša u skladu sa zakonom i ispunjava eventualne naloge. To uključuje redovno javljanje, obaveze terapije ili dokaze o zaposlenju. U mnogim slučajevima se određuje probacijski nadzor kako bi se podržao povratak u stabilan život i izbjegli recidivi.

Opoziv i pravne posljedice kršenja

Kršenja naloga, uputstava ili nova krivična djela tokom probacijskog perioda imaju posljedice. Sud ispituje prema članovima 53 do 56 Krivičnog zakona da li treba opozvati uvjetnu osudu ili uvjetni otpust ili su dovoljne blaže reakcije, kao što su produženje probacijskog perioda ili dodatni nalozi.

• Član 53 Krivičnog zakona reguliše pod kojim uslovima se izriče opoziv. Potrebno je jasno utvrditi da je probacija propala ili da nova krivična djela opovrgavaju raniju prognozu.
• Član 54 Krivičnog zakona opisuje pravne posljedice opoziva i dozvoljava alternativne mjere ako bi opoziv bio nesrazmjeran.
• Član 55 Krivičnog zakona omogućava prilagođavanje probacijskog perioda, na primjer njegovo produženje, ako je to neophodno za osiguranje probacije.
• Član 56 Krivičnog zakona reguliše konačno izvršenje nakon isteka probacijskog perioda i uračunavanje već izvršenih usluga ili vremena provedenog u zatvoru u slučaju opoziva.

U praksi se opozivi izriču samo ako postoji jasno kršenje obaveza ili novo krivično djelo. Sud uvijek ispituje da li su dovoljne blaže mjere prije nego što naredi izvršenje ostatka kazne.

Praktični značaj

Članovi 46 do 47 Krivičnog zakona kao i odredbe o opozivu u članovima 53 do 56 Krivičnog zakona čine zatvoren sistem koji povezuje kaznu, probaciju i resocijalizaciju. Oni omogućavaju diferenciranu praksu izvršenja koja cilja kako na sigurnost tako i na reintegraciju. Za pogođene to znači: ko tokom izvršenja pokazuje pozitivan razvoj, može biti ranije otpušten – ali svako ublažavanje je pod uslovom da se dokažu u svakodnevnom životu.

Vaše prednosti uz advokatsku podršku

Krivični postupak predstavlja značajan teret za one koji su u njega uključeni. Već na početku prijete ozbiljne posljedice – od prinudnih mjera poput pretresa kuće ili hapšenja, preko upisa u krivični registar, do kazni zatvora ili novčanih kazni. Greške u prvoj fazi, poput nepromišljenih izjava ili nedostatka osiguranja dokaza, često se kasnije ne mogu ispraviti. Također, ekonomski rizici poput zahtjeva za naknadu štete ili troškovi postupka mogu imati ogroman uticaj.

Specijalizirana krivična odbrana osigurava da vaša prava budu zaštićena od samog početka. Ona pruža sigurnost u ophođenju s policijom i tužilaštvom, štiti od samoinkriminacije i stvara osnovu za jasnu strategiju odbrane.

Naša advokatska kancelarija:

• provjerava da li je i u kojoj mjeri optužba pravno održiva,
• prati vas kroz istražni postupak i glavnu raspravu,
• osigurava pravno sigurne zahtjeve, izjašnjenja i procesne korake,
• pomaže u odbrani ili regulisanju građanskopravnih zahtjeva,
• štiti vaša prava i interese prema sudu, tužilaštvu i oštećenima.

Peter Harlander
Harlander & Partner Rechtsanwälte „Machen Sie keine inhaltlichen Aussagen ohne vorherige Rücksprache mit Ihrer Verteidigung. Sie haben jederzeit das Recht zu schweigen und eine Anwältin oder einen Anwalt beizuziehen. Dieses Recht gilt bereits bei der ersten polizeilichen Kontaktaufnahme. Erst nach Akteneinsicht lässt sich klären, ob und welche Einlassung sinnvoll ist.“

Često postavljana pitanja – FAQ