Ropstvo

Ropstvo prema § 104 StGB postoji kada osoba drugu tretira kao stvar i potpuno ili u velikoj meri joj oduzme ličnu slobodu. Misli se na situacije u kojima se ljudi nalaze pod potpunom kontrolom drugog lica, ne mogu više donositi samostalne odluke i faktički su prepušteni na milost i nemilost. Obuhvaćeno je kako klasično ropstvo tako i stanja slična ropstvu, odnosno stanja u kojima je neko prinudom, prevaron ili iskorišćavanjem nužde doveden u odnos koji je jednak vladavini nad osobom. Takođe izazivanje porobljavanja, dovođenje u stanje slično ropstvu ili navođenje da se neko stavi u takvo stanje potpada pod elemente dela.

Objektivni elementi krivičnog djela

Objektivni sastav dela § 104 StGB Ropstvo obuhvata sve spoljne, jasno prepoznatljive radnje kojima se osobi potpuno ili u velikoj meri oduzme lična sloboda. U centru je stanje u kojem se čovek tretira kao objekat, kontroliše ili koristi, tako da je njegovo samoopredelivanje faktički ukinuto. Norma štiti osnovni ljudski dignitet i povlači granicu tamo gde osoba više ne može da raspolaže svojim životom, telom ili radnom snagom.

U okviru elemenata dela je svako stanje u kojem je osoba dovedena u ropstvo ili stanje slično ropstvu ili se u njemu nalazi. Odlučujući je objektno uočljiv odnos vladavine koji se zasniva na trajnoj kontroli, iskorišćavanju ili raspolagačkoj vlasti. Unutrašnja motivacija učinioca nije bitna za objektivni sastav dela. Relevantne su isključivo spoljne okolnosti i stvarno postojeće stanje potčinjenosti i gubitka slobode.

Koraci provjere

Subjekt radnje:

Subjekt dela je svaka osoba koja porobljava drugo ljudsko biće, stvara stanje slično ropstvu ili se bavi trgovinom robljem. Nisu potrebna posebna svojstva. Obuhvaćeni su i saizvršioci, pomagači ili lica koja svesno pružaju organizacionu podršku.

Predmet djela:

Objekat dela je svaki čovek koji je doveden u odnos vladavine koji praktično isključuje ostvarivanje slobode. Žrtva ne mora biti fizički zatočena. Već faktičke kontrole nad životnim uslovima, slobodom kretanja, radnim učinkom ili socijalnim kontaktima dovoljno je, ako odnos zavisnosti u celini odgovara ropstvu.

Radnja:

Iznuđivačka otmica postoji kada je osoba protiv svoje volje ili bez svoje volje dovedena na neko mesto Radnja dela obuhvata sve radnje koje dovode do stanja karakterističnog za ropstvo ili ga održavaju. To posebno uključuje:

• Stvaranje ili održavanje odnosa vladavine koji pogođenog potpuno ili pretežno podvrgava kontroli učinioca.
• Trgovinu robljem, na primer kupovinu, prodaju, posredovanje, transport ili prenošenje osobe u cilju iskorišćavanja.
• Dovođenje u stanje slično ropstvu, na primer kroz prinudni rad, robovski dug, totalnu ekonomsku zavisnost ili socijalnu izolaciju.
• Iskorišćavanje postojeće nezaštićenosti kada žrtva zbog svog položaja faktički više nema mogućnost da se izvuče.

U okviru elemenata dela nisu obični odnosi iskorišćavanja koji ne dosežu kvalitet totalne potčinjenosti karakteristične za ropstvo. Odlučujuće je da li ukupne okolnosti odgovaraju potpunoj heteronomiji.

Ishod djela:

Posledica dela postoji kada se žrtva stvarno nalazi u stanju koje se objektivno može svrstati kao ropstvo ili stanje slično ropstvu. Relevantna je stvarna kontrola nad osobom, a ne pravno označavanje ili subjektivna samoprocena učinioca. Samo kratkoročno ograničavanje nije dovoljno. Potrebna je stabilna, trajna potčinjenost koja žrtvu liši samoopredelivanja.

Uzročnost:

Kauzalna je svaka radnja bez koje stanje ropstva ili stanja sličnog ropstvu ne bi nastalo. Tu spadaju i pripremni koraci, organizacione mere ili radnje podrške ako omogućavaju ili intenzivišu stanje.

Objektivno pripisivanje:

Posledica je objektivno pribavljiva kada učinilac svesno stvara stanje koje vodi u stvarnu heteronomiju. Zakonita ili društveno uobičajena zavisnost nikada nije pribavljiva. § 104 StGB deluje uvek kada učinilac uspostavlja situaciju koja pogođenom oduzima svu realnu slobodu i masivno narušava ljudski dignitet.

Kvalifikacijske okolnosti

Ropstvo ne razlikuje klasične kvalifikacije. Struktura se izvodi iz dva stava:

Teži slučaj prema stavu 1

Osnovni sastav dela postoji kada učinilac

• trgovinom robljem se bavi, ili
• osobi oduzme ličnu slobodu u obliku ropstva ili stanja sličnog ropstvu.

Ovo je posebno težak slučaj jer je žrtva potpuno odčovečena i degradirana na stvar.

Ravnopravan slučaj prema stavu 2

Stav 2 jednako teško obuhvata uzrokovanje da

• osoba bude porobljena,
• osoba bude dovedena u stanje slično ropstvu, ili
• da se osoba usled manipulacije, prevare ili pritiska sama stavi u takvo stanje.

Struktura pojašnjava da svaki oblik izazivanja ili omogućavanja stanja karakterističnog za ropstvo potpuno ispunjava objektivni sastav dela.

Sada odaberite željeni termin:Besplatne početne konsultacije

Razgraničenje od drugih delikata

Sastav dela ropstva postoji kada je osoba dovedena u potpunu ili dalekosežnu raspolagačku vlast drugog i time svoju ličnu slobodu gubi trajno ili barem suštinski. Nepravda se sastoji u ukidanju samoopreljivanja i u uspostavljanju stanja koje odgovara sličnosti sa vlasništvom. Relevantna je stvarna kontrola nad životnim vođenjem žrtve, a ne spoljni izgled.

• § 99 StGB – Lišenje slobode: Obuhvata obično zadržavanje ili zatvaranje bez promene mesta. Objektivni sadržaj se ograničava na ograničavanje slobode kretanja. Ako se ne osniva vladavina slična ropstvu trajnog ili totalnog karaktera, ostaje pri § 99 StGB.
• § 102 StGB – iznuđivačka otmica: Pretpostavlja ovladavanje ili otmicu usmerenu na vršenje pritiska prema trećem licu. Kod § 104 StGB nije u prvom planu namera iznuđivanja, već trajna potčinjenost vladavini učinioca. Oba dela mogu da se susreću ako ovladavanje prerasta u stanje slično ropstvu.
• § 269 StGB – Uzimanje talaca pri pokušajima oslobađanja: Obuhvata radnje ugrožavanja prema organima vlasti ili trećim licima da bi se sprečilo oslobađanje. § 104 StGB se odnosi na trajno oduzimanje lične slobode u obliku ropstva ili stanja sličnog ropstvu. Oba sastava dela se ne preklapaju. § 269 se dodaje samo ako se tokom potčinjavanja sličnog ropstvu preduzimaju dodatne radnje ugrožavanja.

Konkurencije:

Stvarni konkurentski odnos:

Postoji kada se uz ropstvo dodaju druga samostalna dela, na primer lišenje slobode, opasna pretnja ili telesna povreda. Svako pravno dobro se posebno povređuje.

Nestvarni konkurentski odnos:

Dolazi samo kada specijalni sastav dela potpuno obuhvata celokupnu nepravdu.
Ovo je retko, jer § 104 StGB se odnosi na samostalno, posebno teško zaštićeno dobro.
Potiskivanje drugih sastava dela je dakle izuzetak.

Višestrukost radnji:

Nekoliko porobljenih lica ili nekoliko odvojenih događaja vodi u nekoliko samostalnih dela.

Nastavljeno djelo:

Dugotrajan proces potčinjavanja ili lišenja slobode ostaje jedinstveno delo dokolgod postoji namera za održavanjem stanja sličnog ropstvu.
Delo se završava tek prestankom faktičke vladajuće moći nad žrtvom.

Teret dokazivanja & Ocjena dokaza

Državno tužilaštvo:

Javno tužilaštvo snosi teret dokazivanja postojanja ropstva ili stanja sličnog ropstvu, njihovog osnivanja, održavanja ili izazivanja, kao i okolnosti pod kojima je žrtvi oduzeta lična sloboda. Dokazuje da je pogođena osoba bez važeće saglasnosti, silom, opasnom pretnjom, lukavstvom ili drugim pogodnim sredstvom dovedena u stanje u kojem je bila prepuštena vladajućoj moći učinioca. Takođe treba dokazati da je postojao stvaran pristup vladavini i raspolaganju koji je stvarno omogućio potčinjavanje slično ropstvu.

Sud:

Sud ispituje i vrednuje sve dokaze u celokupnom kontekstu. Ne koristi nepogodne ili protivpravno pribavljene dokaze. Odlučujuće je da li je žrtva stvarno dovedena u trajno stanje vladavine i zavisnosti i da li je radnja objektivno bila pogodna da osnuje ili održi tu kontrolu sličnu ropstvu. Sud utvrđuje da li je postojao mehanizam ropstva koji nosi sastav dela i potpuno podrije zaštićenu ličnu slobodu žrtve.

Okrivljena osoba:

Okrivljena osoba nema teret dokazivanja. Ona može, međutim, da ukaže na sumnje u navodno vršenje vladavine, u navodni odnos zavisnosti, u nedobrovoljnost boravka ili u navođenu kontrolu sličnu ropstvu. Takođe može da ukaže na protivurečnosti, praznine u dokazima ili nejasne veštačenja.

Tipični dokazi su video ili nadzorni materijal o radnjama kontrole, digitalni podaci o lokaciji, tragovi komunikacije, podaci o kontroli pristupa ili kretanja, dokazi o radnim i stambenim situacijama, dokumentacija o finansijskim ili organizacionim zavisnostima, kao i tragovi na mestima ili predmetima koji ukazuju na faktičko vladanje žrtvom. U posebnim slučajevima mogu biti relevantna i psihološka, socijalnopedagoška ili medicinska veštačenja, posebno ako je žrtva bila maloletna, slabog duha, duševno bolesna ili nesposobna za otpor i treba oceniti da li je važeća saglasnost bila isključena.

Sada odaberite željeni termin:Besplatne početne konsultacije

Primjeri iz prakse

• Prevara i postupno potčinjavanje: Učinilac mami žrtvu naizgled bezazlenim povodom, na primer navodnom mogućnošću posla ili navodnim smeštajem. Žrtva dobrovoljno sledi, ali dospeva u okruženje koje učinilac potpuno kontroliše. Tamo se dovodi u stanje slično ropstvu, na primer kroz potpunu zavisnost, nadzor, oduzimanje ličnih dokumenata ili sistematsku izolaciju. Prevara je dovoljna ako služi za stvaranje stanja u kojem žrtva faktički više ne poseduje slobodu odlučivanja. Odlučuće je trajno prenošenje vladajuće moći, a ne da li se žrtva ranije opirala.
• Iskorišćavanje nezaštićenosti: Maloletna, slabog duha ili nesposobna za otpor osoba odvodi se od osobe od poverenja u okruženje u kojem se kontroliše, iskorišćava ili primorava na uslugu. Žrtva ne prepoznaje doseg i ne može da spreči događaj. Pošto se osoba bez važeće saglasnosti stavlja u ropstvo ili stanje slično ropstvu, sastav dela je jasno ispunjen.

Ovi primeri pokazuju da već stvaranje ili održavanje stanja potpune zavisnosti ispunjava ropstvo u smislu § 104 StGB. Relevantno je ciljano i održivo vršenje vladavine, nezavisno od toga da li se ranije dogodila otmica, prevara ili neka druga radnja ovladavanja.

Subjektivni elementi krivičnog djela

Učinilac postupa namerno. Zna ili barem prima u obzir da dovodi osobu u stanje u kojem je njena lična sloboda potpuno ili u velikoj meri ukinuta i da se ta osoba nalazi pod njegovom stvarnom vladajućom moći ili pod vladavinom trećeg lica. Prepoznaje da je žrtva time odvojena od autonomnog vođenja života i dovedena u ropsku ili ropstvu sličnu zavisnost.

Bitna je namera izazivanja trajne potčinjenosti. Učinilac želi da postigne da žrtva više ne može slobodno da raspolaže svojim mestom boravka, radnom snagom ili društvenim okruženjem, i ozbiljno prima u obzir povezano potpuno vladanje. Da li se žrtva kasnije u svakom pogledu stvarno iskorišćava, nije bitno za kažnjivost, doklogod je namera usmerena na osnivanje ili održavanje takvog stanja.

Nema namere ako učinilac veruje da žrtva slobodno, informisano i ozbiljno pristaje na konkretnu životnu situaciju i situaciju zavisnosti, ili ako pogrešno pretpostavlja da ne nastaje ropski ili ropstvu sličan položaj. Ko polazi od toga da pogođena osoba autonomno oblikuje svoje životne okolnosti i da samo privremeno traži pomoć ili smeštaj, ne ispunjava subjektivni sastav dela.

Odlučujuće je da učinilac svesno uspostavlja ili iskorišćava stanje žrtve da bi osnovao stvaran odnos vladavine koji daleko prevazilazi obična ograničenja slobode. Ko prepoznaje da je žrtva zavisna, nezaštićena ili zastrašena i ciljano koristi to stanje da uspostavi trajnu kontrolu nad njenim vođenjem života, postupa namerno i time ispunjava subjektivni sastav dela § 104 StGB.

Sada odaberite željeni termin:Besplatne početne konsultacije

Krivica & Zablude

Zabludna o zabrani:

Zabluda o zabrani opravdava samo ako je bila neizbežna. Ko postavlja ponašanje koje prepoznatljivo zadire u prava drugih ne može se pozvati na to da nije prepoznao protivpravnost. Svako je obavezan da se informiše o pravnim granicama svojeg delovanja. Obično neznanje ili lako strada zabluda ne oslobađa od odgovornosti.

Princip krivice:

Kažnjiv je samo ko postupa krivo. Namerna dela zahtevaju da učinilac prepozna bitno dešavanje i barem ga odobravajuće prima u obzir. Ako ta namera nedostaje, na primer jer učinilac pogrešno pretpostavlja da je njegovo ponašanje dozvoljeno ili da se dobrovoljno podržava, postoji najviše nehat. On kod namernih dela nije dovoljan.

Neuračunljivost:

Bez krivice je neko ko u vreme dela zbog teškog duševnog poremećaja, patološkog mentalnog oštećenja ili značajne nesposobnosti upravljanja nije bio u stanju da uvidi nepravdu svojeg delovanja ili da postupa prema toj spoznaji. Pri odgovarajućim sumnjama pribavlja se psihijatrijsko veštačenje.

Opravdavajuće stanje nužde:

Opravdavajuće stanje nužde može postojati kada počinilac djeluje u ekstremnoj prinudnoj situaciji kako bi otklonio akutnu opasnost po vlastiti život ili život drugih. Ponašanje ostaje protivpravno, ali može djelovati olakšavajuće za krivicu ili opravdavajuće ako nije postojao drugi izlaz.

Putativna nužna obrana:

Ko greškom vjeruje da je ovlašten na obrambenu radnju, djeluje bez namjere ako je greška bila ozbiljna i razumljiva. Takva greška može umanjiti ili isključiti krivicu. Međutim, ako ostaje povrijeđena dužna pažnja, dolazi u obzir nehajan ili kaznu umanjujući sud, ali ne i opravdanje.

Ukidanje kazne & Diverzija

Diverzija:

Diverzija je kod § 104 StGB moguća samo u vrlo rijetkim iznimnim slučajevima.
Razlog leži u tome što ropstvo i ropstvu slična stanja posebno teško zadiru u ličnu slobodu i dostojanstvo čovjeka i smatraju se jednim od najteži delikata protiv slobode.

Diversijsko rješavanje može se razmotriti samo kada

• krivica počinioca je mala,
• žrtva nije bila izložena značajnoj opasnosti ili eksploataciji,
• nije bilo nasilja, prijetnji ili iskorištavanja ekstremne bespomoćnosti,
• žrtva je brzo oslobođena iz ropstvu sličnog stanja,
• i činjenično stanje je ukupno pregledno i jasno.

Ako se diverzija uzme u obzir, sud može naložiti novčane prestacije, rad u korist zajednice ili poravnanje štete.
Diverzija ne vodi nijednoj osudi i nijednom upisu u kazneni registar.

Isključenje diverzije:

Diversija je isključena kada

• žrtva je značajno ugrožena, zlostavljana ili eksploatirana,
• počinilac je primijenio nasilje ili ozbiljno prijetio,
• ropstvu slično stanje je već stvoreno ili održavano,
• ili ako ponašanje ukupno predstavlja tešku povredu ličnih zaštićenih dobara.

Samo kod male krivnje, kod jasnog nesporazuma ili kada je počinitelj odmah uvideo grešku, sud uopće može razmotriti postojanje iznimnog slučaja.

Sada odaberite željeni termin:Besplatne početne konsultacije

Odmjeravanje kazne & Posljedice

Sud odmjerava kaznu prema težini ropstvu sličnog djelovanja, vrsti i intenzitetu vršenja vlasti nad žrtvom kao i prema tome koliko je porobljavanje ili ropstvu slično stanje stvarno napredovalo. Odlučujuće je da li počinilac svjesno dovodi ili drži žrtvu u situaciji u kojoj je njena lična sloboda potpuno ili u velikoj mjeri ukinuta. Također pitanje kako planski počinilac postupa i koja sredstva koristi utiče na visinu kazne.

Otežavajuće okolnosti postoje posebno ako

• žrtva se drži u ropstvu ili ropstvu sličnom stanju duže vrijeme,
• počinilac postupa planski, organizovano ili profesionalno,
• vršenje vlasti je već daleko napredovalo ili potpuno uspostavljeno,
• se žrtvi nanose tjelesna ili duševna opterećenja,
• koriste se nasilje, opasne prijetnje ili lukavstvo,
• ili je počinilac već ranije osuđivan za slična djela.

Olakšavajuće okolnosti su, na primjer,

• ako je počinilac neosuđivan,
• kada priznaje djelo i pokazuje uvid,
• ako žrtvu dobrovoljno oslobodi i prepoznatljivo završi ropstvu slično stanje,
• kada se trudi za naknadu štete,
• ako postoji iznimno psihičko opterećenje,
• ili ako postupak pretjerano dugo traje.

Kaznu zatvora sud može uslovno otpustiti ako ne traje duže od dvije godine i počinilac se smatra socijalno stabilnim. Kod dužih kazni dolazi u obzir djelomično uslovni otpust. Dodatno sud može naložiti upute, kao što su terapija, nadoknada štete ili obaveza stabilizujućih mjera, ukoliko se čine prikladnim.

Okvir kazne

Kod ropstva se okvir kazne u osnovnom slučaju kreće između deset i dvadeset godina zatvora. Ovaj okvir kazne važi uvijek kada počinilac ili trguje robljem ili nekoj osobi u obliku ropstva ili ropstvu sličnog stanja oduzima ličnu slobodu. Odlučujuće je da je žrtva trajno podvrgnuta vlasti počinioca i lišena svoje stvarne slobode.

Blaži okvir kazne ne postoji. § 104 StGB ne predviđa stupnjevitu prijetnju kaznom za manje teške slučajeve. Zakonodavac tretira sve oblike ropstva koji ispunjavaju elemente djela kao posebno teško nepravo, nezavisno od toga da li je oduzimanje slobode u pojedinačnom slučaju različito intenzivno oblikovano.

Pošto djelo ne sadrži kvalifikovani slučaj uspjeha, ne postoji dalje povećanje prijetnje kaznom, čak i ako u vezi s djelom dođe do dodatnih opterećenja ili opasnosti. Djelo ostaje zbog svoje prisilne podređenosti žrtve uvijek teški zločin.

Zakonsko ublažavanje kazne kroz dobrovoljno oslobađanje nije predviđeno u § 104 StGB nije predviđeno. Sud može dobrovoljno završavanje ropstvu sličnog stanja uzeti u obzir samo u okviru odmjeravanja kazne, a ne kod samog okvira kazne.

Novčana kazna – sistem dnevnih stopa

Austrijsko krivično pravo izračunava novčane kazne prema sistemu dnevnih novčanih kazni. Broj dnevnih novčanih kazni zavisi od krivice, a iznos po danu od finansijske sposobnosti. Tako se kazna prilagođava ličnim prilikama i ipak ostaje osjetna.

• Raspon: do 720 dnevnih novčanih kazni – najmanje 4 eura, najviše 5.000 eura po danu.
• Praktična formula: Otprilike 6 mjeseci zatvora odgovara otprilike 360 dnevnih novčanih kazni. Ova preračunavanja služe samo kao orijentacija i nije stroga šema.
• U slučaju neplaćanja: Sud može izreći zamjensku kaznu zatvora. U pravilu važi: 1 dan zamjenske kazne zatvora odgovara 2 dnevne novčane kazne.

Kazna zatvora & (djelomično) uslovna osuda

§ 37 StGB: Ako zakonska prijetnja kaznom seže do pet godina, sud može umjesto kratke kazne zatvora od najviše godinu dana izreći novčanu kaznu.
Ova mogućnost ne postoji kod § 104 StGB, jer se najblažji okvir kazne kreće oko deset godina.
Novčana kazna je isključena, čak i ako bi konkretan slučaj trebalo svrstati u donji dio neprava.

§ 43 StGB: Kazna zatvora može biti uslovno otpuštena ako ne prelazi dvije godine i počiniocu pripada pozitivna socijalna prognoza.
Ovaj oblik otpuštanja kazne dolazi u obzir kod § 104 StGB u principu samo u ekstremnim iznimnim slučajevima, jer prijetnja kaznom leži daleko iznad praga pri kojem tipični pojedinačni slučajevi padaju u područje kazni do dvije godine.
Samo kod izuzetno male krivice i jasnog smanjenja opterećenja ili konstelacije je uslovni otpust teoretski zamisliv.

§ 43a StGB: Djelomično uslovni otpust omogućava kombinaciju bezuslovnog i uslovnog dijela kazne zatvora.
Moguć je kod kazni između više od šest mjeseci i do dvije godine.
Pošto okvir kazne za ropstvo počinje tek kod deset godina, primjena dolazi u obzir samo tada ako konkretna kazna unatoč visokom okviru kazne neobično nisko ispadne.
Djelomično uslovni otpust stoga nije isključen, ali je realno zamisliv samo kod ekstremnih iznimnih slučajeva.

§§ 50 do 52 StGB: Sud može dodatno izdati upute i naložiti pomoć za uvjetni otpust.
Tipične upute se odnose na nadoknadu štete, terapiju ili savjetovanje, zabrane kontakta, ograničenja boravka ili druge mjere koje služe stabilizaciji.
Cilj je trajna legalna ispravka i izbjegavanje daljih kaznenih djela, čak i ako kod § 104 StGB zbog posebne težine djela redovno postoji visoka potreba za sigurnošću.

Nadležnost sudova

Stvarna nadležnost

Kod ropstva prema § 104 StGB redovno odlučuje zemaljski sud kao sud porotnika, jer zakonski okvir kazne u osnovnom slučaju predviđa deset do dvadeset godina zatvora i tako je dat teški zločin.
Nadležnost pojedinačnog suca je isključena jer prijetnja kaznom jasno prelazi pet godina.

Sud porotnika nije predviđen. Iako djelo teško važi, zakonodavac kod § 104 StGB ne predviđa prisilnu doživotnu kaznu zatvora, zbog čega nadležnost ostaje kod suda porotnika.

Mjesna nadležnost

• Nadležan je sud mjesta čina. Mjerodavan je posebno,
• gdje je radnja porobljavanje počela,
  gdje je žrtva dovedena ili držana u ropstvu sličnom stanju,
  ili gdje je ležalo težište održavanog vršenja vlasti.

Ako se mjesto čina ne može jednoznačno utvrditi, nadležnost se određuje prema prebivalištu optužene osobe, mjestu hapšenja ili sjedištu stvarno nadležnog tužilaštva.

Postupak se vodi tamo gdje je svrhovito i propisno vođenje najbolje zajamčeno.

Instancijski postupak

Protiv presuda zemaljskog suda moguća je žalba na viši zemaljski sud.
Odluke višeg zemaljskog suda mogu se zatim napasti žalbom zbog ništavosti ili daljom žalbom kod Vrhovnog suda.

Građanski zahtjevi u krivičnom postupku

Kod ropstva prema § 104 StGB žrtva sama ili bliski srodnici mogu kao privatni sudionici ostvarivati građanskopravne zahtjeve u kaznenom postupku. Tu spadaju naknada za bol, troškovi terapije i liječenja, izgubljena zarada, troškovi skrbi, troškovi psihološke podrške kao i naknada za duševnu patnju i druge posljedične štete nastale zbog ropstvu slične podređenosti, oduzimanja lične slobode ili s tim povezanog opterećenja.

Priključak privatnog sudionika prekida zastaru svih ostvarenih zahtjeva dokle god traje kazneni postupak. Tek nakon pravomoćnog završetka rok zastare počinje ponovo teći, ukoliko zahtjev nije potpuno priznat.

Dobrovoljna nadoknada štete, na primjer kroz izvinjenje, financijsku nadoknadu ili aktivnu podršku žrtvi, može djelovati ublažavajuće na kaznu ako se dogodi pravovremeno, vjerodostojno i potpuno.

Ako je počinilac međutim žrtvu svjesno doveo u ropstvu slično stanje, stvorio masivnu ovisnost, prouzrokovao značajne psihičke ili tjelesne štete ili stanje posebno bezobzirno iskoristio, kasnija nadoknada u pravilu gubi svoje ublažavajuće djelovanje. U takvim slučajevima ona više ne može nadoknaditi počinjeno nepravo.

Sada odaberite željeni termin:Besplatne početne konsultacije

Pregled krivičnog postupka

• Početak istrage: Status osumnjičenog kod konkretne sumnje; od tada puna prava osumnjičenog.
• Policija/Tužilaštvo: Tužilaštvo vodi, kriminalistička policija istražuje; Cilj: obustava, diverzija ili optužnica.
• Saslušanje osumnjičenog: Pouka unaprijed; Uključivanje branioca vodi odlaganju; Pravo na šutnju ostaje.
• Uvid u spise: kod policije/tužilaštva/suda; obuhvata i dokaze (ukoliko nije ugrožena svrha istrage).
• Glavni pretres: usmeno izvođenje dokaza, presuda; odluka o zahtjevima privatnog učesnika.

Prava optuženog

• Informacije i odbrana: Pravo na obavještavanje, pravnu pomoć, slobodan izbor branioca, pomoć prevodioca, dokazne prijedloge.
• Šutnja i advokat: Pravo na šutnju u svako doba; kod angažovanja branioca saslušanje se odgađa.
• Obaveza poučavanja: pravovremena informacija o sumnji/pravima; izuzeci samo radi osiguranja svrhe istrage.
• Praktični uvid u spise: spisi istrage i glavnog pretresa; uvid trećih lica ograničen u korist osumnjičenog.

Sada odaberite željeni termin:Besplatne početne konsultacije

Praksa & Savjeti za ponašanje

1. Zadržati šutnju.
   Kratko objašnjenje je dovoljno: “Koristim svoje pravo na šutnju i prvo ću razgovarati sa svojom odbranom.” Ovo pravo važi već od prvog saslušanja od strane policije ili tužilaštva.
2. Odmah kontaktirati odbranu.
   Bez uvida u istražne spise ne treba davati izjavu. Tek nakon uvida u spise odbrana može procijeniti koja strategija i koje osiguranje dokaza su smisleni.
3. Odmah osigurati dokaze.
   Napravite ljekarske nalaze, fotografije sa datumom i mjerilom, po potrebi rendgenske ili CT snimke. Odjeću, predmete i digitalne zapise čuvajte odvojeno. Spisak svjedoka i protokole sjećanja sastavite najkasnije u roku od dva dana.
4. Ne stupajte u kontakt sa suprotnom stranom.
   Vaše poruke, pozivi ili objave mogu se koristiti kao dokaz protiv Vas. Sva komunikacija treba da se odvija isključivo preko odbrane.
5. Blagovremeno osigurajte video i podatkovne zapise.
   Video snimci nadzora u javnom prevozu, lokalima ili od strane uprava zgrada se često automatski brišu nakon nekoliko dana. Zahtjevi za osiguranje podataka se stoga moraju odmah podnijeti operaterima, policiji ili državnom tužilaštvu.
6. Dokumentujte pretrese i oduzimanja.
   Prilikom pretresa kuće ili oduzimanja trebali biste zatražiti kopiju naloga ili zapisnika. Zabilježite datum, vrijeme, uključene osobe i sve oduzete predmete.
7. U slučaju hapšenja: bez izjava o predmetu.
   Insistirajte na hitnom obavještavanju Vaše odbrane. Istražni zatvor se može odrediti samo u slučaju osnovane sumnje i dodatnog osnova za pritvor. Blaže mjere (npr. obećanje, obaveza prijavljivanja, zabrana kontakta) imaju prioritet.
8. Ciljano pripremite nadoknadu štete.
   Uplate ili ponude za nadoknadu štete trebaju se obavljati i dokumentovati isključivo preko odbrane. Strukturirana nadoknada štete pozitivno utiče na preusmjeravanje i odmjeravanje kazne.

Vaše prednosti uz advokatsku podršku

Postupak zbog ropstva ili ropstvu slične eksploatacije spada u pravno najzahtjevnije oblasti kaznenog prava. Optužbe se odnose na ključne oblasti lične slobode, duboko zadiru u ljudsko dostojanstvo i redovno imaju složena pitanja dokazivanja stvarnog vršenja vlasti, ovisnosti i dobrovoljnosti. Često je sporno da li je ropstvu slično stanje stvarno postojalo, da li je žrtva svoju situaciju dobrovoljno odabrala ili su ovisnost, obmana ili strukturni pritisak oblikovali odluku.

Da li postoji kažnjivo ropstvo odlučujuće ovisi o tome da li je žrtva stvarno podvrgnuta vlasti počinioca i da li ovo stanje dobrovoljnu, informiranu saglasnost isključuje. Već male razlike u životnim okolnostima, radnim uslovima, financijskim ili ličnim ovisnostima mogu temeljno promijeniti pravnu ocjenu.

Advokatsko zastupanje od početka je stoga bitno. Ono osigurava da se dokazi stručno prikupe, komunikacijski tokovi ispravno klasificiraju i strukturne ovisnosti ili lažne optužbe jasno razrade. Samo s preciznom pravnom analizom može se utvrditi da li je stvarno postojalo kažnjivo ropstvo ili optužba počiva na nerazumijevanjima, obiteljskim sukobima, ekonomskim napetostima ili pogrešnim pretpostavkama.

Naša kancelarija

• provjerava da li je ropstvu slično stanje pravno postojalo ili dobrovoljnost, ugovorni odnosi ili nedostatak ovisnosti govore protiv kažnjivosti,
• analizira izjave, tokove poruka, radne i stambene situacije kao i strukturne ovisnosti na proturječnosti i stvarne veze,
• prati Vas kroz cijeli istražni i sudski postupak i štiti Vas od jednostranih ili nepotpunih prikaza,
• razvija strategiju obrane koja Vašu stvarnu ulogu, životne okolnosti i vrstu odnosa sa žrtvom precizno i razumljivo prikazuje,
• i osigurava da se Vaša prava u postupku dosljedno čuvaju prema policiji, tužilaštvu i sudu.

Stručno utemeljena, strukturirana i objektivna obrana brine da se optužba za ropstvo pravno ispravno provjeri i stvarne životne okolnosti sveobuhvatno uzmu u obzir. Tako dobijate jasno i profesionalno zastupanje koje cilja na pravedno i razumljivo rješenje.

Sada odaberite željeni termin:Besplatne početne konsultacije

FAQ – Često postavljana pitanja

Sada odaberite željeni termin:Besplatne početne konsultacije