Tjelesna povreda sa teškim trajnim posljedicama
- Tjelesna povreda sa teškim trajnim posljedicama
- Objektivno biće krivičnog djela
- Razgraničenje od drugih krivičnih djela
- Teret dokazivanja i ocjena dokaza
- Praktični primjeri
- Subjektivno biće krivičnog djela
- Protupravnost i opravdanja
- Ukidanje kazne i diverzija
- Odmjeravanje kazne i posljedice
- Novčana kazna – sistem dnevnih iznosa
- Kazna zatvora i (djelimično) uslovna osuda
- Nadležnost sudova
- Pregled krivičnog postupka
- Prava optuženog
- Praksa i savjeti za ponašanje
- Često postavljana pitanja – FAQ
Tjelesna povreda sa teškim trajnim posljedicama
Tjelesna povreda sa teškim trajnim posljedicama opisuje slučajeve u kojima je osoba namjerno povrijeđena tako da ostaju trajne ili dugoročne posljedice. To uključuje gubitak ili teško oštećenje govora, vida ili sluha, reproduktivne sposobnosti ili drugih važnih tjelesnih funkcija. Također su obuhvaćena značajna sakaćenja ili upadljive deformacije, poput vidljivih ožiljaka ili trajnih unakaženja, kao i povrede genitalija koje trajno utiču na seksualni osjet. Teške hronične bolesti, iscrpljenost ili trajna nesposobnost za rad također se smatraju trajnim posljedicama.
Odlučujuće nije koliko je brutalno djelo izvršeno, već koje medicinski dokazive i trajne posljedice zaista ostavlja. Samo medicinski potvrđeno, trajno oštećenje ispunjava uslove § 85 KZ.
Tjelesna povreda sa teškim trajnim posljedicama postoji kada djelo dovede do dugoročnog ili trajnog gubitka tjelesnih funkcija, upadljive deformacije ili teške hronične bolesti, kao što su gubitak čula, nesposobnost za rad ili vidljivo unakaženje.
Objektivno biće krivičnog djela
Objektivni dio opisuje vanjsku stranu događaja. On odgovara na pitanje ko je šta čime učinio, koji je rezultat nastupio i da li postoji uzročna veza između radnje i teške trajne posljedice.
Koraci provjere
Radnja djela sastoji se od fizičkog djelovanja, kao što je udaranje, guranje, šutiranje ili davljenje, ili propuštanja dužne radnje kada je postojala pravna obaveza za djelovanje.
Posljedica djela je teško i dugoročno narušavanje zdravlja. To uključuje gubitak čulnih organa, značajna sakaćenja, upadljive deformacije ili trajna oboljenja koja značajno utiču na svakodnevni život.
Uzročnost znači da je radnja bila uzrok nastupjele trajne posljedice. Kod propuštanja se ispituje da li bi se posljedica s velikom vjerovatnoćom mogla spriječiti.
Objektivno pripisivanje postoji kada se u nastaloj posljedici ostvaruje upravo onaj rizik koji je stvoren ponašanjem počinioca. Potpuno atipičan tok ili samostalno pogrešno ponašanje žrtve prekida ovo pripisivanje.
Razgraničenje od drugih krivičnih djela
Za bolje razvrstavanje krivičnih djela tjelesne povrede u krivičnom pravu može se navesti sljedeća gradacija:
- § 84 KZ – Teška tjelesna povreda:
Obuhvata povrede koje su ozbiljne, ali u principu izlječive. Zdravlje je značajno narušeno, ali trajna šteta nije nužno prisutna. - § 85 KZ – Tjelesna povreda sa teškim trajnim posljedicama:
Odnosi se na slučajeve gdje posljedice povrede ostaju dugoročne ili trajne. Misli se na neizlječiva oštećenja, kao što su gubitak čulnih organa, trajno unakaženje ili hronična oboljenja. - § 86 KZ – Tjelesna povreda sa smrtnom posljedicom:
Obuhvata one situacije u kojima tjelesna povreda dovodi do smrti žrtve.
Ova sistematika pokazuje da § 85 KZ predstavlja najteži oblik tjelesne povrede ispod smrtnog ishoda. Označava prelaz između teške, još uvijek izlječive povrede i konačnog gubitka životnih funkcija.
Teret dokazivanja i ocjena dokaza
- Tužilaštvo: nosi teret uvjeravanja za radnju, tešku posljedicu, uzročnost, pripisivanje i eventualno kvalifikatorne elemente.
- Sud: ocjenjuje cjelokupnost dokaza i posebno vrednuje medicinske dokumente. Neprikladni ili nezakonito pribavljeni dokazi nisu upotrebljivi.
- Optuženi: nema teret dokazivanja, ali može ukazati na alternativne tokove događaja, obrazložiti sumnje u uzročnost ili istaknuti zabrane korištenja dokaza.
Tipični dokazi: ljekarski nalazi, dijagnostičko snimanje (CT, rendgen, MRI), neutralni svjedoci, video snimci (npr. CCTV, bodycam), digitalni metapodaci, vještačenja o težini povrede.
Praktični primjeri
- Udarac u glavu koji dovodi do trajnog oštećenja sluha može se smatrati tjelesnom povredom sa teškim trajnim posljedicama.
- Duboka posjekotina na licu koja ostavlja upadljiv, trajan ožiljak također ispunjava obilježja djela.
- Također, povreda koja rezultira trajnim ograničenjem funkcije ruke ili trajnom nesposobnošću za rad spada u ovu kategoriju.
- Također su obuhvaćene povrede genitalija koje trajno utiču na seksualni osjet.
- Privremeni bolovi ili lakša oštećenja bez dokazivih trajnih posljedica nisu dovoljni.
Subjektivno biće krivičnog djela
Tjelesna povreda sa teškim trajnim posljedicama može biti počinjena u dvije varijante.
Prema stavu 1, postoji kada neko namjerno izvrši zlostavljanje i pritom iz nehata prouzrokuje tešku trajnu posljedicu.
Prema stavu 2, radi se o namjernoj tjelesnoj povredi, gdje počinilac tešku trajnu posljedicu prouzrokuje barem iz nehata.
Namjera se mora odnositi na samu radnju povređivanja. Za trajnu posljedicu je dovoljno da je počinilac prepoznao opasnost, ali je nemarno zanemario. Dokaz namjere se najčešće izvodi iz indicija kao što su intenzitet napada, korišteno sredstvo, pogođeni dio tijela ili ponašanje prije i poslije djela.
Protupravnost i opravdanja
- Nužna odbrana: Trenutni, protupravni napad; odbrana neophodna i primjerena. Naknadni udarac nakon završetka napada = nije nužna odbrana.
- Krajnja nužda koja isključuje krivicu: Neposredna opasnost; nema blažeg sredstva; pretežni interes.
- Važeći pristanak: Sposobnost odlučivanja, informiranost, dobrovoljnost; granice: nemoralnost, maloljetnici.
- Zakonska ovlaštenja: Intervencije s pravnim osnovom i proporcionalnost (posebno službene radnje, zakonita prinuda).
Teret dokazivanja: Tužilaštvo mora bez razumne sumnje pokazati da ne postoji osnov za isključenje protupravnosti. Optuženi ne mora ništa dokazivati; konkretne činjenice su dovoljne da se izazove sumnja (in dubio pro reo).
Krivica i zablude
- Zabluda o zabranjenosti: opravdava samo ako je neizbježna (dužnost informiranja!).
- Princip krivice: Kažnjiv je samo onaj ko postupa s krivicom.
- Neuračunljivost: nema krivice kod teških duševnih poremećaja itd. – forenzičko-psihijatrijsko vještačenje, čim postoje indicije.
- Krajnja nužda koja isključuje krivicu: Nerazumnost zakonitog ponašanja u ekstremnoj situaciji prinude.
- Putativna nužna odbrana: Zabluda o opravdanju isključuje umišljaj; nehat ostaje, ako je propisan.
Ukidanje kazne i diverzija
Krivični postupak može pod određenim uslovima završiti bez osude. Krivično pravo predviđa mogućnosti da se odustane od kažnjavanja ili da se postupak riješi diverziono, ako optuženi preuzme odgovornost i nadoknadi posljedice djela.
Odustanak od pokušaja dovodi do toga da se ne izriče kazna, ako počinilac dobrovoljno odustane od daljeg izvršenja ili još pravovremeno spriječi posljedicu. Odlučujuće je da odustanak uslijedi iz vlastite pobude, a ne samo zato što je plan ionako propao.
Diverzija je vrsta vansudskog okončanja krivičnog postupka. Dolazi u obzir kada se krivica ne može ocijeniti kao teška, činjenično stanje je razjašnjeno i optuženi je spreman na nadoknadu štete. Tipične mjere su plaćanje novčanog iznosa, društveno korisni rad, učešće u probaciji ili poravnanje sa žrtvom.
Kod uspješne diverzije ne dolazi do izricanja krivice i nema upisa u kaznenu evidenciju. Time se postupak smatra riješenim, a dotična osoba može nastaviti svoj život bez formalne osude.
Odmjeravanje kazne i posljedice
Visina kazne zavisi od krivice i posljedica djela. Sud uzima u obzir koliko su teške posljedice povrede, koliko je opasna ili bezobzirna bila radnja i da li je počinilac djelovao planski ili spontano. Također se ispituju lične okolnosti, poput ranijih osuda, životne situacije, spremnosti na priznanje ili nastojanja da se nadoknadi šteta.
Otežavajuće okolnosti su na primjer više djela, posebna bezobzirnost ili napadi na bespomoćne osobe.
Olakšavajuće okolnosti su neosuđivanost, potpuno priznanje, nadoknada štete ili saodgovornost žrtve. Također dugo trajanje krivičnog postupka može djelovati kao olakšavajuća okolnost.
Austrijsko krivično pravo poznaje sistem dnevnih iznosa kod novčanih kazni: Broj dnevnih iznosa zavisi od težine krivice, pojedinačni dnevni iznos od prihoda. Tako se treba osigurati da novčana kazna bude jednako osjetna za sve osuđene. Ako se kazna ne plati, može se pretvoriti u zamjensku kaznu zatvora.
Kazna zatvora se može u cijelosti ili djelimično uslovno odgoditi, ako kazna ne prelazi dvije godine i postoji pozitivna socijalna prognoza. U tom slučaju osuđeni ostaje na slobodi, ali se mora dokazati tokom probnog perioda od jedne do tri godine. Ako se pridržava svih uslova, kazna se smatra konačno odgođenom.
Sudovi također mogu izdati naloge, na primjer za nadoknadu štete, terapiju ili ograničenje kontakta, i odrediti probaciju. Cilj je uvijek smanjiti rizik od ponovnog počinjenja djela i promovirati stabilan način života.
Novčana kazna – sistem dnevnih iznosa
- Raspon: do 720 dnevnih iznosa (broj dnevnih iznosa = mjera krivice; iznos/dan = platežna sposobnost; min. € 4,00 , max. € 5.000,00).
- Praktična formula: 6 mjeseci zatvora ≈ 360 dnevnih iznosa (orijentacija, ne šema).
- Nenaplativost: zamjenska kazna zatvora (u pravilu: 1 dan zamjenskog zatvora = 2 dnevna iznosa).
Kazna zatvora i (djelimično) uslovna osuda
§ 37 KZ: Ako zakonska prijetnja kaznom doseže do pet godina zatvora, sud treba umjesto kratke kazne zatvora od najviše jedne godine izreći novčanu kaznu.
§ 43 KZ: Uslovno odgođena kazna zatvora može se izreći ako izrečena kazna ne prelazi dvije godine i osuđenom se može dati povoljna socijalna prognoza. Probni period iznosi jednu do tri godine. Ako se završi bez opoziva, kazna se smatra konačno odgođenom.
§ 43a KZ: Djelimično uslovna osuda dozvoljava kombinaciju bezuslovnog i uslovnog dijela kazne. Kod kazni zatvora od više od šest mjeseci do dvije godine dio se može uslovno odgoditi ili zamijeniti novčanom kaznom do sedamsto dvadeset dnevnih iznosa, ako to prema okolnostima izgleda primjereno.
§§ 50 do 52 KZ: Sud može dodatno odrediti naloge i naložiti probacijski nadzor. Tipični nalozi se odnose na naknadu štete, terapiju, zabrane kontakta ili boravka kao i mjere za socijalnu stabilizaciju. Cilj je sprečavanje daljih krivičnih djela i promocija trajnog zakonitog ponašanja.
Nadležnost sudova
Stvarna nadležnost: Zemaljski sud (kazna do 10 godina).
Mjesna nadležnost: mjesto djela odnosno posljedice; supsidijarno prebivalište/mjesto zatjecanja.
Instance: žalba Višem zemaljskom sudu; žalba zbog ništavosti Vrhovnom sudu.
Građanskopravni zahtjevi u krivičnom postupku
Žrtva se može pridružiti (naknada za pretrpljeni bol, troškovi liječenja, izgubljena zarada, materijalna šteta). Pridruživanje prekida građanskopravno zastarijevanje kao tužba – ali samo prema optuženom i samo u traženom obimu. Moguće je potpuno/djelimično dosuđivanje; inače upućivanje na parnični postupak. Strategija: rana strukturirana naknada štete povećava šanse za diverziju i blago odmjeravanje kazne.
Pregled krivičnog postupka
- Početak istrage: Status osumnjičenog kod konkretne sumnje; od tada puna prava osumnjičenog.
- Policija/Tužilaštvo: Tužilaštvo vodi, kriminalistička policija istražuje; cilj: obustava, diverzija ili optužnica.
- Saslušanje osumnjičenog: Pouka unaprijed; uključivanje branioca dovodi do odgađanja; pravo na šutnju ostaje.
- Uvid u spis: kod policije/tužilaštva/suda; obuhvata i predmete dokaza (ukoliko nije ugrožena svrha istrage).
- Glavni pretres: usmeno izvođenje dokaza, presuda; odluka o zahtjevima privatnog tužioca.
Prava optuženog
- Uvid u spis praktično: Istražni i spisi glavnog pretresa; uvid trećih lica ograničen u korist optuženog.
- Informacije i odbrana: Pravo na obavještavanje, pravnu pomoć, slobodan izbor branioca, pomoć prevodioca, dokazne prijedloge.
- Šutnja i advokat: Pravo na šutnju u svako doba; kod uključivanja branioca saslušanje se mora odgoditi.
- Obaveza pouke: pravovremena informacija o sumnji/pravima; izuzeci samo radi osiguranja svrhe istrage.
Praksa i savjeti za ponašanje
- Zadržati šutnju.
Kratko objašnjenje je dovoljno: “Koristim svoje pravo na šutnju i prvo ću razgovarati sa svojom odbranom.” Ovo pravo važi već od prvog saslušanja od strane policije ili tužilaštva. - Odmah kontaktirati odbranu.
Bez uvida u istražne spise ne bi trebalo davati izjavu. Tek nakon uvida u spis odbrana može procijeniti koja je strategija i koje osiguranje dokaza smisleno. - Odmah osigurati dokaze.
Ljekarski nalazi, fotografije sa datumom i mjerilom, eventualno rendgenski ili CT snimci. Odjeću, predmete i digitalne zapise čuvati odvojeno. Listu svjedoka i protokole sjećanja napraviti najkasnije u roku od dva dana. - Ne stupati u kontakt sa suprotnom stranom.
Vlastite poruke, pozivi ili objave mogu se koristiti kao dokaz protiv vas. Sva komunikacija treba ići isključivo preko odbrane. - Pravovremeno osigurati video i podatkovne zapise.
Nadzorni video zapisi u javnom prevozu, lokalima ili od uprava zgrada često se automatski brišu nakon nekoliko dana. Zahtjevi za osiguranje podataka se stoga moraju odmah podnijeti operaterima, policiji ili tužilaštvu. - Dokumentovati pretrese i oduzimanja.
Kod pretresa stana ili oduzimanja trebali biste tražiti primjerak naredbe ili zapisnika. Zabilježite datum, vrijeme, uključene osobe i sve oduzete predmete. - Kod hapšenja: bez izjava o stvari.
Insistirajte na trenutnom obavještavanju vaše odbrane. Pritvor se smije odrediti samo kod osnovane sumnje i dodatnog pritvorskog razloga. Blaže mjere (npr. zavjet, obaveza javljanja, zabrana kontakta) imaju prednost. - Ciljano pripremiti nadoknadu štete.
Uplate ili ponude za nadoknadu trebaju se isključivo obavljati i dokumentirati preko odbrane. Strukturirana nadoknada štete pozitivno utječe na preusmjeravanje i odmjeravanje kazne.
Vaše prednosti uz advokatsku podršku
Postupak zbog tjelesne povrede sa teškim trajnim posljedicama nije samo pravno složen, već i lično opterećujući. Prijete visoke zatvorske kazne, značajni zahtjevi za naknadu štete i dugoročni upisi u kaznenu evidenciju. Rana advokatska zastupljenost je stoga presudna za pravilno osiguranje dokaza, ispravnu procjenu medicinskih nalaza i strateški rad na ublažavanju postupka.
Naša kancelarija
- pažljivo ispituje da li navodna trajna posljedica zaista ispunjava stroge uslove § 85 KZ,
- prati vas tokom cijelog istražnog i sudskog postupka,
- analizira medicinsku dokumentaciju i osigurava oslobađajuća vještačenja,
- razvija individualnu strategiju odbrane – od diverzije do uslovne osude,
- pomaže oštećenima u ostvarivanju prava na naknadu za pretrpljene bolove i drugih zahtjeva za naknadu,
- i dosljedno štiti vaša prava i interese pred policijom, tužilaštvom i sudom.
Iskusna krivična odbrana osigurava da se uzme u obzir svaki detalj vašeg slučaja i da ne postanete žrtva jednostrane ocjene dokaza ili nepotpune medicinske procjene. Tako dobijate utemeljenu, pravednu i na vaš konkretni slučaj prilagođenu odbranu.
Peter HarlanderHarlander & Partner Rechtsanwälte „Machen Sie keine inhaltlichen Aussagen ohne vorherige Rücksprache mit Ihrer Verteidigung. Sie haben jederzeit das Recht zu schweigen und eine Anwältin oder einen Anwalt beizuziehen. Dieses Recht gilt bereits bei der ersten polizeilichen Kontaktaufnahme. Erst nach Akteneinsicht lässt sich klären, ob und welche Einlassung sinnvoll ist.“