Igrama na sreću se u principu smatraju sve igre kod kojih dobitak ili gubitak zavise pretežno od slučaja. Mora se praviti razlika između igara na sreću i nagradnih igara. Kod igara na sreću učešće se po pravilu plaća, dok kod nagradnih igara to nije slučaj. U Austriji savezna država ima takozvani monopol na igre na sreću. To znači da je u principu saveznoj državi rezervisano pravo na organizovanje igara na sreću. Ko, dakle, želi organizovati igru na sreću u smislu Zakona o igrama na sreću, mora za to dobiti koncesiju odnosno dozvolu od saveznog ministra finansija. Od ovog monopola postoji nekoliko izuzetaka.
Dozvoljeno je na primjer:
- Igre na sreću koje se organizuju za razonodu i uključuju male iznose.
- Takođe, automati za igre na sreću ne podliježu saveznom monopolu na igre na sreću, ukoliko se radi o vašarskim igrama kao što su “izvlačenje konca”, “točak sreće”, “pecanje ribica ili pataka” ili slično.
Prema Zakonu o igrama na sreću, koncesionari i nosioci dozvola su obavezni da svoje reklamne nastupe održavaju u “odgovornoj mjeri”. Ova umjerenost se krši kada se, na primjer, reklamiraju posebno visoki ulozi ili igre na sreću sa pozajmljenim kapitalom. Takođe, ne smije se sugerisati da učestalo igranje povećava šanse za dobitak. Šanse za dobitak se generalno ne smiju preuveličavati u reklamama.
Ko organizuje igre na sreću suprotno propisima Zakona o igrama na sreću, mora računati sa upravnom kaznom do 60.000,00 EUR. Takođe treba računati i sa krivičnopravnim posljedicama.
