Opojna sredstva u cestovnom saobraćaju

Opojna sredstva u cestovnom saobraćaju

Opojna sredstva u cestovnom saobraćaju obuhvataju sve situacije u kojima osoba upravlja vozilom, stavlja ga u pogon ili to namjerava, iako je njena fizička ili psihička sposobnost ograničena uslijed konzumacije droga ili drugih psihoaktivnih supstanci. Takva onesposobljenost se može manifestovati npr. usporenim reakcijama, ograničenom percepcijom, smanjenom sposobnošću koncentracije ili poremećenom koordinacijom i direktno utječe na sigurnu participaciju u cestovnom saobraćaju.

Pravna ocjena se ne vrši na osnovu fiksnih graničnih vrijednosti, kao što je to slučaj kod alkohola, već na osnovu konkretno utvrdivog ograničenja sposobnosti za vožnju. Odlučujuće je, dakle, da li je dotična osoba još uvijek u stanju sigurno upravljati vozilom i pouzdano se pridržavati mjerodavnih saobraćajnih propisa.

Procjena ove onesposobljenosti se po pravilu vrši putem ljekarskog pregleda koji se zasniva na objektivnim kriterijima i uzima u obzir cjelokupnu sliku fizičkog i psihičkog stanja. Već i dokaziva onesposobljenost, nezavisno od konzumirane količine ili supstance, dovoljna je za pretpostavku protupravnog ponašanja u cestovnom saobraćaju.

Sposobnost za vožnju kao preduslov

Učešće u cestovnom saobraćaju zahtijeva neograničenu fizičku i psihičku sposobnost. To naročito obuhvata sposobnost sigurnog upravljanja vozilom, ispravne procjene saobraćajnih situacija i adekvatnog reagovanja na iznenadne događaje. U to se, između ostalog, ubrajaju pažnja, brzina reakcije, koordinacija, percepcija kao i sposobnost donošenja ispravnih odluka.

Onesposobljenost uzrokovana opojnim sredstvima direktno utječe na ove sposobnosti. Tipični efekti su odložene reakcije, ograničena koncentracija, pogrešne procjene brzine ili udaljenosti, kao i smanjena kontrola nad motorikom. Time se značajno povećava rizik od grešaka u vožnji i nezgoda.

Već i blaga ograničenja mogu biti dovoljna da se negira potrebna sposobnost za vožnju. Nije bitno da li dotična osoba subjektivno još uvijek vjeruje da može sigurno voziti. Odlučujuće je, naprotiv, da li objektivno postoji onesposobljenost koja narušava sigurno učešće u cestovnom saobraćaju.

Za razliku od konzumacije alkohola, kod opojnih sredstava ne postoje zakonski utvrđene granične vrijednosti. Pravna ocjena se stoga vrši od slučaja do slučaja. Mjerodavno je da li se može utvrditi konkretna onesposobljenost za vožnju. Ovo utvrđivanje se u praksi vrši od strane obučenih organa nadzora saobraćaja, kao i putem ljekarskog pregleda pri kojem se uzimaju u obzir kako vanjske uočljivosti, tako i medicinski kriteriji.

Sposobnost za vožnju stoga predstavlja centralni pravni prag. Čim ona više nije prisutna, radi se o kršenju odredbi zakona o cestovnom saobraćaju.

Peter Harlander
Harlander & Partner Rechtsanwälte „Učešće u cestovnom saobraćaju pod utjecajem droga nije pitanje samoprocjene, već objektivna opasnost koja se dosljedno kažnjava“

Tok kontrole kod sumnje na utjecaj droga

Ako na osnovu ponašanja u vožnji, saobraćajne nezgode ili uočljivih fizičkih simptoma postoji osnovana sumnja da je osoba pod utjecajem opojnih sredstava, provodi se strukturirana i zakonski regulisana provjera. Ona se odvija u nekoliko međusobno usklađenih faza i služi objektivnom utvrđivanju da li postoji onesposobljenost za vožnju.

Prva procjena od strane policije

Na početku, nadzor saobraćaja vrši neposrednu procjenu situacije. Povod može biti npr. nesigurno ponašanje u vožnji, neuobičajene reakcije prilikom kontrole ili fizičke uočljivosti poput zacrvenjenih očiju, usporenih pokreta ili poremećaja ravnoteže.

Službenice i službenici pritom koriste standardizovane kriterije posmatranja. Tu spadaju posebno:

• Sposobnost reagovanja i pažnja
• Sposobnost koordinacije
• Govorno ponašanje i reakcija zjenica
• Opći izgled

Ova prva procjena utemeljuje takozvanu početnu sumnju i čini osnovu za daljnje mjere.

Preliminarni test pljuvačke kao prvo tehničko pomoćno sredstvo

Ako se sumnja pojača, može se provesti preliminarni test pljuvačke. Ovaj test provode posebno obučeni i za to ovlašteni organi i on služi isključivo za prethodnu provjeru.

Test pljuvačke pokazuje da li se određena opojna sredstva mogu dokazati u tijelu. On, međutim, ne daje nikakvu informaciju o tome da li zaista postoji onesposobljenost za vožnju. Njegova funkcija je stoga u podršci donošenju odluke o narednim koracima.

Pozitivan rezultat testa redovno dovodi do naloga za ljekarski pregled. Isto važi i ako se odbije provođenje testa.

Ako je test negativan i ne postoje druge uočljivosti, po pravilu se ne poduzimaju daljnje mjere.

Značaj uređaja za preliminarno testiranje pljuvačke

Uređaji za preliminarno testiranje pljuvačke zauzimaju centralnu ulogu u okviru kontrole onesposobljenosti uzrokovane opojnim sredstvima u cestovnom saobraćaju. Oni omogućavaju brzu i standardizovanu prethodnu provjeru direktno na mjestu kontrole i služe za prvo razjašnjenje da li postoje indicije o konzumaciji određenih opojnih sredstava.

Upotreba ovih uređaja je zakonski regulisana i rezervisana isključivo za posebno obučene organe koje je ovlastio nadležni organ. Time se osigurava da se primjena vrši stručno i da se rezultati dokumentuju na razumljiv način.

Test pljuvačke služi isključivo kao preliminarni test i ne predstavlja dokaz o stvarnoj onesposobljenosti za vožnju. On može samo pokazati da li su određene supstance prisutne u tijelu. Pravna ocjena se, međutim, ne veže za puki dokaz o opojnim sredstvima, već za konkretno ograničenje sposobnosti za vožnju.

Ako je preliminarni test pljuvačke pozitivan, redovno slijedi privođenje na ljekarski pregled. On razjašnjava da li postoji stvarna onesposobljenost. I odbijanje testa u praksi dovodi do daljnjih mjera, naročito do ljekarskog razjašnjenja.

Negativan rezultat testa, s druge strane, ima za posljedicu da se po pravilu ne poduzimaju daljnji koraci, ukoliko ne postoje dodatne uočljivosti. Test u ovom slučaju djeluje oslobađajuće i završava kontrolu.

Uređaji za preliminarno testiranje pljuvačke tako predstavljaju efikasnu poveznicu između prve policijske procjene i medicinskog pregleda. Oni omogućavaju brzu osnovu za donošenje odluke i značajno doprinose efikasnoj i pravno sigurnoj kontroli u cestovnom saobraćaju.

Klinički pregled od strane ovlaštene ljekarke ili ljekara

U sljedećem koraku vrši se privođenje posebno ovlaštenoj ljekarki ili ljekaru. Ovaj pregled predstavlja centralni dio postupka.

Medicinsko stručno lice procjenjuje sposobnost za vožnju na osnovu objektivnih kriterija. Pritom se, između ostalog, provjeravaju:

• Stanje svijesti i orijentacija
• Sposobnost reagovanja i koncentracija
• Koordinacija i motorika
• Fizičke uočljivosti poput drhtanja ili poremećaja ravnoteže

Rezultat ovog pregleda se bilježi u nalazu i mišljenju. Ovaj nalaz je odlučujući za pravnu ocjenu, jer dokumentuje stvarnu onesposobljenost.

Analiza krvi radi potvrde

Ako klinički pregled potvrdi sumnju na onesposobljenost, nalaže se vađenje krvi. Ono služi dokazivanju opojnih sredstava u tijelu i osiguravanju medicinskih utvrđenja.

Analiza krvi pruža objektivne laboratorijske vrijednosti i dopunjuje ljekarski nalaz. Ona ima poseban značaj za dokumentaciju konzumacije i za daljnje upravno-pravne ili zdravstvene mjere.

Prisilno provođenje vađenja krvi pravno nije dozvoljeno. Dotična osoba može odbiti pregled. Takvo odbijanje, međutim, ne ostaje bez posljedica i dovodi do zasebnih, redovno strožih sankcija.

Sinergija pojedinačnih koraka

Postupak se zasniva na stepenastom sistemu:

• Početna sumnja putem policijskog opažanja
• Prethodna provjera putem testa pljuvačke
• Medicinska procjena sposobnosti za vožnju
• Potvrda putem analize krvi

Tek međusobno djelovanje ovih koraka omogućava pravno sigurnu i razumljivu konstataciju. Klinički pregled pritom zauzima centralnu ulogu, jer on procjenjuje konkretnu onesposobljenost, a ne dokazuje samo konzumaciju.

Utvrđivanje onesposobljenosti

Utvrđivanje onesposobljenosti uzrokovane opojnim sredstvima odvija se prema jasno strukturiranom toku koji obuhvata nekoliko međusobno usklađenih koraka. Cilj je objektivna i pravno sigurna procjena sposobnosti za vožnju.

Prvo mora postojati početna sumnja. Ona nastaje opažanjima policije, npr. na osnovu uočljivog ponašanja u vožnji, fizičkih simptoma ili neuobičajenih reakcija u okviru kontrole. Bez takve konkretne sumnje ne smiju se poduzimati daljnje mjere.

Na osnovu te sumnje vrši se privođenje ovlaštenoj ljekarki ili ovlaštenom ljekaru. U okviru kliničkog pregleda provjerava se da li su fizičke i psihičke sposobnosti, koje su potrebne za sigurno upravljanje vozilom, ograničene. Pritom su u fokusu naročito sposobnost reagovanja, koordinacija, percepcija i opće stanje. Rezultat se bilježi u medicinskom nalazu i čini centralnu osnovu za pravnu ocjenu.

Ako iz ljekarskog pregleda proizađe potvrda sumnje, dodatno se provodi analiza krvi. Ona služi dokazivanju opojnih sredstava u tijelu i podržava medicinsku procjenu putem objektivnih laboratorijskih vrijednosti.

Tek sinergija policijske početne sumnje, ljekarskog pregleda i, po potrebi, dopunske analize krvi omogućava pravno održivo utvrđivanje. Ljekarska procjena pritom zauzima ključnu ulogu, jer ona procjenjuje konkretnu onesposobljenost za vožnju, a ne dokazuje samo konzumaciju opojnih sredstava.

Pravne posljedice kod droga za volanom

Upravne kazne i oduzimanje vozačke dozvole

Ako postoji onesposobljenost za vožnju uzrokovana opojnim sredstvima, to povlači neposredne upravno-pravne posljedice. Nadležni organ izriče novčanu kaznu u rasponu od 800 € do 3.700 €. Konkretna visina zavisi naročito od stepena onesposobljenosti, ponašanja u cestovnom saobraćaju kao i eventualnih prethodnih kažnjavanja.

Dodatno se vrši oduzimanje vozačke dozvole. Kod prvog prekršaja minimalno trajanje iznosi mjesec dana. Već ovaj period predstavlja zakonski fiksiranu donju granicu i može se produžiti zavisno od pojedinačnog slučaja.

Ako u stanju onesposobljenosti dođe do saobraćajne nezgode, posljedice se značajno pooštravaju. U takvim slučajevima pravna situacija predviđa duže trajanje oduzimanja, koje iznosi najmanje tri mjeseca. Konkretno trajanje se orijentiše prema težini incidenta i opasnostima koje su iz njega proizašle.

Kod ponovljenih prekršaja unutar perioda od pet godina, minimalno trajanje oduzimanja se značajno povećava. U ovim slučajevima treba poći od znatno strože procjene, jer se nedostatak saobraćajne pouzdanosti klasifikuje kao trajan.

Daljnje mjere nadležnih organa:

Pored novčane kazne i oduzimanja vozačke dozvole, nadležni organ nalaže dodatne mjere koje imaju za cilj promjenu ponašanja.

Kod prvog prekršaja obavezno je učešće u saobraćajnom coachingu. On služi osvještavanju opasnosti koje su povezane s upravljanjem vozilom pod utjecajem opojnih sredstava.

Kod ponovljenog pogrešnog ponašanja nalaže se obimnija dodatna obuka. Ona prevazilazi čisti coaching i intenzivnije se bavi ponašanjem u vožnji i uzrocima koji leže u pozadini.

Za ponovno sticanje vozačke dozvole u mnogim slučajevima su potrebni daljnji dokazi. Tu spadaju posebno:

• pozitivan nalaz i mišljenje ljekara nadležnog organa
• saobraćajno-psihološko mišljenje
• po potrebi, procjena ljekara specijaliste

Tek kada su ovi preduslovi ispunjeni, vozačka dozvola se može ponovo izdati.

Konsekvence kod odbijanja pregleda

Saradnja u predviđenim mjerama kontrole predstavlja centralnu obavezu u okviru saobraćajnih kontrola. Ako dotična osoba odbije učešće u ljekarskom pregledu ili davanje uzorka krvi, to se vrednuje kao zaseban težak prekršaj.

Prisilno provođenje vađenja krvi je doduše pravno nedozvoljeno, ali odbijanje ipak ne ostaje bez posljedica. Pravni poredak za to svjesno veže stroge sankcije kako se ne bi ometalo razjašnjavanje moguće onesposobljenosti.

U slučaju odbijanja prijeti upravna kazna u rasponu od 1.600 € do 5.900 €. Konkretna visina kazne zavisi od okolnosti pojedinačnog slučaja, naročito od ponašanja dotične osobe i eventualnih prethodnih kažnjavanja.

Dodatno se vozačka dozvola oduzima na najmanje šest mjeseci. Ovo minimalno trajanje se u pojedinačnom slučaju može prekoračiti ako postoje daljnje otežavajuće okolnosti.

Odbijanje se pravno svjesno tretira slično kao i dokazana onesposobljenost. Zakonodavac time prati cilj da spriječi da dotične osobe izbjegnu utvrđivanje činjenica putem nedostatka saradnje. Bez ovog pravila, efikasna kontrola saobraćajne sigurnosti bila bi značajno otežana.

Jasna konsekvenca pravne situacije

Predviđene sankcije ispunjavaju nekoliko funkcija. One prvo služe kažnjavanju konkretnog pogrešnog ponašanja, jer saradnja u kontrolama predstavlja bitan preduslov za provođenje saobraćajnog prava.

Istovremeno, mjere imaju preventivno dejstvo. Osjetne konsekvence trebaju odvratiti od odbijanja kontrola ili učešća u cestovnom saobraćaju pod utjecajem opojnih sredstava.

Nadalje, u centru pažnje je zaštita svih učesnika u saobraćaju. Dosljednim sankcijama se osigurava da nepodesni vozači i vozačice budu privremeno isključeni iz cestovnog saobraćaja.

Kombinacija osjetne novčane kazne, dugoročnog oduzimanja vozačke dozvole i daljnjih mogućih obaveza dovodi do toga da nastaju kako neposredni, tako i dugoročni efekti. Time se održivo jača saobraćajna sigurnost.

Jasna odgovornost u cestovnom saobraćaju

Upravljanje vozilom pod utjecajem opojnih sredstava predstavlja značajnu ugroženost za sigurnost u cestovnom saobraćaju. Već neznatna ograničenja percepcije, sposobnosti reagovanja ili sposobnosti donošenja odluka mogu dovesti do ozbiljnih pogrešnih odluka i značajno povećati rizik od nezgoda. Zbog toga pravni poredak prati dosljedan pristup, s gustim kontrolama i jasno definisanim sankcijama.

Odgovornost za vlastitu sposobnost za vožnju leži isključivo na osobi koja upravlja vozilom. Prije početka svake vožnje mora se osigurati da ne postoji onesposobljenost koja bi mogla narušiti sigurno upravljanje vozilom. Pritom ne igra ulogu da li se onesposobljenost subjektivno opaža. Odlučujuće je isključivo da li objektivno postoji ograničenje.

Već i osnovana sumnja može pokrenuti dalekosežne mjere, kao što su npr. ljekarski pregled ili privremeno oduzimanje vozačke dozvole. U daljnjem toku mogu se pokrenuti i upravno-pravni postupci koji vode do novčanih kazni, obaveznih mjera obuke i dužih zabrana vožnje.

Jasno dodjeljivanje odgovornosti služi zaštiti svih učesnika u saobraćaju. Samo dosljednim ponašanjem i striktnim pridržavanjem zakonskih odredbi može se održivo smanjiti rizik u cestovnom saobraćaju.

Vaše prednosti uz advokatsku podršku

Postupanje s opojnim sredstvima u cestovnom saobraćaju donosi značajne pravne rizike, jer već i mala ograničenja mogu dovesti do osjetnih kazni i oduzimanja vozačke dozvole. Procjena se vrši u pojedinačnom slučaju i zasniva se prvenstveno na medicinskim utvrđenjima, što je pogođenim osobama često teško razumljivo. Tome se dodaju i moguće prateće mjere poput dodatnih obuka ili nalaza, koji uzrokuju i ekonomska opterećenja. Bez stručne pravne podrške postoji opasnost da se vlastita prava ne iskoriste u potpunosti i da se konsekvence ne procijene ispravno.

Specijalizovana advokatska kancelarija osigurava stručnu pravnu klasifikaciju činjeničnog stanja i štiti prava u cjelokupnom postupku. Time se rizici mogu minimizirati i postići najbolje moguće rješenje u konkretnom pojedinačnom slučaju.

• ispituje primjenjivost mjerodavnih odredbi zakona o cestovnom saobraćaju u konkretnom pojedinačnom slučaju
• prati cjelokupni postupak od kontrole do odluke nadležnog organa
• osigurava pravno siguran način postupanja u svim potrebnim koracima
• pruža podršku pri procjeni, provođenju ili odbrani od mogućih konsekvenci i mjera
• dosljedno štiti pravne interese prema nadležnim organima i ostalim učesnicima

Sebastian Riedlmair
Harlander & Partner Rechtsanwälte „Sposobnost za vožnju ne prestaje tek kod gubitka kontrole, već već tamo gdje su percepcija i reakcija narušeni opojnim sredstvima“

Često postavljana pitanja – FAQ