Otmica radi iznude

Otmica radi iznude prema § 102 Krivičnog zakona je posebno teško krivično djelo, gdje se osoba lišava slobode ili na drugi način dovodi pod kontrolu počinioca, kako bi se treća strana ucjenjivala prijetnjom po život, tijelo ili slobodu žrtve. Tipična je prijetnja da će se žrtvi nešto učiniti ako se ne ispuni traženo ponašanje, kao što je plaćanje otkupnine ili određena odluka vlasti ili preduzeća. Suština nepravde nije samo masovno kršenje lične slobode žrtve, već prije svega njeno degradiranje u puko sredstvo pritiska kojim se žele iznuditi ekonomski, lični ili politički ciljevi. Otmica radi iznude stoga kombinuje kvalifikovano kršenje slobode s teškim oblikom prinude i iznude te se shodno tome strogo kažnjava.

Objektivni elementi krivičnog djela

Objektivno biće djela otmice radi iznude obuhvata sve vanjske i primjetne događaje koji pokazuju da je osoba lišena slobode i korištena kao sredstvo pritiska. Ono prikazuje isključivo vidljiva dešavanja, slično kameri koja samo snima ono što se stvarno događa, bez unutrašnjih namjera ili motiva.

Biće djela je svaka situacija u kojoj je osoba oteta, zadržana ili dovedena pod kontrolu počinioca. Ključno je da to stanje jasno postoji i da žrtva više ne može slobodno odlučivati ili se sama zaštititi. Da li je počinilac ovo stanje stvorio putem nasilja, prevare, psihičkog uticaja ili iskorištavanja prilike, nije bitno za objektivno biće djela. Odlučujuće je samo vanjsko lišavanje slobode.

Objektivno biće djela je stoga ispunjeno čim je žrtva uklonjena iz svog uobičajenog zaštićenog područja ili dovedena pod stvarnu vlast počinioca i ta situacija je pogodna za vršenje pritiska na treću stranu.

Koraci provjere

Subjekt radnje:

Svaka osoba koja određuje, utiče na mjesto boravka žrtve ili uzrokuje njeno odvođenje ili stavljanje pod kontrolu.

Predmet djela:

Objekt djela je svaka osoba, bez obzira na dob, porijeklo ili društveni status. Odlučujuće je da je ona protiv ili bez svoje slobodne volje oteta ili dovedena pod vlast počinioca i time postala sredstvo pritiska namjeravane iznude.

Za kažnjivost je nebitno da li žrtva prvobitno naizgled dobrovoljno ide. Saradnja postignuta prevarom ili psihičkom nadmoći je pravno nevažeća ako dovodi do toga da žrtva dođe pod kontrolu počinioca. Čim žrtva bude u sferi moći počinioca i to stanje treba služiti iznudi, ispunjena je zaštitna svrha zakona.

Ako dođe do stvarne promjene lokacije ili kontinuiranog čina ovladavanja, postoji dovršeno djelo.

Radnja:

Otmica radi iznude postoji kada se osoba protiv ili bez njene volje odvede na drugo mjesto, tamo zadrži ili dovede pod vlast počinioca, kako bi se treća strana stavila pod pritisak kroz tu situaciju.

Tipične radnje su:

• Odvođenje iz stana, s radnog mjesta ili javnog prostora, kako bi se žrtva izuzela kontroli drugih.
• Odvođenje na mjesto gdje se žrtva može lakše kontrolisati ili držati skrivenom, kao što su stanovi, vozila ili zabačena mjesta.
• Prevara ili manipulacija, na primjer predstavljanjem bezazlene svrhe, kako bi se žrtva namamila u kontrolisano okruženje.

Nema otmice radi iznude ako ne postoji namjera iznude ili ponašanje nije usmjereno na to da se treća strana prisili kroz situaciju žrtve. Dobrovoljnost žrtve ne isključuje djelo ako se zasniva na prevari, prijetnji ili psihičkom uticaju.

Radnja mora dovesti do stvarnog čina otmice ili ovladavanja. Samo prijetnja takvim stanjem ne ispunjava biće djela, ali može predstavljati kvalifikovanu prijetnju ili iznudu.

Ishod djela:

Uspjeh djela sastoji se u izvršenom oduzimanju žrtve iz njenog dotadašnjeg zaštićenog područja ili u uspostavljanju stanja ovladavanja. Odlučujuće je da se žrtva nalazi u situaciji kojom počinilac vlada i koja je objektivno pogodna da se koristi kao sredstvo pritiska prema trećoj strani. Čak i ko samo preuzme transport, čuvanje ili obezbjeđivanje mjesta, može ostvariti biće djela kao saizvršilac ili pomagač.

Uzročnost:

Radnja počinioca je uzročna ako bez nje žrtva ne bi dospjela pod vlast počinioca ili stanje otmice ne bi nastalo. Svaka radnja koja zasniva, održava ili produbljuje lišavanje slobode ili ovladavanje je uzročna. Čak i kada žrtva zbog straha slijedi uputstva ili naizgled dobrovoljno ide, uzročnost ostaje ako ta saradnja počiva na prevari ili pritisku.

Objektivno pripisivanje:

Uspjeh se može objektivno pripisati počiniocu ako svjesno stvara situaciju u kojoj se žrtva oduzima kontroli drugih i koristi kao sredstvo iznude. Zakonito odvođenje pretpostavlja ili zakonsku osnovu ili slobodan i informisan pristanak žrtve. Svaka radnja koja ima za cilj stvaranje prinudne situacije za ostvarivanje tuđih ciljeva je protivpravna i ispunjava objektivno biće djela iz § 102 Krivičnog zakona.

Kvalifikacijske okolnosti

• Teške posljedice: Ako žrtva uslijed otmice pretrpi teške fizičke ili psihičke povrede, postoji otežavajuća okolnost.
• Trajanje otmice: Duže trajanje lišavanja slobode može dovesti do primjene višeg kaznenog okvira.
• Višestruko izvršenje djela: Ko otme više osoba ili ponavlja radnju, strože će se kazniti.

Razgraničenje od drugih delikata

Biće djela otmice radi iznude postoji kada počinilac osobu protiv ili bez njene volje ovlada ili je odvede na drugo mjesto, kako bi izvršio masivan pritisak na treću stranu. Počinilac aktivno narušava slobodu žrtve i ciljano usmjerava slobodu odlučivanja onoga ko je izložen pritisku. On svjesno stvara prinudnu situaciju, kontroliše situaciju i koristi žrtvu kao sredstvo iznude kako bi postigao željeni uspjeh.

• § 99 Krivičnog zakona – Protivpravno lišenje slobode: Obuhvata samo zatvaranje ili zadržavanje osobe bez promjene mjesta. Objektivni sadržaj ograničen je na ukidanje slobode kretanja.
  § 102 Krivičnog zakona zahtijeva pak ovladavanje ili otmicu žrtve koja je prepoznatljivo pogodna za vršenje pritiska na treću stranu. Oba djela često stoje u pravom sticaju, jer je protivpravno lišenje slobode redovno sastavni dio otmice.
• § 105 Krivičnog zakona – Prinuda: Prinuda treće strane kod § 102 je obuhvaćena, jer se pritisak vrši upravo kroz ovladavanje žrtvom. Zasebna kažnjivost zbog prinude stoga uglavnom nije potrebna. Samo ako počinilac prinuđava treću stranu nezavisno od otmice, dolazi u obzir dodatna primjena § 105.
• §§ 144 do 145 Krivičnog zakona – Djela iznude: § 102 Krivičnog zakona je vrlo blizak djelima iznude. Razlika je u težini sredstva pritiska. Kod otmice radi iznude koristi se osoba kao sredstvo prijetnje. Iznuda ne mora biti dovršena. Već je dovoljna namjera da se kroz otmicu ostvare zahtjevi.
• § 269 Krivičnog zakona – Uzimanje talaca pri pokušajima oslobađanja: Ako počinilac ugrožava vlasti ili treće strane kako bi spriječio oslobađanje žrtve, to potpada pod § 269 Krivičnog zakona. U takvim slučajevima radi se o odbijanju državnih mjera, ne o privatnim ciljevima iznude.

Konkurencije:

Stvarni konkurentski odnos:

Pravi sticaj postoji kada se otmica radi iznude ostvaruje zajedno sa samostalnim djelima, kao što su tjelesna povreda, razbojništvo, kvalifikovana prijetnja ili zlostavljanje. Počinilac povređuje više pravnih dobara na vlastiti način, zbog čega se svako djelo kažnjava zasebno.

Nestvarni konkurentski odnos:

Nepravi sticaj postoji kada je otmica samo dio težeg glavnog djela i ne razvija samostalnu nepravdu. To je rijetko, jer otmica radi iznude već kroz radnju ovladavanja sadrži značajnu nepravdu. Samo ako cjelokupni sadržaj nepravde bude obuhvaćen drugim djelom, može § 102 Krivičnog zakona ustupiti.

Višestrukost radnji:

Ko ovlada s više osoba ili više puta izvrši radnju, ostvaruje više samostalnih djela koja se kažnjavaju odvojeno.

Nastavljeno djelo:

Ako se žrtva drži duže vrijeme ili na različitim mjestima, postoji jedinstveno djelo dok postoji umišljaj za iznudu.

Teret dokazivanja & Ocjena dokaza

Državno tužilaštvo:

Tužilaštvo snosi teret dokazivanja za postojanje otmice radi iznude, njeno trajanje, svrhu kao i vezu između radnje i planirane ili ostvarene iznude. Ono dokazuje da je žrtva protiv ili bez svoje volje uklonjena iz svog zaštićenog područja ili tamo zadržana i time bila pod kontrolom počinioca, kako bi se koristila kao sredstvo pritiska prema trećoj strani.

Sud:

Sud ispituje i cijeni sve dokaze u ukupnom kontekstu. Ne koristi neprikladne ili protivpravno pribavljene dokaze. Odlučujuće je da li je žrtvom stvarno ovladano ili je oteta i da li je ta situacija bila objektivno pogodna za vršenje pritiska na treću stranu. Sud utvrđuje da li je postojalo stvarno stanje otmice koje nosi namjeru iznude.

Okrivljena osoba:

Optužena osoba nema teret dokazivanja. Međutim, može ukazati na sumnje u namjeru iznude, u stvarno ovladavanje ili u trajanje stanja otmice. Također može ukazati na protivrječnosti, praznine u dokazima ili nejasna vještačenja.

Tipični dokazi su medicinski nalazi o povredama ili stresnim reakcijama, svjedočenja o toku premještanja, video ili nadzorni materijal, digitalni podaci o lokaciji kao što su GPS ili protokoli mobilne telefonije, kao i tragovi na vozilima, odjeći ili vratima. U pojedinačnim slučajevima mogu biti značajna i pedagoška ili psihološka vještačenja, naprimjer u vezi s pitanjem da li je maloljetna osoba mogla shvatiti karakter situacije.

Sada odaberite željeni termin:Besplatne početne konsultacije

Primjeri iz prakse

• Otmica iz radnog okruženja: Osobu nakon završetka radnog vremena presretne poznanik koji se pretvara da je vozi kući po nalogu kolege. Umjesto toga, vozi je na zabačeno mjesto i sprečava svaki kontakt. Nakon toga zahtijeva novac od srodnika. Čak i bez nasilja postoji otmica radi iznude, jer je žrtva oduzeta kontroli svog okruženja i svjesno korištena kao sredstvo pritiska.
• Prevara i manipulacija: Počinilac namamljuje žrtvu naizgled bezazlenim izgovorom, na primjer navodno hitnim sastankom ili molbom za pomoć. Žrtva dobrovoljno slijedi, ali dospijeva u okruženje koje počinilac potpuno kontroliše. Odatle vrši pritisak na treću stranu. Prevara je dovoljna ako služi stvaranju situacije u kojoj se žrtva može koristiti kao sredstvo iznude. Odlučujuća je namjera da se treća strana prisili kroz situaciju žrtve, ne da li je zahtjev već ispunjen ili je prijetnja izrečena.

Ovi primjeri pokazuju da već samo odvođenje ili ovladavanje osobom iz njenog zakonitog zaštićenog područja ispunjava otmicu radi iznude. Odlučujuće je ciljano ukidanje lične slobode povezano s namjerom da se treća strana prisili na činjenje, trpljenje ili nečinjenje.

Subjektivni elementi krivičnog djela

Počinilac djeluje s umišljajem. On zna ili barem pristaje na to da osobu protiv ili bez njene volje dovodi pod svoju vlast i time stvara situaciju koju želi koristiti za iznudu od treće strane.

Bitna je namjera da se izvrši pritisak na drugu osobu. Počinilac želi postići da ta treća osoba nešto uradi, nešto propusti ili nešto toleriše, jer je žrtva u vlasti počinioca. Dovoljno je da počinilac ozbiljno teži tom učinku. Da li će treća osoba kasnije popustiti, ne igra ulogu za kažnjivost.

Ne postoji namjera ako počinilac vjeruje da žrtva slobodno i informisano pristaje ili ako ne želi vršiti pritisak na treću osobu. Ko pogrešno pretpostavi da situacija služi samo bezazlenoj svrsi, ne ispunjava subjektivni element krivičnog djela.

Odlučujuće je da počinilac svjesno stvara i kontroliše položaj žrtve kako bi iz toga izvukao korist. Ko prepozna da je žrtva zavisna od njega ili zastrašena, i tu situaciju ciljano koristi da bi natjerao treću osobu na nešto, postupa s namjerom i time ispunjava subjektivni element krivičnog djela iz člana 102 KZ.

Sada odaberite željeni termin:Besplatne početne konsultacije

Krivica & Zablude

• Zabluda o zabrani: Zabluda o zabrani opravdava samo ako je bila neizbježna. Ko svjesno ovlada nekom osobom, zadrži je ili je prebaci na drugo mjesto, kako bi vršio pritisak na treću osobu, ne može se pozivati na to da nije znao da je to ponašanje zabranjeno. Svako se mora informisati o pravnim granicama svog djelovanja.
• Princip krivice: Kažnjiv je samo onaj ko postupa krivično. Iznuđivačka otmica zahtijeva namjeru u pogledu ovladavanja i namjeru da se treća osoba prisili na određeno ponašanje. Ko pogrešno pretpostavi da žrtva dobrovoljno i informisano pristaje ili da ne treba nastati situacija pritiska, ne postupa krivično, već eventualno nehajno, što član 102 KZ ne obuhvata.
• Neprikladnost: Niko nije kriv ako u vrijeme izvršenja djela, zbog teškog duševnog poremećaja ili bolesnog oštećenja sposobnosti upravljanja, nije bio u stanju da shvati nepravdu svog djelovanja ili da se u skladu s tim upravlja. Ako postoje sumnje, sud pribavlja psihijatrijski nalaz.
• Opravdano nužno stanje: Postoji kada je djelo počinjeno u ekstremnoj prisilnoj situaciji, na primjer, kako bi se spriječila akutna opasnost za vlastiti život ili život drugih. U takvim slučajevima ponašanje može biti opravdano, ali ne i zakonito.
• Pretpostavljena nužna odbrana: Ko pogrešno vjeruje da je ovlašten za zadržavanje, na primjer, jer smatra da mora odbraniti ili nekoga zaštititi, postupa bez namjere, ako je zabluda ozbiljna i razumljiva. Ako ipak ostane kršenje dužnosti pažnje, ponašanje može imati ublažavajuće dejstvo na kaznu, ali ne i opravdavajuće.

Ukidanje kazne & Diverzija

Dobrovoljno puštanje na slobodu prema članu 102 stav 4 KZ

Počinilac može znatno smanjiti kaznu ako žrtvu dobrovoljno i bez vanjskog pritiska pusti na slobodu i ona se bez ozbiljne štete vrati u svoj životni prostor. Otmica ili ovladavanje se tada smatra završenim čim je žrtva ponovo na sigurnom i više nije pod kontrolom počinioca.

Važno je da počinilac djeluje iz vlastitog nagona, da se odrekne učinka kojem se težilo otmicom i jasno pokaže da ne želi dalje iskorištavati situaciju. Ko dobrovoljno završi, pokazuje uvid i stoga može dobiti znatno blažu kaznu.

Naknadna naknada štete:

Ako se počinilac nakon djela potrudi oko izvinjenja, pomoći ili izravnanja, sud to ponašanje može uzeti u obzir kao olakšavajuću okolnost. To uključuje iskreno izvinjenje, podršku žrtvi ili nadoknadu materijalne i duševne štete. Ko preuzme odgovornost i aktivno nadoknadi štetu, pokazuje da je shvatio nepravdu.

Diverzija:

Diversija je kod iznuđivačke otmice moguća samo u rijetkim iznimnim slučajevima. Djelo se odnosi na teško oduzimanje slobode, koje redovno stvara jasnu situaciju pritiska prema žrtvi i trećoj osobi. Mala krivica postoji samo ako je činjenično stanje jasno, pregledno i bez trajnog opterećenja žrtve.

Ako ne dođe do prijetnji, do nasilja i žrtva bude brzo puštena na slobodu, sud u iznimnom slučaju može razmotriti diversiju. U takvim slučajevima mogu se naložiti novčane naknade, rad za opće dobro ili izravnanje štete. Diversija ne dovodi do osude i ne upisuje se u kaznenu evidenciju.

Isključenje diverzije:

Diversija otpada ako počinilac primijeni nasilje, ozbiljno prijeti, teško opterećuje žrtvu ili ovladavanje duže traje. Čak i ako počinilac pokuša, kroz položaj žrtve, iznuditi visoke imovinske zahtjeve ili značajne koristi, diversijsko rješenje ne dolazi u obzir. Samo kod nesporazuma, kod male krivice i prepoznatljivog uvida, sud može razmotriti iznimku.

Sada odaberite željeni termin:Besplatne početne konsultacije

Odmjeravanje kazne & Posljedice

Sud odmjerava kaznu prema težini djela, trajanju ovladavanja, intenzitetu situacije prijetnje i svrsi iznude. Odlučujuće je da li je počinilac svjesno doveo žrtvu u položaj u kojem je korištena kao sredstvo pritiska protiv treće osobe. Također, pitanje koliko planirano počinilac postupa i koja sredstva koristi, utječe na visinu kazne.

Otežavajuće okolnosti postoje posebno ako

• se žrtva zadržava duže vrijeme,
• počinilac postupa planirano i postavlja visoke zahtjeve,
• se žrtvi nanose tjelesna ili duševna opterećenja,
• se primjenjuje nasilje, opasne prijetnje ili prevara,
• ili je počinilac već ranije osuđivan za slična djela.

Olakšavajuće okolnosti su, na primjer,

• ako je počinilac neosuđivan,
• ako položi priznanje i pokaže uvid,
• ako žrtvu dobrovoljno pusti na slobodu i odrekne se traženog učinka,
• ako se potrudi oko nadoknade štete,
• ako postoji iznimno psihičko opterećenje,
• ili ako postupak pretjerano dugo traje.

Sud može uvjetno odgoditi kaznu zatvora, ako ona ne traje duže od dvije godine i počinilac se smatra socijalno stabilnim. Kod dužih kazni dolazi u obzir djelomično uvjetna odgoda. Dodatno, sud može naložiti upute, na primjer, terapiju ili nadoknadu štete.

Okvir kazne

Kod iznuđivačke otmice, okvir kazne u osnovnom slučaju iznosi deset do dvadeset godina zatvora. To uvijek vrijedi ako se osoba protiv ili bez svoje volje ovlada ili otme, kako bi se druga osoba prisilila na radnju, trpljenje ili propuštanje. Odlučujuće je da se žrtva koristi kao sredstvo pritiska.

Isti okvir kazne vrijedi i ako počinilac otme ili ovlada posebno ranjivom osobom, na primjer, maloljetnom, mentalno oštećenom ili žrtvom nesposobnom za otpor. Isto tako, ista kazna se izriče ako počinilac iskorištava već postojeću otmicu ili ovladavanje kako bi prisilio treću osobu. Posebna zaštitna vrijednost ili svjesno iskorištavanje prisilne situacije znatno povećavaju nepravdu.

Ako uslijed djela dođe do smrti žrtve, okvir kazne se znatno povećava. U ovom posebno teškom slučaju, sud može izreći doživotnu kaznu zatvora. Mjerodavno je da li je smrt u vezi s nastalom situacijom pritiska ili opasnosti.

Međutim, ako počinilac žrtvu dobrovoljno, bez vanjskog pritiska i bez ozbiljne štete vrati i potpuno se odrekne traženog učinka, kazna se znatno smanjuje na šest mjeseci do pet godina. Ova regulativa treba poticati brzo i neozlijeđeno puštanje na slobodu žrtve.

Novčana kazna – sistem dnevnih stopa

Austrijsko krivično pravo izračunava novčane kazne prema sistemu dnevnih novčanih kazni. Broj dnevnih novčanih kazni zavisi od krivice, a iznos po danu od finansijske sposobnosti. Tako se kazna prilagođava ličnim prilikama i ipak ostaje osjetna.

• Raspon: do 720 dnevnih novčanih kazni – najmanje 4 eura, najviše 5.000 eura po danu.
• Praktična formula: Otprilike 6 mjeseci zatvora odgovara otprilike 360 dnevnih novčanih kazni. Ova preračunavanja služe samo kao orijentacija i nije stroga šema.
• U slučaju neplaćanja: Sud može izreći zamjensku kaznu zatvora. U pravilu važi: 1 dan zamjenske kazne zatvora odgovara 2 dnevne novčane kazne.

Kazna zatvora & (djelomično) uslovna osuda

Član 37 KZ: Ako zakonska prijetnja kaznom seže do pet godina, sud umjesto kratke kazne zatvora od najviše jedne godine može izreći novčanu kaznu. Ova mogućnost postoji i kod blažih slučajeva iznuđivačke otmice, na primjer, ako počinilac dobrovoljno pusti žrtvu na slobodu i nisu nastupile teške posljedice. Međutim, novčana kazna je dopuštena samo ako ne postoje specijalno- ili generalpreventivni razlozi koji joj proturječe.

§ 43 KZ: Kazna zatvora može biti uslovno odložena ako ne prelazi dvije godine i osuđenom se potvrdi pozitivna socijalna prognoza. Probni period traje od jedne do tri godine. Ako se završi bez opoziva, kazna se smatra konačno odloženom.

Član 43a KZ: Djelomična uvjetna odgoda dopušta kombinaciju bezuvjetnog i uvjetnog dijela kazne. Kod kazni zatvora od više od šest mjeseci do dvije godine, dio kazne se može uvjetno odgoditi ili zamijeniti novčanom kaznom do 720 dnevnih iznosa, ako to odgovara okolnostima slučaja. Ovo rješenje se često primjenjuje ako se mora sankcionisati određena mjera nepravde, ali istovremeno se ne čini potrebnim potpuno zatvaranje.

Članovi 50 do 52 KZ: Sud može dodatno izreći upute i naložiti pomoć pri probnom radu. Tipične upute se odnose na nadoknadu štete, sudjelovanje u terapiji ili savjetovanju, zabrane kontakta ili boravka, kao i mjere za socijalnu stabilizaciju. Cilj je izbjegavanje daljnjih kaznenih djela i promicanje trajnog legalnog ponašanja. Sud može dodatno izreći upute i naložiti pomoć pri probnom radu. Tipične upute se odnose na nadoknadu štete, sudjelovanje u terapiji ili savjetovanju, zabrane kontakta, ograničenja boravka ili druge mjere koje služe socijalnoj stabilizaciji. Cilj je spriječiti daljnja kaznena djela i podržati trajno legalno ponašanje.

Nadležnost sudova

Stvarna nadležnost

Kod iznuđivačke otmice redovno odlučuje Zemaljski sud kao sudsko vijeće, jer zakonski okvir kazne predviđa deset do dvadeset godina zatvora i time spada u teška kaznena djela. Nadležnost pojedinačnog suca ne dolazi u obzir, jer je prijetnja kaznom znatno iznad pet godina.

Zbog visoke prijetnje kaznom, ne koristi se porotni sud, jer djelo, unatoč svojoj težini, ne predviđa nužno doživotnu kaznu zatvora kao jedinu prijetnju kaznom.

Mjesna nadležnost

Nadležan je sud mjesta izvršenja djela. Odlučujuće je gdje je započelo ovladavanje, gdje je žrtva zadržana ili gdje je težište imala iznuđivačka situacija pritiska.

Ako se mjesto izvršenja djela ne može jasno utvrditi, nadležnost se određuje prema prebivalištu optuženog, mjestu hapšenja ili sjedištu stvarno nadležnog državnog odvjetništva. Postupak se vodi na onoj lokaciji na kojoj je najbolje osigurano svrsishodno i uredno provođenje.

Instancijski postupak

Protiv presuda Zemaljskog suda dozvoljena je žalba Višem zemaljskom sudu.
Odluke Višeg zemaljskog suda mogu se pobijati žalbom za ništavost ili žalbom pred Vrhovnim sudom.

Građanski zahtjevi u krivičnom postupku

Kod iznuđivačke otmice, žrtva sama ili bliski srodnici mogu kao privatni sudionici ostvarivati građanskopravne zahtjeve u kaznenom postupku. To uključuje naknadu za bol, troškove terapije i liječenja, izgubljenu zaradu, troškove skrbi, troškove za psihološku podršku, kao i naknadu za duševnu bol i druge posljedične štete koje su nastale ovladavanjem ili zadržavanjem.

Priključenje privatnog sudionika zaustavlja zastaru svih istaknutih zahtjeva, sve dok traje kazneni postupak. Tek nakon pravomoćnog završetka ponovno počinje teći rok zastare, ukoliko zahtjev nije u potpunosti dosuđen.

Dobrovoljna nadoknada štete, na primjer, kroz ispriku, financijsku nadoknadu ili aktivnu podršku žrtvi, može se olakšavajuće odraziti, ako se dogodi pravovremeno, vjerodostojno i u potpunosti.

Međutim, ako je počinilac svjesno koristio žrtvu kao sredstvo pritiska, prouzročio značajnu psihičku štetu ili posebno bezobzirno iskoristio situaciju, kasnija nadoknada štete u pravilu gubi svoj ublažavajući učinak. U takvim slučajevima, ona više ne može nadoknaditi počinjenu nepravdu.

Sada odaberite željeni termin:Besplatne početne konsultacije

Pregled krivičnog postupka

• Početak istrage: Status osumnjičenog kod konkretne sumnje; od tada puna prava osumnjičenog.
• Policija/Tužilaštvo: Tužilaštvo vodi, kriminalistička policija istražuje; Cilj: obustava, diverzija ili optužnica.
• Saslušanje osumnjičenog: Pouka unaprijed; Uključivanje branioca vodi odlaganju; Pravo na šutnju ostaje.
• Uvid u spise: kod policije/tužilaštva/suda; obuhvata i dokaze (ukoliko nije ugrožena svrha istrage).
• Glavni pretres: usmeno izvođenje dokaza, presuda; odluka o zahtjevima privatnog učesnika.

Prava optuženog

• Informacije i odbrana: Pravo na obavještavanje, pravnu pomoć, slobodan izbor branioca, pomoć prevodioca, dokazne prijedloge.
• Šutnja i advokat: Pravo na šutnju u svako doba; kod angažovanja branioca saslušanje se odgađa.
• Obaveza poučavanja: pravovremena informacija o sumnji/pravima; izuzeci samo radi osiguranja svrhe istrage.
• Praktični uvid u spise: spisi istrage i glavnog pretresa; uvid trećih lica ograničen u korist osumnjičenog.

Sada odaberite željeni termin:Besplatne početne konsultacije

Praksa & Savjeti za ponašanje

1. Zadržati šutnju.
   Kratko objašnjenje je dovoljno: “Koristim svoje pravo na šutnju i prvo ću razgovarati sa svojom odbranom.” Ovo pravo važi već od prvog saslušanja od strane policije ili tužilaštva.
2. Odmah kontaktirati odbranu.
   Bez uvida u istražne spise ne treba davati izjavu. Tek nakon uvida u spise odbrana može procijeniti koja strategija i koje osiguranje dokaza su smisleni.
3. Odmah osigurati dokaze.
   Napravite ljekarske nalaze, fotografije sa datumom i mjerilom, po potrebi rendgenske ili CT snimke. Odjeću, predmete i digitalne zapise čuvajte odvojeno. Spisak svjedoka i protokole sjećanja sastavite najkasnije u roku od dva dana.
4. Ne stupajte u kontakt sa suprotnom stranom.
   Vaše poruke, pozivi ili objave mogu se koristiti kao dokaz protiv Vas. Sva komunikacija treba da se odvija isključivo preko odbrane.
5. Blagovremeno osigurajte video i podatkovne zapise.
   Video snimci nadzora u javnom prevozu, lokalima ili od strane uprava zgrada se često automatski brišu nakon nekoliko dana. Zahtjevi za osiguranje podataka se stoga moraju odmah podnijeti operaterima, policiji ili državnom tužilaštvu.
6. Dokumentujte pretrese i oduzimanja.
   Prilikom pretresa kuće ili oduzimanja trebali biste zatražiti kopiju naloga ili zapisnika. Zabilježite datum, vrijeme, uključene osobe i sve oduzete predmete.
7. U slučaju hapšenja: bez izjava o predmetu.
   Insistirajte na hitnom obavještavanju Vaše odbrane. Istražni zatvor se može odrediti samo u slučaju osnovane sumnje i dodatnog osnova za pritvor. Blaže mjere (npr. obećanje, obaveza prijavljivanja, zabrana kontakta) imaju prioritet.
8. Ciljano pripremite nadoknadu štete.
   Uplate ili ponude za nadoknadu štete trebaju se obavljati i dokumentovati isključivo preko odbrane. Strukturirana nadoknada štete pozitivno utiče na preusmjeravanje i odmjeravanje kazne.

Vaše prednosti uz advokatsku podršku

Postupak zbog otmice maloljetne osobe spada u najosjetljivija područja austrijskog krivičnog prava. Ovo krivično djelo ne tiče se samo slobode djeteta, već i roditeljskog prava starateljstva i zaštite seksualnog integriteta maloljetnika. Mnogi slučajevi su pravno složeni jer proizlaze iz porodičnih sukoba, odnosa povjerenja ili nesporazuma u društvenom okruženju. Često je nejasno da li se radi o krivičnom djelu ili o pogrešno usmjerenoj brizi.

Da li je otmica prisutna u krivičnopravnom smislu, zavisi od toga da li je dijete odvedeno ili zadržano protiv ili bez volje roditelja/staratelja i koju je namjeru počinilac pritom imao. Ključno je da li je dijete izuzeto iz roditeljskog područja zaštite i time izloženo opasnostima zloupotrebe. Već male razlike u izjavama, vremenskim slijedovima ili dokazima komunikacije mogu značajno promijeniti pravnu procjenu.

Stoga je advokatsko zastupanje od samog početka posebno važno. Ono osigurava da se dokazi pravilno prikupe, iskazi svjedoka provjere i namjere objektivno predstave. Samo tako se može razjasniti da li se radi o kažnjivom ponašanju ili o nesporazumu unutar porodičnih ili društvenih odnosa.

Naša kancelarija

• provjerava da li je zaista riječ o kažnjivoj otmici ili da li se radnja može objasniti greškom, pristankom ili opravdavajućim okolnostima,
• analizira iskaze svjedoka, tokove komunikacije i digitalne dokaze na kontradikcije i vjerodostojnost,
• prati vas kroz cijeli istražni i sudski postupak,
• razvija strategiju odbrane koja jasno i razumljivo predstavlja vašu namjeru djelovanja,
• i dosljedno zastupa vaša prava pred policijom, tužilaštvom i sudom.

Strukturirana i činjenično utemeljena krivična odbrana osigurava da se vaše ponašanje pravno ispravno klasifikuje i da se postupak odvija pošteno, objektivno i bez predrasuda. Tako dobijate jasno i uravnoteženo zastupanje koje teži pravednom i razumljivom rješenju.

Sada odaberite željeni termin:Besplatne početne konsultacije

FAQ – Često postavljana pitanja

Sada odaberite željeni termin:Besplatne početne konsultacije