Zabrana osporavanja
Zabrana osporavanja
Zabrana osporavanja je odredba posljednje volje kojom ostavitelj izričito obavezuje svoje nasljednike ili legatare da ne osporavaju raspolaganje. Ko se ogluši o ovu zabranu, gubi svoju korist. To može biti nasljedstvo, legat ili druga pogodnost. Ova kaznena odredba se također naziva kasatorna ili kaznena klauzula.
Zabrana osporavanja je kaznena klauzula posljednje volje koja može dovesti do gubitka nasljednog dijela u slučaju osporavanja.
Pravni osnov
Pravni osnov za zabranu osporavanja nalazi se u članu 712. stav 2. ABGB-a. Njime je propisano da ostavitelj može odrediti putem posljednje volje da nasljednik ili legatar ne smije osporavati raspolaganje, u suprotnom gubi svoju korist.
Takve odredbe su važeće samo ukoliko se ne osporava autentičnost, smisao raspolaganja, tumačenje kaznene klauzule, nezakoniti sadržaji ili kršenja obaveznih formalnih propisa. U tim slučajevima osporavanje ostaje dozvoljeno uprkos zabrani osporavanja.
Cilj i funkcija zabrane osporavanja
Zabrana osporavanja omogućava ostavitelju da utiče na ponašanje korisnika. Treba spriječiti da oni osporavaju raspolaganje zlonamjerno ili iz taktičkih razloga.
Nije obuhvaćeno samo sudsko osporavanje, već i svaki oblik protivljenja posljednjoj volji, kao što je odugovlačenje postupka, ulaganje nepotrebnih pravnih lijekova ili osporavanje tumačenja.
Sebastian RiedlmairHarlander & Partner Rechtsanwälte „Wer den letzten Willen angreift, riskiert mehr als nur ein Gerichtsverfahren. Im schlimmsten Fall verliert er seinen Anspruch auf das Erbe“
Potencijalno pogođeni zabranom osporavanja
Zabrana osporavanja može se odnositi isključivo na:
- postavljenog nasljednika ili
- legatara
Ne može se efikasno izreći protiv zakonskih nasljednika koji su pozvani bez raspolaganja.
Pravne posljedice
- Kod oduzimanja koristi (npr. nasljednog dijela) radi se o raskidnom uvjetu: korist prestaje ako se raspolaganje ospori.
- Kod određivanja naloga koji nastupa tek kod osporavanja (npr. plaćanje iznosa) postoji odložni uvjet.
Posljedica: Ko prekrši zabranu, gubi svoju korist i vraća se, ako uopće, na nužni dio.
Izuzeci od zabrane osporavanja
Zabrana osporavanja nije neograničeno važeća. Čak i kod važeće odredbe, korisnik može isticati sljedeće:
- Sumnje u autentičnost ili tumačenje raspolaganja,
- Kršenja formalnih propisa,
- nemoralne ili nezakonite sadržaje,
- Prava iz nužnog nasljednog dijela
Ostavitelj dakle ne može izreći potpunu zabranu provjere.
Vaše prednosti uz advokatsku podršku
Zabrana osporavanja može biti taktički smislena, ali nosi rizike – za ostavitelja i korisnike. Iskusni stručnjak za nasljedno pravo provjerava:
- da li je takva odredba svrsishodna u konkretnom slučaju,
- kako se mora pravno sigurno formulisati,
- koje posljedice se mogu očekivati u slučaju spora.
